{"id":1448,"date":"2010-11-01T18:17:52","date_gmt":"2010-11-01T18:17:52","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/svisveti-i-duni-dan\/"},"modified":"2010-11-01T18:17:52","modified_gmt":"2010-11-01T18:17:52","slug":"svisveti-i-duni-dan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/svisveti-i-duni-dan\/","title":{"rendered":"Voljeni ne umiru"},"content":{"rendered":"
\n

\"Mnogi<\/p>\n

\u0160to za mrtve zna\u010di cvijet, svije\u0107a zapaljena, ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Kad bi se samo dio pa\u017enje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila \u017eivima umjesto mrtvima, starost bi bila lak\u0161a, bolest sno\u0161ljivija, uzajamna blizina \u017eivotnija.<\/p>\n<\/div>\n

Opet i iznova: \u00bbSvi sveti, Du\u0161ni dan\u00ab, spomen na pokojnike. Prepuna groblja \u017eivih. \u0106udljiva jesen prosula uvelo li\u0161\u0107e. List do lista, grob do groba. Jesen i smrt, smrt i jesen. Umiranje do prolje\u0107a i novih klijanja. Kult pokojnika propisuju sve religije svijeta, ne samo kr\u0161\u0107anska, ali i obvezu da za \u017eivota budemo jedni drugima radost.<\/p>\n

 \n<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to se to doga\u0111a svake godine oko ta dva blagdana? Je li to spomen na pokojne ili zaka\u0161njela ljubav od \u017eivih? Mnogi nose cvije\u0107e i pale svije\u0107e voljenima za \u017eivota i nakon smrti, a neki sebi, da se opravdaju, sada kada je sve kasno, da savjest umire. Tragi\u010dno zvu\u010di, ne daj Bo\u017ee da je istinita, jedna njema\u010dka izreka: \u00bbZa \u017eivota mu nisu dali dasku, a kada je umro darovali mu sanduk.\u00ab<\/p>\n

Koliko iskrenih suza, sje\u0107anja i tuge, a ponekad obi\u010daja; tek tako da svi vide? Danima se ure\u0111uju grobovi. Groblja postaju mjesta susreta. Ovih dana najvi\u0161e zara\u0111uju prodavaonice cvije\u0107a i svije\u0107a, a mrtvi najmanje. \u0160to za mrtve zna\u010di cvijet, svije\u0107a zapaljena, ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Usudio bih se re\u0107i i ovo, makar se to nekima i ne svidi: kad bi se samo dio pa\u017enje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila \u017eivima umjesto mrtvima, starost bi bila lak\u0161a, bolest sno\u0161ljivija, uzajamna blizina \u017eivotnija. Ina\u010de, ovo je jo\u0161 jedna lakrdija, koju samo \u010dovjek mo\u017ee smisliti.<\/p>\n

Za\u0161to sam tako zajedljiv? Mislite li da sam protiv pa\u017enje koju iskazujemo pokojnicima? Bo\u017ee sa\u010duvaj. Nisam! To je lijepo, a ono prije va\u017enije i potrebnije. U misi iskazujemo ljubav pokojnicima prizivaju\u0107i Isusa, gospodara \u017eivota i smrti, mole\u0107i za njihovu besmrtnu du\u0161u. Tu je susret s \u00bbonima na drugoj obali\u00ab. \u0160to vrijedi \u017eivot ako nije besmrtan? Ako traje samo izme\u0111u prvog daha i zadnjeg uzdaha, nije li to prekratko vrijeme za sve \u0161to jesmo i \u017eelimo?<\/p>\n

Mnogi se tu\u017ee i kukaju ra\u010dunaju\u0107i koliko ko\u0161ta kada ti je netko bolestan: bolnica, lijekovi, posjeti, higijena. Malo ih je koji s rado\u0161\u0107u prihva\u0107aju tu\u0111i kri\u017e. Na\u017ealost!<\/p>\n

Bio sam u ku\u0107i pokojnice i ne samo jednom, gdje s neskrivenim osmjehom ka\u017eu: \u00bbUmrla je\u00ab, kao da \u017eele re\u0107i: i njezine i na\u0161e patnje su minule. Ima i onih kojima je tu\u0111a bolest prilika da poka\u017eu koliko su veliki u vjeri, ljubavi, dobroti. Bogoliki. Bolesnicima sam vje\u010dnost s Kristom donosio, a zaobilazili su ih i rodbina i prijatelji. Ka\u017eu: \u00bbNemamo im \u0161to re\u0107i. O \u010demu bismo mogli razgovarati?\u00ab<\/p>\n

Pitam se \u0161to je s vjerom, \u0161to je s Isusom i besmrtno\u0161\u0107u o kojoj govori, \u0161to je s ponovnim susretom s onima koji su \u00bboti\u0161li s ovoga svijeta obilje\u017eeni znakom vjere\u00ab… Nije li to prava tema za razgovor? U susretu s umiru\u0107im, u nadi u uskrsnu\u0107e ili bezna\u0111u, na\u0161a vjera stoji ili pada. Davno je zapisao apostol Pavao: \u00bbAko mi vjerujemo u Krista zemaljskoga, onda smo najbjedniji od svih ljudi. Ali Krist je uskrsnuo!\u00ab Vjernik treba znati da \u0107emo smr\u0107u izgubiti drage svoje, ali i dobiti molitelje i zagovornike kod Boga.<\/p>\n

Isus re\u010de: \u00bbJa sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot. Tko u mene vjeruje, ako i umre \u017eivjet \u0107e.\u00ab Ne bismo smjeli \u00bbtugovati kao oni koji nemaju nade\u00ab. Tako ka\u017ee vjera Crkve. \u0160to poneki kr\u0161\u0107ani \u010dine? Okrenite se oko sebe, pro\u010ditajte natpise na grobovima : \u00bbOti\u0161ao si zauvijek\u00ab, \u00bbNikad vi\u0161e\u00ab, \u00bbIzgubili smo te za sva vremena\u00ab. Nisam nigdje pro\u010ditao: \u00bbDo susreta!\u00ab<\/p>\n

Ako je tako, \u010demu kri\u017e uklesan na spomeniku? Jedno s drugim ne ide. Istina, mi kr\u0161\u0107ani ne znamo kako \u0107e to biti. Daleka \u00bbdruga obala\u00ab postala je blizu po Isusu. On je \u00bbmost i put\u00ab za vje\u010dnost. Nama ostaje vjera i povjerenje u njegovu mo\u0107nu rije\u010d. Nema odgovora na sva pitanja. Svaka granica je nov po\u010detak. Dotle je u nama nada da \u017eivot ima smisla, jer se \u00bbni kap vode ne gubi, a za\u0161to bi se izgubilo sve \u010dovjekovo\u00ab?<\/p>\n

Umjesto da pi\u0161em o mrtvima, pi\u0161em o \u017eivima, pokojnima je ionako svejedno. Oni ne \u010duju na\u0161e korake, a mo\u017eda su ih o\u010dekivali za \u017eivota, ne\u0107e vidjeti upaljenu svije\u0107u i skup buket. To im je trebalo prije. Pa komu pali\u0161 svije\u0107u i kiti\u0161 grob? Sebi? \u017divot je tako kratak i nestalan, budi \u010dovjek za one koji te trebaju! Odvoji ne\u0161to svojeg vremena za patnike, bolesnike, prijatelje u nevolji, kojima nije do vo\u0107a, ve\u0107 do tebe, a onda na Blagdan donesi mali cvijet i upali svije\u0107u \u00bbdo ponovnog susreta\u00ab.<\/p>\n

\u0160to je s misom nakon pogreba? Vidim i znam, na\u017ealost, dolaze samo rodbina i poneki prijatelj. Malobrojni. Za\u0161to? Valjda zato \u0161to je za neke smr\u0107u sve gotovo. Po\u010desto im se ljubav prema pokojniku gasi kad i svije\u0107a koju su zapalili i sje\u0107anje vene uz cvijet u buketu. Toliki su \u00bb\u017eivi – mrtvi\u00ab u njima, pa jedan mrtvac vi\u0161e, manje.<\/p>\n

A \u0161to je logi\u010dnije od ovoga: \u00bbNa kraju no\u0107i – zora, na kraju o\u010daja – nada, na kraju puta – cilj, na kraju smrti – \u017eivot.\u00ab<\/p>\n

Na prigovor da iza smrti nema ni\u0161ta, jedan je svet \u010dovjek odgovorio: \u00bbNi\u0161ta zato! Cio sam \u017eivot \u017eivio u nadi, a to je daleko bolje nego u bezna\u0111u!\u00ab Mo\u017ee\u0161 li za sebe re\u0107i: Moji su u meni voljeni i za \u017eivota, a bit \u0107e i nakon smrti!<\/p>\n

Slavko Vranjkovi\u0107, \u017eupnik<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\n

\"Mnogi<\/p>\n

\u0160to za mrtve zna\u010di cvijet, svije\u0107a zapaljena, ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Kad bi se samo dio pa\u017enje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila \u017eivima umjesto mrtvima, starost bi bila lak\u0161a, bolest sno\u0161ljivija, uzajamna blizina \u017eivotnija.<\/p>\n<\/div>\n

Opet i iznova: \u00bbSvi sveti, Du\u0161ni dan\u00ab, spomen na pokojnike. Prepuna groblja \u017eivih. \u0106udljiva jesen prosula uvelo li\u0161\u0107e. List do lista, grob do groba. Jesen i smrt, smrt i jesen. Umiranje do prolje\u0107a i novih klijanja. Kult pokojnika propisuju sve religije svijeta, ne samo kr\u0161\u0107anska, ali i obvezu da za \u017eivota budemo jedni drugima radost.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":2862,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1448","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1448","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1448"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1448\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2862"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1448"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1448"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1448"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}