Dani su kruha... dani zahvalnosti... ploda i uroda... blagoslova zemlje, sunca i neba...

Zemlja u svome krilu nosi tisuće plodova što služe čovjeku za hranu. Ono što na njoj rodi, uvijek iznova rađa. Posijano, jedno malo sjeme nestane da klas postane, i donese obilan rod, desetostruk, stostruk. Čudesna je Božja ljubav. Ona sve svoje darove umnaža. Sve na poljima i u vrtovima mijenja u novi život. Zato zahvaljujemo Bogu za žito, za kišu, za rosu, za sunce i vjetar, za sve što raste. Za Božju dobrotu. „Kruh naš svagdanji daj nam danas” Boga molimo, jer znamo da bez kruha nema života. Bez vjere u onoga koji nam sebe na oltaru daje.

Na dva stola blagujemo. Na jednom hranimo tijelo, na drugom hranimo dušu. Bez jednog umiremo, bez drugog propadamo.

I svaki dan našega života blagoslovljen kruhom ..bogat je Bogom.