{"id":1571,"date":"2011-04-29T19:41:26","date_gmt":"2011-04-29T19:41:26","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/uskrsna-zvona-pripovijetka\/"},"modified":"2011-04-29T19:41:26","modified_gmt":"2011-04-29T19:41:26","slug":"uskrsna-zvona-pripovijetka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/uskrsna-zvona-pripovijetka\/","title":{"rendered":"USKRSNA ZVONA – pripovijetka"},"content":{"rendered":"

\"autor:Kad zakora\u010di preko praga osjeti hladno\u0107u i vla\u017eni, ustajali, zrak zvonika. Drvene stepenice po kojima je, u\u010dini mu se, kao do ju\u010der uzlazio u jednom dahu u\u010dini\u0161e mu se strmije nego ikada. Dopre do prvog odmori\u0161ta. Uplovi pogledom u svjetlost okruglih prozora. Razasute ku\u0107e u nedogled. U zale\u0111u razazna vijugavu, srebrenu crtu rijeke. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

S mukom se zaputi dalje. Danima ga je progonila  davna \u017eelja da na uskrsno jutro odzvoni na na\u010din svoga djeda i oca. Visoko gore \u010dekala su ga zvona. Iako vi\u0161e nije zvonar osje\u0107ao ih je kao ne\u0161to svoje. Osjeti nemo\u0107 u stara\u010dkim koljenima i srce u grlu.<\/span><\/p>\n

Kod velikih prozora uvijek je bilo vjetrovito. Zastade i obrisa znojno lice. Udahnu svje\u017einu vjetra. Po\u010desto je s ove visine promatrao ku\u0107e i oku\u0107nice i ku\u0107u djevojke koju je kasnije o\u017eenio i s njome djecu izrodio. Nitko, osim nje, nije znao za\u0161to se zvono oglasilo jednim udarcem kad mu nije vrijeme.<\/span><\/p>\n

Volio je crkvena zvona kao \u0161to se voli netko od roda, od krvi. Veliko je posve\u0107eno sv. Trojstvu, srednje Djevici Mariji, a manje sv. Josipu. Pognut pod njihovom te\u017einom iako su bili na jarmovima dr\u017eao se jednom rukom za obod velikog zvona da ne padne. Osjeti brazgotinu pod prstima koju je dolaskom partizana netko bezuman napravio pucaju\u0107i u toranj.<\/span><\/p>\n

Ovo \u0161to vidi nije kao nekada. Zvona su mirovala sapeta lan\u010danikom. U\u010dini mu se da su zarobljena mno\u0161tvom \u017eica, nekim \u010dudnim napravama koje im oduzimaju zamah i slobodu. \u00ab\u017eale li\u00bb pomisli, \u00bbza mojim rukama\u00bb. Dok je zvonio bili su kao lutke na koncima. Veliko i srednje u rukama, a malo svezano za desnu nogu. Plesala su, zvonila su, ritmom njegova srca. An\u0111elovo pozdravljenje zvonio je \u00abu tri \u010dlana\u00bb mole\u0107i istodobno i svi su znali, mole\u0107i s njime kad je koji dio pozdravljenja.<\/span><\/p>\n

Zvonila su zvona za pokojnike i mnogima se \u010dinilo da ne zvone jednako svima, dobrim vjernicima razigrano uskrsni toplo, a nekima koji to nisu \u017eivotom zaslu\u017eilo potmulo, hladnije, opominju\u0107i.<\/span><\/p>\n

Vje\u0161to, kao nekad u starom kraju, sveza konopce oko batova, a krajeve oko zape\u0161\u0107a ruku. Prekrsti se, udahnu duboko i otpo\u010de. Jeknu veliko zvono. Jato golubova zalepr\u0161a svodi\u0161tem zvonika. Zadrhta zvuk nad selom.\u00bbNeka to bude\u00bb, re\u010de u sebi\u00bb na \u010das pet rana Isusovih, proslavljenih\u00bb. Lijeva se ruka trgnu u gr\u010du. Srednje i malo zajeca, zabruji kao  iza sna pra\u0107eni potmulom zvonjavom velikog zvona. \u010cas jedno, \u010das sva tri u razigranom ritmu ispuni\u0161e  uskrsno predjutarje.<\/span><\/p>\n

Sje\u0107anjem se vrati u djetinjstvo u vrijeme kad su se sela nadmetala tko \u0107e ljep\u0161e, orginalnije i du\u017ee \u00abslaviti\u00bb predve\u010derja velikih blagdana. Prisjeti se zvonjave za Veliku Gospu. Djed je sjedio u hladu velike omorike o\u010diju uprtih u sun\u010dani sat na zvoniku.\u00bbKad vam dadnem znak otpo\u010dnite\u00bbre\u010de. Zvonili su razigranim ritmom u zamasima tijela, vjetra i srca dugo i sve\u010dano. Nisu osje\u0107ali bol u zape\u0161\u0107ima toplinu krvi na podlaktici. S mukom su ih spustili  u predvra\u0107e crkve umorne samo su im o\u010di sjale vedrinom.<\/span><\/p>\n

Uznemiri se selo. Nagrnu\u0161e k crkvi ranije nego obi\u010dno nose\u0107i krcate ko\u0161are jela na posve\u0107enje. Okru\u017eili zvonik pogledima i \u010du\u0111enjem.\u00bb Tko to zvoni pitaju prido\u0161li\u00bb? \u00bbBiv\u0161i zvonar, stari Luka, odgovaraju\u00bb. Razdjeli se selo na dvoje. Jedni se prisjeti\u0161e starog kraja obradovani  zvonjavom koja se rijetko ili nikako \u010duje na slavonskim ravnima, drugima je smetalo.\u00bb Je li poludio \u00bbre\u010de netko?\u00bb Nije. Sjetio se zavi\u010daja \u00bbdoda drugi. Tako se kod nas zvonilo.\u00bb Kod vas? Vi niste tamo nego ovdje, \u0161to niste ostali ako vam je bilo ljep\u0161e..\u00bb!<\/span><\/p>\n

Uto se pojavi \u017eupnik. Hodao je te\u0161kim, umornim korakom, pritisnut godinama i slu\u017ebom. U\u0161utje\u0161e. \u00abHvaljen Isus i Marija\u00bb, pozdravi. Odgovori\u0161e uglas. Gledali su ga o\u010dekuju\u0107i prijekor, zabranu, a on je gledao zvonik. Veliko zvoni drhti dubokim tonovima, samrtni\u010dki, potmulo. U\u010dini mu se da \u0107e razbiti zgusnut nemir u ljudima, tvrdu opnu srca, da \u0107e prsnuti kamena plo\u010da groba. Malo i srednje iskre vedrinom kao protute\u017ea  smrti javljaju pobjedu \u017eivota.\u00bb \u017divot i smrt, smrt i \u017eivot.. samo druga strana \u017eivotne medalje. Raspozna  srebrene niti bisernice i duboki ritam berde. \u00bbZvona su poput tambura\u0161kog orkestra, \u00bbpomisli\u00bb, kako to nisam prije shvatio. Pjevaju o radosti, poti\u010du na razigrani ritam nogu i srca, a bas nas vra\u0107a muklim tonovima.. sjeti se da si prah, sjeti se\u00bb.<\/p>\n

Ti\u0161ina ga vrati u stvarnost. Nije primijetio kad su zvona utihnula. Pri\u010dini mu se da je zvonik suncem zapaljen poput baklje.<\/span><\/p>\n

Nekako kad je i sam postao kapelan u ovoj velikoj \u017eupi doselili i Lukini roditelji. Zla vremena. Otac mu je prihvatio mjesto zvonara u selu. Nastavio je raditi ono \u0161to je radio i njegov otac u rodnom kraju.<\/span><\/p>\n

Tri je godine odle\u017eao u Lepoglavi jer je opomenuo zvonima seljane da sakriju ono malo sirotinje pred bezdu\u0161nim slu\u017ebenicima nove vlasti koji su \u00abmeli tavane\u00bb.<\/span><\/p>\n

Na robiji se sprijateljio s mladim i starijim ratarima, Slavoncima koji nisu htjeli u \u00abzadruge\u00bb, a nisu imali \u010dime namiriti \u00abobavezu\u00bb. Bila su to vremena u kojima se \u00abu ime naroda\u00bb \u010dinila nepravda tom istom narodu. Uz ostale navike i  obi\u010daje donijeli su i, za Slavonce \u010dudan na\u010din slavljenja zvonima. Po\u010deli su pa odustali.<\/span><\/p>\n

Ponovno zvona o\u017eivje\u0161e. Uskrsno  se jutro osulo vedrinom. Srednje zvono zazvoni toplim, bar\u0161unastim zvukom kao da je satkan od svjetla, kao da u njemu zvone cvjetovi: plave \u010da\u0161ke zumbula, crveni bo\u017euri i ljiljani. Malo zvono prosu sjajne bisere selom, sokacima, dvori\u0161tima, oku\u0107nicom sve tamo do \u0161ume i rijeke. Sitno, sitnije, jako, ja\u010de pa ti\u0161e, otegnuto.. kao da su sve radosti, sve pjesme, cika djece, vrisak pomamnih svatova u njima. Veliko zvono muklim udarcima podcrtava svijetle tonove kao da nari\u010du nad mrtvim ljudima, sru\u0161enim zvonicima i ku\u0107ama, nad nesre\u0107om koja nas je toliko puta zadesila u svim ratovima. Nazna\u010duju Golgote i Uskrse, no\u0107i i svitanja. U\u010dini im se da  se vrijeme vratilo unazad u ono vjetrovito, krvavo popodne kad su grobi\u0161tima odjekivali fijuci granata dok su hrabri pokapali Lukina sina. On je zvonio u zvoniku svom tugom u sebi, svim bijesom pravednika nad zlo\u010dinima koje nam u\u010dini\u0161e. Tog dana je bila prvi puta pogo\u0111ena i \u017eupna crkva.<\/span><\/p>\n

Iza\u0161ao je poguren. Mnogi su o\u010dekivali prijekor a njemu je bilo svejedno. U\u0111e izme\u0111u razmaknuta mno\u0161tva, me\u0111u ko\u0161are prepune jela. Sve je mirisalo na kuhanu \u0161unku, bijeli luk i rakiju. I\u0161ao je naprijed izme\u0111u njih, nazad nije htio. Nije \u017eelio uzmaknuti. Jedva je i\u0161ta \u010duo od zaglu\u0161ne zvonjave koja mu je ostala u u\u0161ima. Primijetio je suznih o\u010diju kako mu \u017eupnik dolazi ususret. <\/span><\/p>\n

\u00bbSretan Uskrs Luka, sretan Uskrs\u00bb vikao je \u017eupnik u njegove gluhe u\u0161i. Osjeti stisak njegove ruke, vreli dah na vratu. Okrenuo se prema svima di\u017eu\u0107i okrvavljene ruke kao da blagoslivlje mno\u0161tvo. \u00bbSretan vam Uskrs\u00bb promuca!. <\/span><\/p>\n

Crkvi\u0161tem se prolomi pljesak.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"autor:Kad zakora\u010di preko praga osjeti hladno\u0107u i vla\u017eni, ustajali, zrak zvonika. Drvene stepenice po kojima je, u\u010dini mu se, kao do ju\u010der uzlazio u jednom dahu u\u010dini\u0161e mu se strmije nego ikada. Dopre do prvog odmori\u0161ta. Uplovi pogledom u svjetlost okruglih prozora. Razasute ku\u0107e u nedogled. U zale\u0111u razazna vijugavu, srebrenu crtu rijeke. <\/span><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":3251,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1571","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1571","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1571"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1571\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3251"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1571"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1571"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1571"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}