{"id":1643,"date":"2011-10-31T10:31:40","date_gmt":"2011-10-31T10:31:40","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/most\/"},"modified":"2011-10-31T10:31:40","modified_gmt":"2011-10-31T10:31:40","slug":"most","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/most\/","title":{"rendered":"MOST – pri\u010da"},"content":{"rendered":"


<\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

\u201eSamo vjerom gradimo most od zemlje do vje\u010dnosti, svijetli luk do neba, a on opet i iznova pada, nikako da se spoji nad ponorom smrti, s polovinom mosta koji raste s druge obale.\u201c<\/span><\/p>\n

\u010cuo je to u Crkvi. Uznemiren. Nije im do kraja shvatio smisao, jo\u0161 manje svrhu. Sve mu se to pri\u010dinilo kao uzaludan napor da se prije\u0111e granica. Nesiguran.<\/span><\/p>\n

Netom, prije nekoliko mjeseci,  izgubio je sina, a sada, od svega i nakon svega, razboljela se i \u017eena. Prepukla od tuge.<\/span><\/p>\n

Svjetlo na njezinu licu. Obasjana u polutami sobe izgledala je kao da je si\u0161la s Caravaggiova platna. Tople tamne sjene u kosi nagla\u0161avale su  an\u0111eosku bjelinu lica i mali made\u017e na gornjoj usni.<\/span><\/p>\n

U\u010dini mu se da spava. Primjetni trzaji poluzatvorenih o\u010diju  odavali  su nemiran san i bolest koju je nosila.<\/span><\/p>\n

\u201eUmro bi’ za tebe\u201c ponavljao je uznemiren, \u201eda ti moja smrt mo\u017ee vratiti zdravlje.\u201c<\/span><\/p>\n

Otvorila je o\u010di. Sjale su kao dvije nemirene \u017eeravice. U njima se ogledavalo svjetlo no\u0107ne lampe.<\/span><\/p>\n

\u201eProbudio sam te. Strah me da te ne izgubim,\u201c pro\u0161apta nje\u017eno vla\u017ee\u0107i vla\u017enom maramicom njezine ispucale usne.<\/span><\/p>\n

\u0160utjela je. Soba je mirisala na lijekove i jorgovan.<\/span><\/p>\n

\u201eNisam ni spavala,\u201c oglasi se s mukom. \u201ePoku\u0161ala sam moliti\u2026.sve sam zaboravila..i rije\u010di i molitve. Sve\u201c!<\/span><\/p>\n

\u201eI patnja ti je molitva,\u201c re\u010de. \u201eTi si me ti tako u\u010dila kad je na\u0161 sin\u2026.bio na umoru.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eVjerujem da je tako\u201c, pro\u0161apta. \u201eTako bi trebalo biti. Misli mi lutaju. Nikako da ih skupim, da se usredoto\u010dim na  vas koji ostajete. Prepustim se nemo\u0107i i tonem, tonem u meke jastuke, maglu, ponor. Slu\u0161am: cijeli dan i ju\u010der pada ki\u0161a. Moje su o\u010di izvori.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201ePopij vode\u201c. Htio je prekinuti njezino kazivanje, vratit joj vedrinu.<\/span><\/p>\n

\u201eNi\u0161ta se nije promijenilo to \u0161to  si u krevetu, a mi sami. Marija kuha. Na tebe je. Ivan  se vra\u0107a ku\u0107i odmah nakon \u0161kole.  Poma\u017ee mi. Ka\u017ee da je zaljubljen. Molim te, zamisli\u2026on vi\u0161e nije mali mamin dje\u010dak, on je\u2026\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eOdrastaju bez mene i moje pomo\u0107i, savjeta,\u201c  prekinu ga u kazivanju. Djeci \u0107u napisati neke opomene, savjete, da kad me ne bude\u2026\u201c\u201eDovoljno si u\u010dinila za njih i \u010dini\u0161. Slu\u0161am te no\u0107u dok moli\u0161. Misli\u0161 da spavam? Zatomljujem pla\u010d i molim s tobom. Potiho. \u201e Mo\u017eda je ova bolest trebala da na\u0111e\u0161 vremena  za mene, da mi\u2026\u2026.\u201c \u201eBio sam razasut u stotine stvari i poslova. Oprosti!\u201c \u201eOpra\u0161tam, naravno. Koliko smo godina zajedno a zaboravio si datum moga ro\u0111enja, na\u0161eg vjen\u010danja. Sada mi donosi\u0161 cvije\u0107e.\u201c \u201e Brinuo sam se, radio, novce donosio, gradio\u201c, odgovori. U glasu mu se nazirala srd\u017eba.\u201cTo je dobro, ali bi voljela da si vi\u0161e bio sa mnom i djecom\u2026.kao sada, u bolesti.\u201c<\/span><\/p>\n

Dugo su \u0161utjeli s rukom u ruci. Njezine su  bile hladne. Imala je pravo. Ni sada, dok je dr\u017ei za ruku, nije siguran koja je boja njezinih o\u010diju.<\/span><\/p>\n

\u201eDa bar na\u010das mo\u017ee\u0161 pobje\u0107i od sebe i svojih misli, odmoriti se, bilo biti lak\u0161e. Ne brini za  nas. \u0160to nam nedostaje osim tebe?\u201c Govorio je dugo i brzo ne bi li  joj oduzeo  priliku da progovori.   Bojao se  da ga ne podsjeti  na propuste koje je  u zadnje vrijeme htio nadoknaditi.<\/span><\/p>\n

\u201eI jutros  sam na\u0161la jorgovan na jastuku,\u201c re\u010de. \u201e Hvala ti. Voljela sam cvije\u0107e. Je li to zaka\u0161njela nje\u017enost?\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eNije ! Ne govori o sebi kao da si  nekada\u0161nja,\u201c procijedi kroz suze. \u201ePostoji nada. Mnogi su se zauzeli da te prime u kliniku, u Padovu, a tamo presa\u0111uju\u2026a tamo je sveti Antun zagovornik i na\u0161 zemljak Leopold.\u201c<\/span><\/p>\n

Osjeti njezinu ruku na usnama. Za\u0161uti. \u201eIma li smisla nadom tje\u0161iti beznadne, zdravljem i \u010dudom bolesne\u201c? Pomisli.<\/span><\/p>\n

\u201eKad ozdravim, ako ozdravim, zajedno \u0107emo u Baziliku zahvaliti Bogu i Svecu.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eJedva \u010dekam taj dan!\u201c re\u010de.<\/span><\/p>\n

\u201eSve ove godine, od kad nam se sin razbolio, umro, do sada, nudim ti samo nevolju. Ima\u0161 \u017eenu kao da je nema\u0161. Ne zaslu\u017euje\u0161 to ni ti ni djeca. \u017dao mi je \u0161to ti nisam pru\u017eila  vi\u0161e.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eZar mi  nisi darovala najbolje godine, djecu, ljubav ? Meni, nama, nije ni\u0161ta te\u0161ko kad te volimo!\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eTako si pa\u017eljiv i dobar. Ljubav je, ka\u017eu, drugo ime za bol . Zbog toga se osje\u0107am lijepom i kad sam ovakva, nikakva, bolesna.<\/span><\/p>\n

\u201e Smiri se! Da te nemam oko koga bi ruke ovio?\u201c  Digao se naglo da mu ne primijeti suze. Osjeti nesvjesticu. Uokolo njega plesala soba, predmeti, slike pokojnih roditelja i  crnim florom ozna\u010dena slika mrtvog sina, koloplet \u017eivih i mrtvih kao na freskama Vincenta od Kastva.<\/span><\/p>\n

Bolest je do\u0161la nenadano, iznenada, kao \u0161to zlo dolazi.<\/span><\/p>\n

Uzroci su bili mnogi, uklju\u010duju\u0107i mnoge \u017eivotne neda\u0107e.<\/span><\/p>\n

Tek su nedavno ugasili svije\u0107u ispred slike pokojnog sina. Gorjela je osvjetljavaju\u0107i  njegovo lice. \u010cinilo im se, kad bi god  otvorili vrata njegove sobe, da ih pozdravlja pogledom i zagonetnim smije\u0161kom mlada \u010dovjeka.<\/span><\/p>\n

I na grobu su gorjele uz svje\u017ee cvije\u0107e koje je donosila svaki dan. Tih mjeseci dobila je otkaz. Vi\u0161e od dvadeset godina rada oti\u0161lo je u nepovrat.<\/span><\/p>\n

Osje\u0107ala je umor. Groblje joj se pri\u010dini svakim danom dalje. Imala je, po\u010desto, neodoljivu \u017eelju da zagrli kri\u017e i ostane na grobu zauvijek. Trebali su je \u017eivu \u017eivi. Bolest je napredovala. Svaki novi dan bivao je mu\u010dniji i te\u017ei. Povra\u0107ala je osje\u0107aju\u0107i bol u trbuhu, mu\u010dninu, glavobolju, temperaturu. Nakon  u\u010destalih pretraga reko\u0161e: \u201eHepatitis C\u201c.U njoj  se sru\u0161ilo nebo.<\/span><\/p>\n

Na povratku iz bolnice navratila je u Crkvu. Tra\u017eila je smirenje kao i toliko puta ranije. Lutala je pogledom od Svetohrani\u0161ta do kipova na zidu. Tra\u017eila je za\u0161titu. Uplakana. Iza\u0161la je iz polu tamne crkve smirenija. Dan je pozdravi svjetlo\u0161\u0107u. <\/span><\/p>\n

Da ne padne u o\u010daj , \u010ditala je na nagovor sve\u0107enika Bibliju. Prepirala se s Bogom poput Joba patnika. \u201e \u0160to sam u\u010dinila lo\u0161e da me tako ka\u017enjava\u0161?\u201c<\/span><\/p>\n

Mu\u017ea je mukom privela vjeri, a on je nakon sinovljeve i njezine tragedije gubio pouzdanje.<\/span><\/p>\n

Sve\u0107enik je poha\u0111ao bolesnike i nju. \u010cesto. Bilo mu je lak\u0161e u ku\u0107i bolesnika koji su nagri\u017eeni bole\u0161\u0107u i godinama. Osje\u0107ao je strah u suo\u010denju s mladom \u017eenom. Ona je znala \u0161to gubi, nesigurna  u ono \u0161to dolazi, jer dolazi prerano. Pomisli da je najbolje \u0161utjeti i moliti. Nije smjela osjetiti  nesigurnost i nemo\u0107 da objasni tajnu patnje i Boga koji se naziva Ljubav.<\/span><\/p>\n

Govorio je o sjemenu i klasu, o Kristu koji je umro za nas, o Njegovoj ljubavi prema \u010dovjeku i Ocu.<\/span><\/p>\n

\u201eOkrutan je taj va\u0161 Bog koji tra\u017ei da mu  patnjom i kri\u017eem Sin da zadovolj\u0161tinu za grijehe\u201c. \u201eTi to ne razumije\u0161 dragi,\u201c oglasi se bolesnica. \u201eSve ima mjesto i patnja, u Bo\u017ejem planu.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eNije on umro da bi dao zadovolj\u0161tinu Ocu. Kad je sve u\u010dinio da ljude uvjeri u ljubav O\u010devu i svoju, a nije uspio, htio je smr\u0107u pokazati koliko nas voli. Prihvatio je patnju da patnicima osvijetli put. Uskrsnuo je da bi i mi imali nadu  sjemena i novih klijanja.\u201c Sve\u0107eniku su drhtale ruke dok je govorio.<\/span><\/p>\n

\u201eTko bi mu vjerovao da nije oti\u0161ao na kri\u017e. Ljubav se pokazuje  veli\u010dinom \u017ertve koju  netko podnosi za svoje\u201c. \u201eSjetila sam se razgovora majke Terezije i one bolesnice kad joj je rekla da je Bog ljubi ,da  su bolovi njegovi poljupci: \u201eRecite mu da me vi\u0161e ne  ljubi.\u201c<\/span><\/p>\n

\u0160utjeli su. Plamen se nemirno poigravao na kri\u017eu daju\u0107i mu privid \u017eivota. \u201e Patnja nije prokletstvo,\u201c  zaklju\u010di \u017eupnik.<\/span><\/p>\n

\u201eDakako da nije kad drugi pate!\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eBila bi to nepravda da nema vje\u010dnosti.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eToliki nevini trpe u sada\u0161njosti. \u0160to oni imaju od vje\u010dnosti koja je neizvjesna? Kako Bog mo\u017ee dopustiti zlo?\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eAko i dopu\u0161ta zlo zbog slobode \u010dovjekove, on nije uzrok zla.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eMislim, prema svemu sude\u0107i, da nas je zaboravio\u201c.<\/span><\/p>\n

\u201eNismo li mi njega zaboravili u dobru, a kad je te\u0161ko mislimo da je on nas zaboravio?\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eJe li vjera odgovor na svako pitanje, na svaki problem?\u201c re\u010de bolesnica.<\/span><\/p>\n

\u201eI jeste i nije. Bog je dao ljudima razum i volju da neke probleme rije\u0161e sami. Vjera im daje snagu!\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eMo\u017ee li poraz biti pobjeda?\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eS Kristom da! Sigurno mo\u017ee!\u201c<\/span><\/p>\n

Molili su, zavjetovali se, postili. Neki su sumnjali da Bog, kod tolikih bolesnika u svijetu, \u017eeli rije\u0161iti  ba\u0161 njezin problem.<\/span><\/p>\n

Kao \u0161to dolazi nesre\u0107a, tako i sre\u0107a dolazi. Iznenada. <\/span><\/p>\n

Izdaleka ih pozdravi\u0161e krovovi grada i velike kupole na obzoru. An\u0111eo se, na najvi\u0161em tornju, okrenuo prema njima.<\/span><\/p>\n

\u017divotna drama se nastavila. Lije\u010dnici su govorili o mogu\u0107em odbacivanju  stranog tkiva, o postoperativnoj krizi.<\/span><\/p>\n

\u201eMo\u017eete je vidjeti samo na\u010das, kroz staklo. U komi je\u201c.<\/span><\/p>\n

Nije znao  sve  molitve, a \u017eelio je moliti . Ono \u0161to je s mukom nau\u010dio zaboravio je od \u0161oka. Djeca su gledala \u0161iroko otvorenih o\u010diju. Nijemi.<\/span><\/p>\n

Nisu gubili nadu. <\/span><\/p>\n

Pozvali su ih kao \u0161to se poziva na posljednji opro\u0161taj. Ni\u0161ta nije vidio od suza, ni bjelinu kreveta, prikop\u010dane aparate, osoblje. Gledao je njezino lice, blijede ruke , svezane.  Pri\u010dini mu se da su sputali  krila golubice da ne poleti. Pru\u017ei ruku. Osjeti meki dodir njezinih prstiju. Sve rije\u010di koje je mislio re\u0107i, sva nje\u017enost na pragu \u201eVelikog putovanja\u201c , ostale su neizre\u010dene. Sve se svelo na poljubac.<\/span><\/p>\n

Ozdravila je nakon dugog lije\u010denja, zahvalna lije\u010dnicima i Svecu.<\/span><\/p>\n

Bazilika ih primi  otvorenim vratima kao mati.<\/span><\/p>\n

Redar im zabrani unijeti veliku  zapaljenu svije\u0107u. Ugasi\u0161e je. Srca su gorjela molitvom<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"


<\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

\u201eSamo vjerom gradimo most od zemlje do vje\u010dnosti, svijetli luk do neba, a on opet i iznova pada, nikako da se spoji nad ponorom smrti, s polovinom mosta koji raste s druge obale.\u201c<\/span><\/p>\n

\u010cuo je to u Crkvi. Uznemiren. Nije im do kraja shvatio smisao, jo\u0161 manje svrhu. Sve mu se to pri\u010dinilo kao uzaludan napor da se prije\u0111e granica. Nesiguran.<\/span><\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":2862,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1643","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1643","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1643"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1643\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2862"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1643"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1643"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1643"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}