{"id":1787,"date":"2012-10-29T15:29:23","date_gmt":"2012-10-29T15:29:23","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/smrt\/"},"modified":"2012-10-29T15:29:23","modified_gmt":"2012-10-29T15:29:23","slug":"smrt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/smrt\/","title":{"rendered":"SMRT"},"content":{"rendered":"

             \u010covjek je bi\u0107e koje je svjesno svoje ograni\u010denosti. Jednom ro\u0111en odre\u0111en je da prije ili kasnije umre. Tijekom cijele povijesti \u010dovje\u010danstva svijest o vlastitoj smrtnosti zaokupljala je ma\u0161tu \u010dovjeka, od onoga primitivnoga, koji je izlazio iz \u0161pilje pa sve do dana\u0161njeg koji nam se vra\u0107a nakon \u0161etnje po Mjesecu. \u010covjek je i jedino Bo\u017eje stvorenje koje je svjesno svoje smrtnosti i svoje prolaznosti sa kojom je trajno suo\u010den. Neizbje\u017eni usud vlastite smrti prati \u010dovjeka od ro\u0111enja. Ne znamo ni dana ni \u010dasa , i moramo sami umrijeti; to je jedino \u0161to znamo.<\/span> <\/span><\/p>\n

Premda smo svjesni ograni\u010denosti vlastitog bi\u0107a poku\u0161avamo na sve na\u010dine izbje\u0107i i odgoditi taj trenutak. Zapravo, mo\u017eemo slobodno re\u0107i da je u dru\u0161tvu tematika umiranja potisnuta na najni\u017eu razinu. To je tema koje se tako \u010desto ne doti\u010demo jer ona se uvijek doga\u0111a nekome drugome; onome koga vi\u0161e nema. Tako da zapravo samo dijalogiziranje biva prekinuto (ne)o\u010dekivanim odlaskom druge osobe, i nemogu\u0107no\u0161\u0107u prihva\u0107anja i shva\u0107anja neizbje\u017enosti koja se i nama samima pribli\u017eava.Ona je uvijek doga\u0111aj koji se ti\u010de drugoga. Bespomo\u0107nost ili strah pred smr\u0107u postaje utoliko ve\u0107i ukoliko se \u010dovjek smatra autonomnim gospodarom vlastite pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti. \u010covjek se oduvijek pitao o smrti \u2013 \u0161to je ona? Je li smrt prijelaz u ni\u0161tavilo ili je ona jedini put za susret sa Bogom u Njegovu Kraljevstvu? Smrt poga\u0111a cijelog \u010dovjeka i ona je prvotno osobni doga\u0111aj. \u010covjek se sam ra\u0111a i sam umire. Onakav kakav je do\u0161ao na svijet, takav i odlazi. To na ponajbolji na\u010din donosi biblijska kniga o Jobu (Job 1,21-22): <\/span><\/p>\n

\u201e Go izi\u0111oh iz krila maj\u010dina,<\/span><\/p>\n

Go \u0107u se onamo i vratiti.<\/span><\/p>\n

Jahve dao, Jahve oduzeo!<\/span><\/p>\n

Blagoslovljeno ime Jahvino!<\/span><\/p>\n

         Zagonetka ljudskog postojanja mu\u010di \u010dovjeka, isto kao bol, raspad tijela i ugasnu\u0107e za vazda. \u010covjek vjernik u pitanju smrti pronalazi bolji smisao nego nevjernik. Vjernik u Bogu pronalazi svoju utjehu. Kao slika Bo\u017eja on klicu vje\u010dnosti nosi u sebi, i okrenut je Bo\u017ejoj svemo\u0107nosti. Ipak, po tome istom \u010dovjeku smrt je u\u0161la u svijet. Grijeh praroditelja ba\u0161tina je \u010dovje\u010danstva, po njemu je tjelesna smrt zemaljski kraj svakoga \u010dovjeka, i ne bi vladala svijetom da je \u010dovjek nije zaslu\u017eio i da nije sagrije\u0161io. Ipak, Bo\u017eja ljubav ja\u010da je od smrti jer ju je pobijedio sam Spasitelj na kri\u017eu. I svi pritjelovljeni Njemu; po Njemu, u Njemu i s Njime u\u017eivat \u0107e vje\u010dnost. Spasitelj je svojim uskrsnu\u0107em pobijedio smrt. Tako da oni koji vjeruju u Njega imaju jednu \u017eivu nadu vje\u010dnoga \u017eivota. Srt nije pridodana \u017eivotu poput svr\u0161etka neke te\u0161ke drame koja mo\u017ee imati ovakav ili onakav ishod, ve\u0107 proizlazi iz njegova tkiva i tijeka. Pravo uzev\u0161i, smrt ne stoji na kraju nego se provla\u010di svojom \u017eivotnom putanjom; ta upravo se kretanje prema smrti naziva \u017eivljenjem.<\/span><\/p>\n

       Dani koji nas podsje\u0107aju na kraj \u017eivljenja, vlastitoga ili kraj bli\u017enjega koji se ve\u0107 dogodio Crkva obilje\u017eava danom Svih svetih i Du\u0161nim danom. One koje, znane i neznane, \u010dastimo radi velikih zasluga koje su stekli u \u017eivotu Crkva je proglasila svetima. Oni su na najbolji na\u010din svojim \u017eivotom nasljedovali Spasitelja i time zaslu\u017eili na\u0161e \u0161tovanje. Sve du\u0161e koje su napustile ovaj svijet spominjemo na Du\u0161ni dan. Za sve njih se molimo, prikazujemo svete mise, pohodimo im grobove, nosimo cvije\u0107e i tim sitnim znacima iskazujemo im hvalu i spomen. Znamo da \u0107emo ih jednom opet sresti; ljube\u0107i Boga i Sina, u zajedni\u0161tvu Duha Svetoga vjerujemo da smrt nema posljednju rije\u010d, jer:<\/span><\/p>\n

\u201eU ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga,<\/span><\/p>\n

nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga<\/span><\/p>\n

kao \u017ertvu pomirnicu za na\u0161e grijehe.(1 Iv 3,10)
Tko je pobjednik svijeta, ako nije onaj koji vjeruje da je <\/span><\/p>\n

Isus Sin Bo\u017eji? (1 Iv, 3,5)<\/span><\/p>\n

Tko vjeruje u Sina Bo\u017ejega, to svjedo\u010danstvo ima u sebi;<\/span><\/p>\n

Tko ne vjeruje u Boga, pravi ga la\u0161cem,<\/span><\/p>\n

Jer ne vjeruje svjedo\u010danstvu koje Bog daje o svom Sinu.<\/span><\/p>\n

A ovo je to svjedo\u010danstvo: Bog nam je dao \u017eivot vje\u010dni,<\/span><\/p>\n

I taj je \u017eivot u njegovu Sinu.<\/span><\/p>\n

Tko ima Sina, ima \u017eivot;<\/span><\/p>\n

Tko nema Sina Bo\u017ejega, nema \u017eivota. (1 Iv 5,10-12)<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

             \u010covjek je bi\u0107e koje je svjesno svoje ograni\u010denosti. Jednom ro\u0111en odre\u0111en je da prije ili kasnije umre. Tijekom cijele povijesti \u010dovje\u010danstva svijest o vlastitoj smrtnosti zaokupljala je ma\u0161tu \u010dovjeka, od onoga primitivnoga, koji je izlazio iz \u0161pilje pa sve do dana\u0161njeg koji nam se vra\u0107a nakon \u0161etnje po Mjesecu. \u010covjek je i jedino Bo\u017eje stvorenje koje je svjesno svoje smrtnosti i svoje prolaznosti sa kojom je trajno suo\u010den. Neizbje\u017eni usud vlastite smrti prati \u010dovjeka od ro\u0111enja. Ne znamo ni dana ni \u010dasa , i moramo sami umrijeti; to je jedino \u0161to znamo.<\/span> <\/span><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":2862,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1787","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1787","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1787"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1787\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2862"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1787"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1787"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1787"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}