dressup games fight games battle games
Našem župniku 3. nagrada za pjesmu Nezaboravljeni PDF Ispis E-mail
Autor admin   
Nedjelja, 11 Veljača 2018 22:44

8dani

 

Na nagradnom natječaju u počast svećenicima pobijenim u Širokom Brijegu, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, naš župnik Slavko osvojio je 3. nagradu svojom pjesmom Nezaboravljeni.

Čestitke župniku, s njim se ponosimo, a njegovu pjesmu prenosimo.

 

Nezaboravljeni

nezaboravljeni 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na zidovima sjemeništa svetačke slike vise,

nebeski uzori svetošću obilježeni.

I to što nisam poželim da jesam jer

kroz prozore duše i mrak sa svjetlom ulazi,

modrina neba posivi u kajanju i naporu

da budem njima sličan.

 

Budi, rekoše, kao oni:

Sveti Franjo u ekstazi,

Agneza ljepolika ruku sklopljenih,

Antun s malim Isusom u naručju,

uzori u nošenju križa

na životnoj Golgoti

s pogledom na  nebo.

 

Tu su, a daleki, bestjelesni,

uramljeni godinama i daljinom

i poželim biti kao:

Franjo s nebom u očima,

Alojzije s ljiljanom bijelim,

Terezija s križem u zagrljaju.

Prolistaju snovi zanosom pa načas

zaboravljam da pamtim zemlju,

prolazne radosti i s mukom

tražim nebo.

 

Unatoč svemu više me privlače

hrvatski sveci i blaženici,

krvavi tragovi mučenika,

ubijenih fratara i svećenika,

svetaca,

koje  su obilježili  mržnjom

zbog vjere, domoljublja,

bogoljublja

i onih bezimenih i s imenom,

kamenim grobom obilježenih,

kostiju razasutih

na zemlji hrvatskoj,  pradjedovskoj,

mučki ubijenih duž „križnog puta“, spaljenih

u jamama vrletnim.

 

Mučeništvom su imena  uklesali

u tvrdi kamen, u sjećanje.

Ne ostaviše ništa osim znamena

od boli, od križa i

nade u beznađu.

Prebirem krunicu žalosnu,

zrna krvlju obilježena.

 

U molitvi  izgovaram

ime do imena, ime do imena i

mjesta njihovom smrću posvećena.

Krvnicima smetali što su

krunicu oko pasa nosili,

Bogu služili,

sputanih krila o slobodi sanjali,

Domovinu i svoj narod ljubili,

umjesto razorenih crkava i zvonika srcem zvonili.

 

Od izvora do uvira njih

šezdeset i šestorica,

uz mnoge druge,

plameni putokazi postali u bespuću do svitanja,

krvava trobojna jedra  na lađi života,

jača od smrti.

 

Nekad, pod sjenom krvničkog znakovlja,

nisu nam ih mogli, smjeli,

dati za uzore i štovanje od straha

i neslobode.

 

I nakon toliko godina bole nas njihove rane

na okrvavljenoj oranici Crkve

svetošću procvjetale.

 

 

 

 

Ažurirano Nedjelja, 11 Veljača 2018 23:08