{"id":1503,"date":"2010-12-31T11:26:18","date_gmt":"2010-12-31T11:26:18","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/u-to-vrime-godita\/"},"modified":"2010-12-31T11:26:18","modified_gmt":"2010-12-31T11:26:18","slug":"u-to-vrime-godita","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/u-to-vrime-godita\/","title":{"rendered":"U to vrime godi\u0161ta"},"content":{"rendered":"

Raspjevana zvona nad gradom. Sumrak. Prepune ulice prolaznika. Trgovi predbo\u017ei\u0107no oki\u0107eni, ozvjezdani svjetlom. U\u017eurbanost posvuda.
U ustima gorak okus kave. “Bo\u017ei\u0107 je ludnica, ka\u017eem ti, ludnica..i to svake godine, svake\u2026” re\u010de Marija izme\u0111u dva gutlja.<\/span><\/strong><\/p>\n

“Za mene je Bo\u017ei\u0107\u00a0 radost koja traje, vra\u0107anje u djetinjstvo, dar neba\u00a0 zemlji” odgovori mlada katehistica Rozmasri. “Ne davi, molim te! Ti svemu daje\u0161 smisao koji nitko ne razumije, ni ja ni..prijateljice. Davno je Bo\u017ei\u0107 bio doga\u0111aj, a sada od njega pravimo biznis, \u0161oping, draga moja.”On je bio \u0161to je i sada: ro\u0111endan Boga, a \u0161to se\u00a0 slavi samo izvana, oki\u0107enim jelkama, darovima, dobrim jelom.. a ne srcem\u2026 u tome je problem.””Popuje\u0161, draga moja, popuje\u0161. Nije ni \u010dudo s kim si i na koji fakultet ide\u0161. Mene jeza hvata kad pomislim koliko ove godine moram potro\u0161iti na darove, hranu..sebi i drugima..nezahvalnima. Brdo novca niza\u0161to. “Zar ti nisi ona koju poznam godinama?\u00a0 Zbunjuje\u0161 me.”\u00a0 “Oprosti, ni\u0161ta osobno. Nekada mi je Bo\u017ei\u0107 bio radost, danas je no\u0107na mora. Imamo toliko poslovnih prijatelja a za svakoga treba smisliti neki dar ni sli\u010dan onome od lani. Ka\u017ee\u0161: “Bog nam se darovao. To nam je najve\u0107i dar”. Kako to njima re\u0107i a da ne ispadne\u0161 iz trenda “\u010dovjek od ju\u010der” \u0161to bi rekao onaj moj filozof.” “Mislim da me nisi razumjela. Crkva nije protiv proslave, vanjskog sjaja. Na \u017ealost zaboravlja se ono \u0161to je uzrok tom slavlju u tome je problem.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Ulaze\u0107i u osvijetljeno dvori\u0161te u\u010dini joj se kao da ulazi u za\u0161ti\u0107en prostor djetinjstva. Prisjeti se rodnog kraja, radosnog i\u0161\u010dekivanja Bo\u017ei\u0107a. “Gdje si ti, zaboga” vrati je u stvarnost\u00a0 povik. U predvra\u0107u je stajao suprug. “Na kavi s prijateljicom…Razgovarale smo o tome kako kupiti..i gdje, \u0161to je u trendu”.\u00a0 Misli\u0161 li da ja imam \u0161tampariju novca? Bo\u017ei\u0107 me vi\u0161e ko\u0161ta\u00a0 nego \u0161to mogu. Sa svih strana molbe za pomo\u0107; pu\u010dkoj kuhinji, nekakvim dje\u010djim domovima za poklone “bijesno procijedi\u00a0 suprug Marko, pogleda u nebo i ode.<\/p>\n

“Uvijek isto”,promrmlja razo\u010darano. “On se ljuti, a problemi meni ostaju.” Ku\u0107a je prihvati toplinom, dragim mirisima, obiteljskim slikama vje\u0161to razbacanim na zidu dnevne sobe. Starinski namje\u0161taj, pretrpan uspomenama s mnogih putovanja.\u00a0 Njegova mama je sjedila uz prozor, nepomi\u010dna, s krunicom u ruci. “Jesi li ti to k\u0107eri” re\u010de. “Nisam ti k\u0107er i ne zovi me tako” dobaci\u00a0 ljutito i zalupi vratima kuhinje. Do ludila ju je dovodio njezin spokoj, smirenost kojom je prihva\u0107ala sve.. i dobro i zlo. Mrzila je ponekad samu sebe nakon o\u0161trih rije\u010di koje bi joj izgovorila, a izgovarala ih je \u010desto i nasladano. Na njoj, staroj i nemo\u0107noj, iskalila bi bijes i\u00a0 ljutnju nagomilanu tijekom dana. Zavidjela je baki na sje\u0107anju na radosne Bo\u017ei\u0107e o kojima je pri\u010dala, na koje se dugim kazivanjima navra\u0107ala. Njoj se \u010dinilo\u00a0 da je izaziva sje\u0107anjem ,da je \u017eeli vratiti u pro\u0161lost iz koje je mukom iza\u0161la, na koju se vra\u0107a samo u snovima koji je bude znojnu i uznemirenu. Mrzila je sve \u0161to ju je podsje\u0107alo na siroma\u0161ne godine djetinjstva . “Bog ti je jedina utjeha kad si gladan” prisje\u0107a se rije\u010di svoga u\u010ditelja i njegova prebrojavanja onih koji slave Bo\u017ei\u0107.\u00a0 Danas je bogata. Sve ima \u0161to po\u017eeli. “Zna\u0161 li \u0161to mi re\u010de\u00a0 mala.. Marinela” ? “Zar je to toliko va\u017eno \u0161to ti je rekla. Ka\u017ee ona i meni sva\u0161ta” odvrati. “Nisam ni\u0161ta lo\u0161e mislila “baka \u0107e” nego sam se zabrinula, jadna i \u010demerna.\u00a0 “Tu si gdje si..\u017eivi\u0161 bezbri\u017eno i \u0161to ti fali?” “Ono \u0161to mi nedostaje ti mi nisi dala .. niti mo\u017ee\u0161. Bog mi daje mir i strpljenje. Sje\u0107am se kakva je bila bo\u017ei\u0107na priprava u moje vrijeme .<\/p>\n

Valjalo je spremiti sve\u010dano i du\u0161u\u00a0 i tijelo. Ti se zabrinula samo za darove, a ispovijed, pri\u010dest?” “Tvoje vrijeme je pro\u0161lost. \u0160to ti drugo preostaje do ispovijedi i molitve. Gre\u0161na si bila i ostala pa se ispovijedaj. Ja nemam potrebe.\u00a0 Sve ti onemo\u0107alo osim jezika i ako grije\u0161im zbog vas grije\u0161im.” “Neka bude kako ka\u017ee\u0161, ionako je uzalud\u00a0 kucati na tvoje\u2026””Sada mi je stvarno dosta! Znam tvoje litanije: “gluhe u\u0161i, gluho srce. Ako nisi kadra pomo\u0107i, ne odma\u017ei!”<\/p>\n

Baka je za\u0161utjela. Tuga je vrati u pro\u0161lost. Bo\u017ei\u0107 na domaku. Studen sapela brda mrzlinom, a srce gori, gori i pjeva. Pred svakom ku\u0107om\u00a0 vesela cika djece. Na ognji\u0161tu vatra, pod pekom kruh. Pjesma odasvud. Kao da pjevaju brda ozarena badnjim vatrama.” “U to vrime godi\u0161ta, mir se svitu navi\u0161ta”.<\/p>\n

U stvarnost je vrati povik:”Gdje si do sada? Djevoj\u010dica je stajala \u0161iroko otvorenih o\u010diju. Strah se ugnijezdio u njima. Bila sam na vjeronauku. Za Bo\u017ei\u0107 pripremamo igrokaz “Bog koji dolazi”.Ja glumim..” “Glumi\u0161 budalu”! viknu majka. “Gdje ti je brat? Zar nisi’?? “Nisam” re\u010de djevoj\u010dica snu\u017edeno. O\u010dekivala je udarac i prijekor. \u010cesto, vi\u0161e puta, bi dje\u010dak ostao u vrti\u0107u\u00a0 zadnji. Nitko nije do\u0161ao po njega. \u010culo se dje\u010dje dozivanje i smijeh na blagim padinama ponad grada. “Razo\u010darali smo vele\u010dasnoga, \u010dasnu sestru. Zna\u0161 ,imali smo “asocijaciju”. To ti je ono kad se ka\u017ee neka rije\u010d, pojam, a ti odgovori\u0161 \u0161to ti prvo padne na pamet, na \u0161to te podsje\u0107a. Ona je rekla Bo\u017ei\u0107, a mi smo svi u glas:” darovi, djed bo\u017ei\u0107njak, sv. Nikola.\u00a0 Malo se tko sjetio Isusa.”\u00a0 “Tko bi ga se sjetio u ovoj ludnici.”<\/p>\n

Snje\u017eno badnje jutro. “Bako, doru\u010dak”, viknu djevoj\u010dica. “Ja postim”, doda baka.” “Postim ja \u010ditav \u017eivot” sin \u0107e “i koje koristi.” “Naru\u010dila sam bakalar za ru\u010dak iz hotela.. da ne smrdi cijela ku\u0107a. Ove godine je skuplji. Da je bar kvalitetniji.” re\u010de \u017eena.” U moje doba se postilo \u010ditav dan..bez skupe ribe” doda\u00a0 baka kao da za sebe govori.” “Po stoti puta ti ka\u017eem”, snaja \u0107e ljutito”, nije vi\u0161e Bo\u017ei\u0107 ono \u0161to je bio. Ne davi nas pro\u0161lo\u0161\u0107u, slamom, badnjakom, \u017eitom ispod stolnjaka i koje\u010dime. Ovo je grad, a mi smo u dvadeset\u00a0 tre\u0107em stolje\u0107u. Majka mi je budi obazriva bar danas prema njoj.”.”Na\u0161ao se tko \u0107e mi predbaciti”! Nije imao \u0161to re\u0107i. Bila je s njima nakon o\u010deve smrti. Nosila je tugu, obi\u010daje i molitve svih na\u0161ih \u017eena. “Jedino je jo\u0161 ona”, pomisli , “izme\u0111u mene i moje smrti. “Nakon ru\u010dka spremanje. Umjetni bor u okviru prozora. Ukrasi od lani. “Dovoljno je da se vidi s ulice” komentirala je mama.” Koliko toga jo\u0161 imam obaviti.. kupovina, frizura, u trgovinu po kola\u010de.. da imam tri \u017eivota ne bi stigla” dodala je svima na znanje. “Kad \u0107e\u0161 du\u0161u pospremiti “ubaci baka?”\u00a0\u00a0Dobro, ve\u010deras prije polno\u0107ke..obe\u0107avam” odvrati, pomirljivo, snaha. “Da ne bude kasno..”?”\u0160to te, uostalom, briga, izludit \u0107u od tvojih savjeta?” “\u010cega se boji\u0161? Ovo je, ka\u017ee\u0161, tvoje vrijeme..pa slavi javno, otvoreno, ne skrive\u0107ki kao nekada dok\u2026””Nisam nau\u010dila druga\u010dije i to je to. Moji su bili\u00a0 u partiji i \u0161to si o\u010dekivala.. da nas za ruku vode na polno\u0107ku? Ti si oduvijek vjernica pa kakav ti je sin”? \u0160utjeli su. Radio je prigu\u0161en svirao: “U to vrime Godi\u0161ta, mir se svitu navi\u0161ta, poro\u0111enjem djeti\u0107a..” “Oh Bo\u017ee” uzviknu, “moramo u kupovinu”!<\/p>\n

Meki snijeg pro\u0161aran toplim sjenama svjetla. Njemu se u\u010dini da mu je srce zale\u0111eno jezero. Ona je plakala neshva\u0107ena. Robna se ku\u0107a pretvorila u ljudsku ko\u0161nicu.”Zar svi kupuju zadnji dan?” pitala se za\u010du\u0111ena. Glasovi, trka, povici. Djeca se igraju u svome kutu. “\u010cuvaj “balavog” re\u010de mama” toliko toga jo\u0161 moram kupiti”. “Za\u0161to ja”, kroz pla\u010d \u0107e djevoj\u010dica “sve ja. “Svi su u strci. Jedino se djeca raduju. “Gdje je mama?”djevoj\u010dica se tr\u017ee. Otac je stajao pred njom. “Kupuje, a ja ga moram \u010duvati” doda. Molim te, tata, \u010duvaj ga malo da odem do djeda Bo\u017ei\u0107njaka.”\u00a0 Oko njega veseli dje\u010dji povici.\u00a0 S darovima \u010dekaju slikanje. Stiska. Kasno su stigli ku\u0107i.<\/p>\n

Predve\u010derje. Nebo nad gradom obasjano. Majka darove sprema pod bor. Baka prebire stare bo\u017ei\u0107ne napjeve, potiho, za sebe. “Gdje je\u00a0 mali”? pita majka.” S tatom je”, odgovori djevoj\u010dica. Otac ulazi bez pozdrava. “Znade\u0161 li da me ona tvoja prijateljica Rozmari davi pred svima”? obrati se \u017eeni.” To joj je posao.\u00a0 Fura neke ideale. Davi koga stigne “istinom o Bo\u017ei\u0107u” kako naziva svoju prodiku.\u00a0 “Bilo mi je neugodno. Nije nas vidjela na velikoj ispovijedi pa\u00a0 je zabrinuta .”\u0160to je Bo\u017ei\u0107 za tebe”?pita. \u0160to je? Djetinjstvo, rekao sam, darovi , slama. Ro\u0111enje Boga u srcu, nadodala je. \u0160to je s tim?”\u00a0 Nek’ radije brine o sebi” \u017eena \u0107e. “Ispovjedit \u0107emo se prije polno\u0107ke”. “Gdje je mali” upita baka?\u00a0 Pogleda\u0161e se skamenjeni. Ulica ih do\u010deka uzavrela od vozila i ljudi. “Ka\u017ei ve\u0107 jednom, \u0161to \u0161uti\u0161, optu\u017ei kako ve\u0107 zna\u0161” napala je suzdr\u017eavaju\u0107i bijes. On je \u0161utio posramljen. Nije na\u0161ao opravdanje za svoje postupke. Mnogo je toga zanemario, zaboravio.<\/p>\n

U robnoj ku\u0107i muk kao u Crkvi. Mno\u0161tvo se natiskalo u odjelu za igra\u010dke. \u0160ute. Na pli\u0161anim medvjedi\u0107ima, na hrpi igra\u010daka, usnuo dje\u010dak. Nikoga nije vidio oko sebe, nije zamijetio za\u010du\u0111ene, prijekorne poglede. Podigao je dijete u naru\u010daj. Osjetio je tople ruke oko vrata.<\/p>\n

Drugo je ve\u0107 odzvonilo. U ku\u0107i razbacana odje\u0107a, povici, po\u017eurivanje. Telefonska zvonjava zaustavi pokrete. “Rozmari, sa\u010dekaj nas pred Crkvom dolazimo odmah. “Majka sklopi\u00a0 mobilni. Stajala je napola obu\u010dena, umorna od presvla\u010denja i obla\u010denja. \u010cinilo joj se da joj ni\u0161ta ne pristaje. “Trebao si mi kupiti.. obe\u0107ao si i prevario” prijekorno re\u010de mu\u017eu. Dje\u010dak je spavao na bakinu krilu. U\u017eurbanost se pretvorila u nekontroliranu trku. Svakom je pone\u0161to nedostajalo. Zazvoni tre\u0107e. Polno\u0107ka. Mirni krovovi o\u017eivje\u0161e uzdrhtalim zamasima zvona. Otac uzrujan zalupi vratima i ode.<\/p>\n

Uku\u0107ani ostado\u0161e skamenjeni. “Nije \u010dudo da ste maloga izgubili” baka doda kroz suze. “Boga ste izgubili ve\u0107 odavno.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Raspjevana zvona nad gradom. Sumrak. Prepune ulice prolaznika. Trgovi predbo\u017ei\u0107no oki\u0107eni, ozvjezdani svjetlom. U\u017eurbanost posvuda.
U ustima gorak okus kave. “Bo\u017ei\u0107 je ludnica, ka\u017eem ti, ludnica..i to svake godine, svake\u2026” re\u010de Marija izme\u0111u dva gutlja.<\/span><\/strong><\/p>\n

“Za mene je Bo\u017ei\u0107\u00a0 radost koja traje, vra\u0107anje u djetinjstvo, dar neba\u00a0 zemlji” odgovori mlada katehistica Rozmasri. “Ne davi, molim te! Ti svemu daje\u0161 smisao koji nitko ne razumije, ni ja ni..prijateljice. Davno je Bo\u017ei\u0107 bio doga\u0111aj, a sada od njega pravimo biznis, \u0161oping, draga moja.”On je bio \u0161to je i sada: ro\u0111endan Boga, a \u0161to se\u00a0 slavi samo izvana, oki\u0107enim jelkama, darovima, dobrim jelom.. a ne srcem\u2026 u tome je problem.””Popuje\u0161, draga moja, popuje\u0161. Nije ni \u010dudo s kim si i na koji fakultet ide\u0161. Mene jeza hvata kad pomislim koliko ove godine moram potro\u0161iti na darove, hranu..sebi i drugima..nezahvalnima. Brdo novca niza\u0161to. “Zar ti nisi ona koju poznam godinama?\u00a0 Zbunjuje\u0161 me.”\u00a0 “Oprosti, ni\u0161ta osobno. Nekada mi je Bo\u017ei\u0107 bio radost, danas je no\u0107na mora. Imamo toliko poslovnih prijatelja a za svakoga treba smisliti neki dar ni sli\u010dan onome od lani. Ka\u017ee\u0161: “Bog nam se darovao. To nam je najve\u0107i dar”. Kako to njima re\u0107i a da ne ispadne\u0161 iz trenda “\u010dovjek od ju\u010der” \u0161to bi rekao onaj moj filozof.” “Mislim da me nisi razumjela. Crkva nije protiv proslave, vanjskog sjaja. Na \u017ealost zaboravlja se ono \u0161to je uzrok tom slavlju u tome je problem.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":2862,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1503","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1503","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1503"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1503\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2862"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1503"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1503"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1503"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}