{"id":1847,"date":"2013-03-18T14:01:43","date_gmt":"2013-03-18T14:01:43","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/prijei-prag-nade\/"},"modified":"2013-03-18T14:01:43","modified_gmt":"2013-03-18T14:01:43","slug":"prijei-prag-nade","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/prijei-prag-nade\/","title":{"rendered":"Prije\u0107i prag nade"},"content":{"rendered":"

\"buk4\"Veliki Tjedan je sa\u017eetak Isusova \u017eivota. U tom kratkom  razdoblju svaki \u010dovjek mo\u017ee prepoznati sebe i svoj \u017eivot od mladosti do starosti: Cvjetnica i zanosna klicanja, povla\u0111ivanja i  dobrodo\u0161lice, preko presudne ve\u010dere velikog \u010cetvrtka i izdaje, osude  i razapinjanja na veliki Petak do  groba velike Subote i  Uskrsnu\u0107a. Za evan\u0111elistu Ivana:”a ovo je \u017eivot vje\u010dni: spoznati tebe, jedinoga i pravoga Boga i onoga  koga si poslao Isusa Krista. “Vje\u010dnost zapo\u010dinje u sada\u0161njosti.<\/strong><\/p>\n


<\/strong><\/p>\n


<\/strong><\/p>\n

To je kr\u0161\u0107anska misao da \u017eivot proveden s Bogom ne mo\u017ee nestati zauvijek, jer je \u017eivot od smrti ja\u010di. To je biblijska nada upravljena na budu\u0107nost koja ima korijene u sada\u0161njosti, a prethodi joj pouzdanje i drugovanje s Bogom .<\/span><\/p>\n

Nada je samo kod ljudi prisutna. Prekora\u010diti crtu izme\u0111u  prolaznosti i vje\u010dnosti. Budu\u0107i da se nade ljudske do kraja ovdje ne ispunjaju, jedina \u0161ansa je ostvarenje u vje\u010dnosti. \u017divimo izme\u0111u udisaja kod ro\u0111enja i izdisaja u trenutku smrti, jednog jedinog \u017eivota na dvije obale. <\/span><\/p>\n

Mi nismo sigurni kada se i kako se to zbilo. Sve \u0161to znamo je  iz Evan\u0111elja. Za\u010dudo, da su se pisci dogovorili u izno\u0161enju tog za\u010dudnog doga\u0111aja, Evan\u0111elja bi se slagala u opisima do\u017eivljenog susreta s Isusom, straha pred novim i rado\u0161\u0107u, divljenjem pred njim “koji je bio mrtav, a sada je \u017eiv”. Nasuprot tome:  oskudni u opisima, neujedna\u010deni u izno\u0161enju doga\u0111aja. Mo\u017eemo biti sigurni da su prva zajednica i pisci doga\u0111aja bili duboko za\u010du\u0111eni tom izvanrednom novo\u0161\u0107u, radosno odgonetaju\u0107i starozavjetne tekstove, Isusove izjave o tome kako \u0107e “biti odba\u010den ubijen i tre\u0107i dan \u017eiv”!<\/span><\/p>\n

Od tada “Uskrs postaje veleblagdan nade koja ne vara”. Slavio se  u zajednici kad su \u010ditanjem svitaka, poslanica apostola, dozivali u pamet njegovu poruku,”lome\u0107i kruh”,\u0161to je bio prvi naziv za Misno slavlje. Nije to bilo “uprizorenje”, nego istinski susret s njime. Bila je to i ostala vjera da je Isus \u017eiv,”isti ju\u010der i danas i sutra, uvijek”.<\/span><\/p>\n

Vjerovali su da je \u017eiv ne u nekoj “onostranosti” nego da je “Prisutni.” “Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrani , ja sam s njima.” “Jer, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je na\u0161a vjera!”, ka\u017ee apostol Pavao.<\/span><\/p>\n

Vjerom je trebalo prije\u0107i “prag nade”.<\/span><\/p>\n

            Uskrs se nije slavio, kao temeljni blagdan kr\u0161\u0107anstva, u isti datum u svim mjestima. Tek je, Koncil u Niceji odredio da se slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca, koji prati proljetnu ravnodnevicu – ekvinocij.<\/span><\/p>\n

Uskrsna proslava se pomi\u010de izme\u0111u o\u017eujka i  travnja. Od kada je Grgur XIV reformirao kalendar, isto\u010dne crkve ostaju kod Julijanskog  te slave na drugi datum. Ove godine ga slavimo: 31.o\u017eujka.<\/span><\/p>\n

Kome je Uskrs blagdan nade? Za onoga kome je Uskrs svaki dan. Preobrazba iz lo\u0161eg u bolje, iz ne\u010dovje\u010dnosti u \u010dovje\u010dnost, iz tame u svjetlo.<\/span><\/p>\n

            Nekima je, unato\u010d svemu, bilo te\u0161ko povjerovati da je bio povijesna osoba, a jo\u0161 im je te\u017ee vjerovati da je nakon smrti \u017eiv. Priznali su mu ro\u0111enje, besmrtnost nikako. Ljudi kojima \u017eivot zavr\u0161ava samo ovdje, “ne vide dalje od nosa”. Vjernik je gra\u0111anin budu\u0107nosti, ako vje\u010dnost, Boga, u sebi nosi.<\/span><\/p>\n

Neki  misle da je govor o Isusovu uskrsnu\u0107u simboli\u010dan. Radi se o umiranju prirode i ponovnom bu\u0111enju u prolje\u0107e. Ne\u0161to sli\u010dno su vjerovali i drugi narodi tijekom povijesti. Zaboravljaju da Isus nije umro zimi, a da se  njegovo uskrsnu\u0107e dogodilo tri dana po smrti. Nitko, nikad, nije rekao za sebe, osim Isusa:”ja sam put, istina i \u017eivot!”<\/span><\/p>\n

Crta izme\u0111u neba i zemlje, u daljini zove se horizont. Da se do nje dopre, “dotakne nebo” uzaludan je napor. Sve velike kulture i religije, od prapo\u010detaka, \u0161to se vidi u materijalnim ostacima , od Vu\u010dedola do Azteka, od Egipta do Aljaske, govore da je \u010dovjek u “neprestanoj potrazi za nebom”. U ljudsku, nedosti\u017enu horizontalu dolazi Bog. On postaje vertikala vje\u010dnosti, most za drugu obalu, jer je on ta druga obala koja nam je do\u0161la blizu u Isusu iz Nazareta.<\/span><\/p>\n

            Otvorite i \u010ditajte Novi Zavjet ovih dana. Kr\u0161\u0107ani su \u017eivjeli, radili, mjerili vrijeme i doga\u0111aje “pod vidom vje\u010dnosti”. To je davalo novu kvalitetu njihovu \u017eivotu. Mislimo da je dobro ono \u0161to se dobro zavr\u0161i, ima sretan kraj. Kakav bi to bio \u017eivot koji bi zavr\u0161io smr\u0107u, nestankom za vazda?<\/span><\/p>\n

Isus nas hrabri na pragu smrti, kad nam netko umre:”Ne tugujte kao oni koji nemaju nade! Ja sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot, tko u mene vjeruje ne\u0107e umrijeti zauvijek..”<\/span><\/p>\n

Prepuna je svjetska knji\u017eevnost muke \u010dovjekove i vjere u prekogrobni \u017eivot. “Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Za\u0161to, onda, sumnja\u0161 u zrno \u010dovjekovo? Zar \u010dovjek nije ve\u0107i od sjemena?”, \u010ditamo u romanu “Dervi\u0161 i smrt”.<\/span><\/p>\n

Neki su kr\u0161\u0107ani navikli govoriti, a mi smo sve\u0107enici podosta krvi tome, o “dva \u017eivota”. Ovaj i vje\u010dni. Tu je nastao rascjep izme\u0111u neba i zemlje zauzetosti za ovozemaljsko na u\u0161trb nebeskom i obratno. Mnogi zaboravljaju “da se zemaljskim dobrima trebamo slu\u017eiti, a za nebeskim te\u017eiti”. Imamo jedan \u017eivot koji se “smr\u0107u samo mijenja, a ne oduzima”. Ova zemlja i ovozemaljski \u017eivot nije \u010dekaonica za vje\u010dnost.  \u017divot je gradili\u0161te  “kraljevstva nebeskoga” novog neba i nove zemlje”.<\/span><\/p>\n

Ako nebo ne nosimo u sebi danas, uzalud \u0107e mo ga tra\u017eiti nakon smrti. <\/span><\/p>\n

            Nebo, nije neko mjesto iza oblaka kamo je Isus po uskrsnu\u0107u oti\u0161ao, kamo idu sveci i pokojnici, “obilje\u017eeni znakom vjere”, to je stanje  koje kr\u0161tenjem zapo\u010dinje u \u010dovjeku i razvija  u \u017eivljenju. Molimo u O\u010dena\u0161u ” do\u0111i kraljevstvo tvoje, misle\u0107i na to da je to kraljevstvo, milosti, svetost, istine, pravde  ljubavi i mira\u2026. Gdje je ono? Isus daje odgovor: “kraljevstvo Bo\u017eje je me\u0111u vama!”.<\/span><\/p>\n

Kamo je Isus oti\u0161ao nakon uskrsnu\u0107a? Nikamo!. Zar on nije rekao:”Ja sam s vama u sve dane do svr\u0161etka svijeta!”<\/span><\/p>\n

Gdje ga mo\u017eemo susresti? U sakramentima, njegovoj rije\u010di, u osmom sakramentu, \u010dovjeku, onima koji trebaju na\u0161u pomo\u0107.<\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Sretan vam Uskrs!<\/span><\/p>\n

                                                                                  Slavko Vranjkovi\u0107<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"buk4\"Veliki Tjedan je sa\u017eetak Isusova \u017eivota. U tom kratkom  razdoblju svaki \u010dovjek mo\u017ee prepoznati sebe i svoj \u017eivot od mladosti do starosti: Cvjetnica i zanosna klicanja, povla\u0111ivanja i  dobrodo\u0161lice, preko presudne ve\u010dere velikog \u010cetvrtka i izdaje, osude  i razapinjanja na veliki Petak do  groba velike Subote i  Uskrsnu\u0107a. Za evan\u0111elistu Ivana:”a ovo je \u017eivot vje\u010dni: spoznati tebe, jedinoga i pravoga Boga i onoga  koga si poslao Isusa Krista. “Vje\u010dnost zapo\u010dinje u sada\u0161njosti.<\/strong><\/p>\n


<\/strong><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":2879,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1847","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1847","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1847"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1847\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2879"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1847"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1847"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1847"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}