<\/p>\n
Golubovi prepla\u0161eni zvonjavom. U parku, oko crkve, mno\u0161tvo svijeta. Sjate se, jedanput godi\u0161nje, na susret i misu za poginule, stari ratnici, zapovjednici, pre\u017eivjeli i rodbina. Zagrljaji, prisje\u0107anja i pokoja suza. Udovice su odavno skinule crninu, djeca rastu, a s njima i zaborav. \u201eSvake godine nas je manje\u201d, re\u010de Jakov okupljenima. \u201eNeki su odustali od \u017eivota.\u201d \u201eUbio ih zaborav, nepravedne osude i istrage\u201c, nadoda drugi. U prvim klupama, pred oltarom kao pred pozornicom, pozvani i odabrani iz dru\u0161tvenog, vojnog i vjerskog \u017eivota . <\/span><\/p>\n Njih se poimence pozdravlja, imena poginulih nitko ni jedne godine ne spominje. Iza njih pre\u017eivjeli i rodbina. Jo\u0161 nije ni po\u010delo, a Jakov se na\u0111e pred oltarom. \u201e\u017delim govoriti\u201c, re\u010de, \u201cu ime nas koji nismo imali sre\u0107u poginuti da bi na\u0161e \u017eene s djecom imale penziju !\u201c \u201eSmiri se, nije to ni vrijeme ni mjesto\u201c, blago \u0107e vojni kapelan. \u201eKada \u0107e do\u0107i vrijeme i gdje je to mjesto?\u201c Razgovarat \u0107emo poslije mise\u201c, pro\u0161apta. \u017delim sada govoriti pred kamerama i javno\u0161\u0107u, sada nakon toliko godina i nepravednih haa\u0161kih optu\u017ebi, smrti mnogih prijatelja ratnika! Za mnoge smo usta\u0161e, genocidan narod, a zna se da su iza Oluje i prije toga organizirano oti\u0161li, po nalogu Beograda… a na\u0161ima se sudi.\u201d \u201cSmiri se, molim te\u201d, ljutito \u0107e kapelan.\u201dNije to u redu, ovo je crkva. \u201cBa\u0161 zato i \u017eelim re\u0107i. Razapinju nas k\u2019o Krista, bi\u010duju la\u017eima, na montiranim procesima, a \u010detni\u010dkog vojvodu rehabilitiraju. Gdje su rije\u010di osude, prekid diplomatskih odnosa, gdje?\u201d Olovna ti\u0161ina polegla na ljude i svece. Dr\u017eao je mikrofon kao \u0161to se samokres dr\u017ei uperen prema prvim redovima. Gledali su ga kao \u0161to se smrti u o\u010di gleda. Prepla\u0161eni. \u201eImate vremena prebrajati, spominjati, mrtve, organizirati stotine udruga, a za \u017eive nemate vremena ni sluha. Nudite prazna obe\u0107anja kao da se od velikih rije\u010di \u017eivi.\u201c \u201cOvo nema smisla\u201d, ubaci netko nervoznim tonom iz prvih klupa, \u201cnismo tu da nas vrije\u0111a! Za sve postoji granica!\u201c \u201eZacrtali ste je i za prijatelja Ivana,\u201c re\u010de kroz suze. \u201cUbio se jer mu niste dali da je prije\u0111e.\u201d Netko je dao znak da ga silom uklone. On umaknu, potra\u017ei zaklon kao nekad na dravskoj obali. Sakri se iza Antunova kipa. Onako propet, uz kip pripijen, u\u010dini se mnogima da je svetac obukao maskirnu uniformu. Orgulje zasvira\u0161e. Zvuk se prosu svodi\u0161tem. Sestra nije znala \u0161to se doga\u0111a pred oltarom. Veliki sat ozna\u010dio po\u010detak mise. Zabruja\u0161e, zadrhta\u0161e prvi taktovi Rekvijema. Slu\u0161ali su skamenjeni. U pogled mu uplovi poznato lice. Pri\u010dini mu se da je u njezinim o\u010dima vidio su\u0107ut, tugu, poja\u010danu dubokim, tamnim tonovima. \u201eSi\u0111i, do\u0111i!\u201c, re\u010de pru\u017eaju\u0107i prema njemu ruke. \u201eJo\u0161 im imam puno toga re\u0107i, jo\u0161\u201c, odvrati uzdrhtalo. \u201eNakon mise, nakon slavlja.\u201c \u201cUvijek nakon ne\u010dega\u2026 rata, slavlja\u2026 godina!\u201d, viknu. \u201cDosta je \u010dekanja, dosta!\u201c Orgulje utihnu\u0161e, samo su podrhtavali ljudi nemirom. Nije primijetio da dolaze dok ne osjeti \u010dvrsti stisak. Na\u0161ao se zba\u010den na podi\u0161tu crkve. Glava malog Isusa za koju se gr\u010devito dr\u017eao ostala mu je u rukama. Nakon toga su mu obe\u0107ali, ovaj put zasigurno, da \u0107e rije\u0161iti njegov status. \u010cekala ga je u parku. Na njezinu lijepom, prerano ostarjelu licu, o\u010ditavala se tuga. Bila je premlada za probleme, odrasla da ih ne rije\u0161i. Uglavnom su bili tu\u0111i. \u201eUvijek si isti\u201c, prekorila ga je nje\u017eno, \u201cizgorjet \u0107e\u0161 na vlastitom plamenu.\u201c Dugo je gledao za njom, nakon \u0161to je oti\u0161la, u\u010dinilo mu se da je iza sebe ostavila trag. Davno su se upoznali. Kad je rat zahvatio njezin kraj, odazvala se, iako jo\u0161 nije zavr\u0161ila studij medicine, da pomogne ranjenima na boji\u0161tu. Nagledala se smrti. Umirali su joj na krilu, oplakani. \u201eDa sam slikar, naslikao bih te tu\u017enu s mrtvim ratnikom.\u201c Davno je to izgovorio Jakov negdje na dravskim prostranstvima. S drugima je, skrivena mrakom, obilazila boji\u0161nicu izvla\u010de\u0107i mrtve i ranjene, urasle u travu i jasikovo \u017eilje. Mrtvima se jedino mjese\u010dina nazirala u o\u010dima. Rat je odavno prestao, a ona je vodila i dalje bitke s ljudskim strahom, grozomornim snovima rade\u0107i kao volonter. Pozivala je stru\u010dnjake, psihologe. Unato\u010d svemu neki su bili zarobljeni depresijom. Nakon Ivanova samoubojstva zavladala je bezvoljnost u grupi. Mnogi nisu imali volje govoriti o sebi. Sve im se \u010dinilo daleko, nepotrebno. Vra\u0107ala se ku\u0107i umorna, optere\u0107ena, nemirna. Dijelila je s njima njihove probleme, ali ih nije mogla preuzeti. Obradova je poznati miris sobe. Odlo\u017ei kaput, torbicu, a pred raspelo rokovnik s imenima. Uvijek isto. Iza zatvorenih vrata postajala je krhka, mala djevoj\u010dica, bez maske samopouzdanja. Soba joj se u\u010dini pretijesna za njezinu tugu. Na ju\u017enom zidu kri\u017e. Razgovijetno bi u molitvi izgovarala svako ime, muku, kao da podnosi izvje\u0161\u0107e. Dru\u017eila s njihovim obiteljima. Shvatila je da su i oni s djecom, \u017ertve. \u201eNije lako biti \u017eena ratnika.\u201c \u201eNe udaji se za junaka ako ne \u017eeli\u0161 krvave haljine prati!\u201c, prisje\u0107ala se pjeva starog guslara Ilije. Tog se dana vra\u0107ala uznemirena. \u010cinilo joj se, a imala je i dokaze, da je prerana mirovina od njih stvorila neradnike, ovisnike o alkoholu, drogi. Trebalo ih je zaposliti. Ovako imaju previ\u0161e vremena kojeg ne znaju iskoristiti. Rekli su, u mnogim razgovorima, da ih se tretira kao povla\u0161tene, a ne kao osloboditelje. Znala je da se ni\u0161ta ne mo\u017ee rije\u0161iti dekretom. Svaki je ratnik za sebe jedna sudbina, jedan \u017eivot u kolopletu pro\u0161losti i sada. Nedugo nakon prosvjeda u crkvi Jakova su skinuli s konopa. Le\u017eao je u bolnici. Oko vrata krvav trag. U o\u010dima nemir i stid. \u201cZa\u0161to?\u201d, pitala je suznih o\u010diju. \u201eGlavu za glavu\u201c, promuca nemiran . \u201cJa sam otkinuo Isusovu, a vrag \u017eeli moju!\u201c \u201eHvala Bogu da si \u017eiv.\u201d Gledao je kroz nju kao da je ne vidi. Nije se u njegovim o\u010dima prepoznala. \u201ePomozi mi da umrem\u201c, molio je. \u201cNe budi lud!\u201c, prekoravala ga je blago. \u201eSmu\u0107kaj mi jaku dozu lijekova, molim te, zaklinjem, u ime ljubavi koju sam imao za tebe.\u201c Gu\u0161io se stidom i suzama. Tra\u017eila je rije\u010di ohrabrenja. Prisjeti se kako bi bilo dobro da mu spomene Isusa nepravedno osu\u0111ena, neshva\u0107ena, patnika. Ni\u0161ta nije rekla. Sve se svelo na poljubac. Mirisala je na majku kad bi se u nevolji skrivao u njezinu zagrljaju. Iza\u0161ao je iz bolnici preporo\u0111en i s o\u017eiljkom. Velika crkva blista svjetlo\u0161\u0107u. Vjen\u010danje. Njih dvoje pred oltarom. Odavno su malom Isusu zalijepili glavu, tragove loma prikrila zlatna kolajna.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" <\/p>\n Golubovi prepla\u0161eni zvonjavom. U parku, oko crkve, mno\u0161tvo svijeta. Sjate se, jedanput godi\u0161nje, na susret i misu za poginule, stari ratnici, zapovjednici, pre\u017eivjeli i rodbina. Zagrljaji, prisje\u0107anja i pokoja suza. Udovice su odavno skinule crninu, djeca rastu, a s njima i zaborav. \u201eSvake godine nas je manje\u201d, re\u010de Jakov okupljenima. \u201eNeki su odustali od \u017eivota.\u201d \u201eUbio ih zaborav, nepravedne osude i istrage\u201c, nadoda drugi. U prvim klupama, pred oltarom kao pred pozornicom, pozvani i odabrani iz dru\u0161tvenog, vojnog i vjerskog \u017eivota . <\/span><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":2862,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1782"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1782"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1782\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2862"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1782"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1782"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1782"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/span><\/p>\nKRATKA PRI\u010cA VE\u010cERNJEG LISTA<\/h3>\n
28. pri\u010da: Slavko Vranjkovi\u0107: Nemir od ju\u010der<\/h1>\n
Dr\u017eao je mikrofon kao \u0161to se samokres dr\u017ei uperen prema prvim redovima. Gledali su ga kao \u0161to se smrti u o\u010di gleda. Prepla\u0161en.<\/h3>\n