dressup games fight games battle games
PDF Ispis E-mail

UDRUGE U ŽUPI


 

Liturgijska sekcija

Voditeljica: s. Nevenka Kudić

gđa. Anica Pokršćanski

gđa. Jasna Toth

Čitače priprema: gđa. Katica Janjić

Župni Caritas

Voditeljica: gđa Ruža Naletilić

gđa. Marijana Kužet

gđa. Nevenka Čorluka

"KUMSTVO ZA RUANDU ",

pomoć djeci u Misijama i misionaru vlč. Danku Litriću

voditelj: župnik Slavko Vranjković

Serra klub

Voditelj: župnik Slavko Vranjković i gđa. Branka Tomić

Molitvene zajednice

"BOG JE LJUBAV"

MOLITVENI VIJENAC KRALJICE OBITELJI

Ministranti

voditelj: župnik Slavko Vranjković

g. Vjekoslav Podoreški

Župni vjeronauk, priprava za Prvu sv. Pričest i Krizmu

župnik s. Nevenka Kudić i katehistice: gđa. Branka Tomić, gđa Mira Srednoselec,

gđa. Zlata Gilja

SUSRETI su povezani uz misna slavlja.

Crkveni zborovi

MJEŠOVITI VELIKI ZBOR SVETE CECILIJE - voditeljica s. Nevenka Kudić

ZBOR MLADIH - voditeljica gđa. Mira Srednoselec

ZBOR MLADIH - voditeljica gđica. Matea Tomić

ZBOR U FILIJALI CERIĆ - voditeljica gđa. Marija Maslov

ZBOR U FILIJALI MARINCI - voditeljica s. Nevenka Kudić


ZBOROVI U ŽUPI


ŽUPNI VELIKI MJEŠOVITI CRKVENI ZBOR SVETE CECILIJE

Autor teksta: Povjesničar 


Mješoviti crkveni zborovi pjevanjem prate svete Mise i proslave, osobito župsku  „Veliku Misu“ u 11 sati.

Zbor, zajednica pjevača svih uzrasta živi, ima svoju povijest u koju su utkani mnogi pojedinci i događaji . Zborovi, osobito glavni zbor, nastaju tijekom gradnje i posvete župne Crkve.

U Župi Nuštar povijest pjevanja započinje i prije nego što je crkva  „Svetoga Duha“  blagoslovljena.

Do tada su se  liturgijska slavlja održavala u Dvorcu, kapeli „Svetog Križa“ sagrađenoj 1737. god.  Župna crkva je završena 1860. god. Harmonij, koji je do tada bio u upotrebi, nije mogao izraziti sve bogatstvo liturgijskih skladbi. Župa je dobila nove orgulje graditelja iz Beča Petera Tiutza 1863.

Od istog majstora su ostale tek troje u Europi. Naše su najsačuvanije. Ljepotu i raskoš njihova zvuka obogaćuje harmonij ugrađen iza tipki u pultu koji svira, nezavisno od svirala, a može i s njima.

Tko je pjevao na posveti?  Sigurno zbor koji je dotad pjevao u kapeli.

Može se reći da je starost crkvenog zbora 274 godine,  koliko su stare obje crkve u kojima su sada već pokojni pjevači nastupali.

Milosrdne sestre sv. Križa dolaze u Nuštar 1951. godine  i vode liturgijsko pjevanje. U nizu mnogih sestara danas zbor vodi s. Nevenka Kudić.

Mijenjaju se župnici,  pjevači, sestre, a zbor ostaje. U novovjekoj povijesti imao je više zapaženih nastupa izvan Župe,  zadnji u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, 20. veljače 2011. godine.

Želite li „da se i vaš glas čuje“, učlanite se. Bit ćemo Vam zahvalni!

 

zbor_sv_cecilije



Zbor djece "Sveta Ana"

 

Zbor mladih "Križarice" Nuštar, "Katarinke" u Ceriću


ZBOR MLADIH "KRIŽARICE"

Autor teksta: Nevenka Škrabo


Krajem 2004., na inicijativu župnika Slavka Vranjkovića i učiteljice Nevenke Škrabo, rodila se ideja o osnutku zbora mladih.

Nekoliko je djevojaka bilo zainteresirano i 6. 1. 2005. je održan prvi sastanak. Odazvalo mu se pet djevojaka. Bilo je potrebno stvoriti uvjete za rad, nabaviti note. U tom, ne laganom poslu, su se istaknule Ljubica Galić i Martina Maras. One su zajedno s voditeljicom zbora, prikupljajući note obišle mnogo župa: Jankovce, Ivankovo, Bizovac, Tolisu, Vinkovce, Osijek, Đakovo, Zagreb. Neki od notnih tekstova su dobiveni od gospodina Zelenike s Katoličkog radija.

Nastajale su pjesmarice i uređivan je prostor u kojem će se sastajati i vježbati. Probe su se nekoliko mjeseci održavale u kući voditeljice jer u dvorani nije bilo grijanja. Pjesmarica je ubrzo imala oko 150 pjesama, a zbor preko 50 članova.

Zboru se među prvima priključila Matea Tomić koja je svojim sviranjem na klavijaturi i glasovnim sposobnostima podigla kvalitetu izvedaba na vrlo zavidan nivo. Osim nje bili su tu i drugi svirači: Josip Škrabo, Andrija Kruhoberec, Hrvoje Magdić, Barbara Kužet i Marina Suton na gitarama te Barbara Vuković na violini. Ostale djevojke svojim su prekrasnim pjevanjem punile dušu i srce svima koji su ih slušali.

Tijekom 2005. i 2006. zbor je pjevao mise i održavao koncerte u matičnoj crkvi, na posvećenju novoizgrađenih crkava u Marincima i Ceriću, srušenih u Domovinskom ratu, na Mladoj misi, ali i na humanitarnim koncertima, Susretima katoličke mladeži, vjenčanjima u Županji, Ivankovu, Vinkovcima, Vukovaru, Iloku, Đakovu, Vrbanji, Vođincima, Puli, Zagrebu, Međugorju, Somboru…

2006. je zbor bio u Rimu. Svojim pjevanjem na misi i susretu sa Svetim ocem učinio je taj doživljaj nezaboravnim. Zbor je te godine dobio ime Križarice pod kojim djeluje i danas. U lipnju 2007. je zbor pjevao misu koju je izravno prenosila HRT. Za tu prigodu, a i za sav trud i entuzijazam, Vukovarsko – srijemska županija je zboru donirala haljine koje su njihove nastupe učinile još ljepšima.

Danas zbor djeluje pod vodstvom Mateje Tomić. Svojim pjevanjem uveličava misna slavlja i druge prigode veličajući Boga na najljepši mogući način: pjesmom, mladošću, druženjem, pomaganjem, LJUBAVLJU.

photo by lekosta

"Križarice - srpanj 2007."


KLUBOVI


"SERRA KLUB" za promicanje duhovnih zvanja.

Osnovan: 28. srpnja 1999.  

Voditelj: župnik Slavko Vranjković i gđa. Branka Tomić


ČLAN SERRA POZVAN - PROZVAN - POSLAN


Dragi prijatelji, članovi Serra, dame i gospodo

Davno prije II Vatikanskog Koncila, po zagovoru blaženog Junipera Serra, laicima se daje važno mjesto u evangelizaciji.

Naime, bilo je to daleke 1934. godine, jedan biskup ohrabrivši četiri zauzeta laika osjetio je važnost laikata u Crkvi kao snage koja nije tu samo da prima poruku Evanđelja, nego da je i svjedoči i daje. Potičući udruženje praktičnih katolika širi krug molitelja za zvanja, za unutarnji i vanjski rast Crkve.

Mnogo godina kasnije Koncil i pokrajinske Sinode ističu važnost laičkih udruženja.

Drugi Vat. koncil naglašava zajedničko polsanje laika i klera, na općem svećeništvu svih vjernika pri navještanju kršćanske vjere u različitosti službi.

Trideset i dvije godine nakon osnivanja kluba u Seatlu Washington papa Pavao VI. Osniva «Papinsko vijeće za laike» 1966. godine. Tada do svoje punine dolazi riječ «laikat» kao zajednički nazivnik angažiranih vjernika koji žive i djeluju u svijetu po načelima Evanđelja.

Danas se govori o obnovi župne zajednice koja je u krizi. Preporučuju se oblici djelovanja i druženja koji privlače, na nov način vrednuju, pripadnike Crkve.

Serra Klub, kao i druga udruženja doprinose većem rastu u vjeri, samovažnosti, odgovornosti i suodgovornosti za sve što je crkveno.

Kardinal Ratzinger, sadašnji papa Benedikt XVI, reče da između «župe i pokreta postoji plodna razmjena: pokretu je potrebna veza sa župom da se ne bi pretvorio u sektu, a župi je potreban pokret da ne bi okoštala»

U mnogim našim župama postoji stara praksa da se laici sastaju samo na liturgiji. Tu je istina vrhunac zajedništva u euharistijskom slavlju, ali nema suodgovornosti za ono što se događa na planu župe. Kod nas je još ostao mentalitet iz doba komunizma kad nije bilo poželjno biti angažiran na vjerskom planu. To je dovelo do toga da su svećenici sve radili sami i tako se odvikli od suradnje s drugima. Kolektivna molitva za zvanja postala je i osobna moltiva pojedinca.

Osnivanjem Serra kluba mnogi anonimni laici postali su vidljivi, ljudi na koje se računa.

Oduševljeni vjernik oduševljava i druge po onoj Isusovoj: «Dođi i vidi» (Ivan 1,3-9)

Blaženi Junipero je imao iskustvo crkvenosti i zajedništva u redovništvu. Dogovor i suradnja polazišta su svih zajedničkih podhvata. Dobro je uočio da bi zatvorenost malog broja navjestitelja u samostanskom «krugu» bila manje učinkovita od širenja mreže suradnika u apostolatu.

Prema Drugom Vat. Koncilu apostolat laika i udruga kao što je naša proistječe iz svih dokumenata. Enciklika «Gaudium et Spes» u brojevima 12,21,24,29 govori o jednakosti svih na temelju toga što smo djeca Božja.

«Lumen Gentium» u brojevima32,37, govori o temelju jednakosti svih članova crkve po krštenju, te u broju 10 o ministerijalnom svećeništvu kojemu su dionici ne samo posvećene osobe nego i laici.

Ne samo utemeljitelj, nego i svaki član udruge ima svijest da je evangelizacija trajni i neizostavni crkveni zadatak. Tu se govori o zauzetosti, svjedočenju, o navjestiteljima Evanđelja koji nisu nužno svećenici. Zadatak je zajednice da zvanja za svećenike, sestre, redovnike iz vjere «rodi».

Naš klub ima priliku okupiti kršćanske vjernike u zejednicu molitelja, one koji su već angažirani, a one koji su «rubni» potaknuti na aktivnost.

Nakon osnivanja kluba važno je gdje se okupljaju. Dvorane imaju svoje opravdanje tek kad nema crkvenog prostora. Važniji je «dodir sa sakralnim prostorom». On je prepun simbolike, a ujedno je «radno mjesto» budućeg svećenika, liturga.

Dobro je što susreti započimaju molitvom, pjesmom, meditacijom, jer bez molitve susret bi se pretvorio u grupu bez nutarnje, duhovne, povezanosti.

Naš je čovjek naučio na izvršenje zadanog. Teško se otvara da sam nešto započne. Važan je programski sadržaj susreta, »zaduženje» za nešto. Time se savaki sudionik osjeća pozvanim, prozvanim, poslanim.

Članovi Serra bi trebali biti «aktivna jezgra» za promicanje molitve za zvanja i svega što uz to ide. Oni to i jesu u župama gdje su osnovani. Da bi lakše odgovorili pozivu i zamisli svoga utemeljitelja bl. Junipera svaki ima, na prigodnom letku, ispisana zaduženja. Svaki se pita: što od toga mogu ostvariti i to ostvaruje.

Nekoliko načina kako možemo potiocati duhovna zvanja:

1. Svaki dan moliti molitvu za one koji bi odabrali zvanje i za one koji su u zvanju da ustraju.

2. Prenijeti na druge svoju zauzetost za nova zvanja. Nastojati okupiti što veći broj molitelja.

3. Danas se mnogi diče pripadnošću nekom udruženje. Zar je manje važno isticati svoju pripadnost klubu? Razgranati «mrežu» molitvenu preko prijatelja, poznanika.

4. Ni jedno zvanje nije toliko hvaljeno i osporavano kao svećeničko. Imati lijepu riječ i pozitivan stav o svećeniku. Javno pokazati ljubav i zahvalnost, naklonost prema tom zvanju.

5. Svećenike, sestre, kandidate, smatrati «ukućanima». Sjetiti se njihovih rođendana, slati čestitke.. za blagdane i obljetnice ređenja.

6. Isticati važnost klanjanja za zvanja u određeno vrijeme. Prva subota.

7. U suradnji sa župnikom napraviti «Zid pozvanih» iz župe i to smjestiti na župni pano da svi vide.

8. Prihvatiti svećenika ne kao gosta nego ukućana..pa i na ručku u svom domu.

9. Pripremiti, osmisliti, realizirati sve potrebno, u školi, župi, za proslavu dana zvanja.

10. Ne miriti se, prosvjedovati, pobijati laži i neistine koje se govore o svećeniku, Crkvi, papi.

11. Pozivati mlade obitelji s brojnom djecom iz kojih bi mogla nići duhovna zvanja.

12. Rad s ministrantima u formaciji služenja oltaru, proslavi dana mnistranata, moliti za istaknutije pojedince koji pokazuju sklonost zvanju.

Zadatak laika i posvećenih osoba, jučer i danas je isti: biti «pismo Kristovo» (2 Kor 3,3) koje mogu čitati svi koji žele. Članovi kluba bi to trebali biti ili jesu.

Drugi Vat. Sabor u dekretu (Apostolicam Aktuozitatem», dekretu o apostolatu laika ističe da je udruženja bilo i prije, ali da su sada velika snaga Crkve. Koliko čitam na svijetu ima više od 650 klubova u četrdesetak zemlja sa više od 22.000 članova.

Zadatak je velik, problemi još veći. Nije čudo da u novijim dokumentima često stoji izraz »ponovna, druga evangelizacija, nova evangelizacija». Potreba Crkve za duhovnim zvanjima je velika.

Serra klub Nuštar ustanovljen je zaslugom g. Alojzija Prosoli 1999. godine.

Danas broji 34 člana s mnoštvom molitelja na satu klanjanja. Na taj sat su pozvani i dolaze roditelji krizmanika, osmoškolaca, i sami krizmanici.

Možemo se pohvaliti uspjehom.

Ove godine (2005.) bit će mlada Misa bogoslova Bojana Slaviček, 31. VII, mladomisnika kojega sam ja poslao u sjemenište, za kojega smo molili.

Zvanja je premalo. »Što to Bog čini»? pita se jedna moliteljica. »Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju». »Mi molimo i molimo.. a uspjeh se ne vidi. Zar Gospodar žetve misli da je dovoljno i ovo svećenika, ili su naše molitve slabe»? Mi smo samo «kanali» kroz koje teče milost Božja u dušu čovjekovu. To hoće li se netko odazvati, hoće li u njemu zvanje «rasti» ne zavisi od nas, pa ni od Boga. Svaki je sam pozvan da se odluči i odabere ili odbaci poziv. »Ja sam kukurijekao, reče pijetao. Ne zavisi samo od mene hoće li svanuti zora».

Župnik,

Slavko Vranjković

Nuštar