![\"gay\"](\"\/images\/stories\/gay.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
U Velikoj Britaniji ve\u0107 par mjeseci traje rasprava oko legaliziranja homoseksualnih brakova, a prema zadnjim vijestima nacrt toga zakona kojeg je predlo\u017eila vlada konzervativca Davida Camerona pro\u0161ao je svoje drugo \u010ditanje u Domu Lordova i kre\u0107e prema usvajanju. Ovih su se dana u toj dr\u017eavi mogla \u010duti razna mi\u0161ljenja o spornome pitanju, a jedan od najzanimljivijih i najuvjerljivijih govora protiv legaliziranja homoseksualnih brakova jest onaj kojeg je britanski novinar i publicist Brendan O\u2019Neill odr\u017eao u Domu Lordova pro\u0161li mjesec. Govor prenosimo u cijelosti, me\u0111u ostalim i zbog toga \u0161to je dokazom da ne morate biti kr\u0161\u0107aninom (O\u2019Neill svoju poziciju opisuje kao marksisti\u010dko-libertarijansku) kako bi imali jasne argumente protiv redefiniranja braka.<\/p>\n
\u2014\u2014<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Mislim da je jedna od najozlogla\u0161enijih rije\u010di u engleskom (ali i u hrvatskom, op.prev.<\/i>) \u02dddiskriminacija\u02dd. Danas se ta rije\u010d ve\u0107inom koristi u negativnom kontekstu, ponajprije da bi opisala grube pa \u010dak i despotske osude protiv ljudi na temelju njihovog spola, seksualnosti ili etni\u010dkog podrijetla.<\/p>\n
Gubi se pozitivnije i u neku ruku istinitije zna\u010denje ove rije\u010di, a ono izra\u017eava ulju\u0111enu sposobnost uo\u010davanja razlika izme\u0111u stvari. Upotreba diskriminacije na \u010dastan,\u010dak i pametan na\u010din, kao sredstva za dono\u0161enje prosudbe o razli\u010ditim vrijednostima koje pripadaju razli\u010ditim stvarima, zakopava se ispod sve \u010de\u0161\u0107e upotrebe te omra\u017eene rije\u010di kao opisa svake uvrede protiv pojedinaca ili grupa.<\/p>\n
To je, po mom mi\u0161ljenju, \u0161teta jer zaista moramo ponovno ste\u0107i tu sposobnost za diskriminaciju. Jo\u0161 preciznije, moramo ponovno osvijestiti va\u017enu ulogu koju igra dono\u0161enje prosudbi i prepoznavanje razli\u010ditosti koje postoje u na\u0161em dru\u0161tvu i u ljudskom \u017eivotnom iskustvu. To je va\u017eno jer \u017eivimo u eri koju bismo mogli zvati la\u017enom jednako\u0161\u0107u, u eri u kojoj je ono \u0161to nam se predstavlja kao \u02ddjednakost\u02dd zapravo homogenizacija, poistovje\u0107ivanje, nametanje istovjetnosti, tiranija relativizma; napokon, nijekanje ljudima da vr\u0161e to pravo na pametnu, kulturnu diskriminaciju i na dono\u0161enje sudova o razli\u010ditim na\u010dinima na koje ljudi \u017eive. U tako zagu\u0161ljivoj dru\u0161tvenoj klimi gdje se sve poistovje\u0107uje, zaista je va\u017eno da ljudi zauzmu stav i po\u010dnu diskriminirati.<\/p>\n
Pitanje homoseksualnih brakova sjajno predo\u010duje koliko je pojam jednakosti izgubio na zna\u010denju. Ako slu\u0161ate ministre u vladi i aktiviste za prava LGBT osoba, dobit \u0107ete dojam da je bit homoseksualnih brakova u jednakosti, u jednakim pravima. Da bi se to naglasilo, koristi se pojam \u02ddbra\u010dne jednakosti\u02dd. Naravno, to zna\u010di da svatko tko kritizira homoseksualne brakove mo\u017ee biti progla\u0161en zagovornikom nejednakosti, a nitko ne \u017eeli da se o njemu tako misli.<\/p>\n
No, kad ministri i aktivisti govore o trenutnoj definiciji braka koja isklju\u010duje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, \u0161to zapravo pod time misle? Na primjer, bi li bio zlo\u010din protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam \u010ditati note, ali \u0161to je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? Mo\u017eda mi nedostaju uvjeti i talenti da bih mogao raditi ono \u010dime se Royal College of Music bavi, ali treba li to stati na put mom jednakom pravu da poha\u0111am tu ustanovu?<\/p>\n
Istina je da ustanove diskriminiraju svakodnevno. Moraju to \u010diniti, jer bi bez toga izgubile svoj identitet, smisao, svoje zna\u010denje. Kad bi Royal College of Music bio prisiljen primiti \u010dak i one koji nemaju veze s glazbom, prestao bi postojati u roku jednog desetlje\u0107a, popustio bi pod te\u017einom pritiska da ne smije diskriminirati, da nikad ne smije donositi sudove utemeljene na primjerenosti i podesnosti osobe da poha\u0111a tu ustanovu.<\/p>\n
Ona dobra, kulturna vrsta diskriminacije po\u010diva u temeljima svake ustanove i organizacije. Diskriminacija je ono \u0161to omogu\u0107uje tim skupinama da definiraju sami sebe, da definiraju \u010dlanstvo, da prosude tko mo\u017ee, a tko ne mo\u017ee biti \u010dlan i uop\u0107e, da mogu postojati. Sveu\u010dili\u0161ta, politi\u010dke stranke, crkve, \u017eenske udruge, sportski klubovi, udruge homoseksualnih mu\u0161karaca\u2026 Nijedna od tih grupa ne bi mogla postojati da joj nije dopu\u0161teno diskriminirati i re\u0107i \u0161to zahtijeva od svojih \u010dlanova, a one koji tim zahtjevima ne udovoljavaju, odbiti.<\/p>\n
U na\u0161oj eri la\u017ene jednakosti, to temeljno pravo institucija i organizacija da diskriminiraju ozbiljno se potkopava. Uzmimo za primjer Britansku nacionalnu stranku. Siguran sam da se svi mo\u017eemo slo\u017eiti da je to pokvarena i izopa\u010dena politi\u010dka platforma. Ali \u010dak i da je tako, zar ne bi smjela imati pravo, kao i svaka druga politi\u010dka stranka, da odlu\u010di i definira tko joj se mo\u017ee, a tko ne mo\u017ee pridru\u017eiti?<\/p>\n
Prije nekoliko godina, nakon uvo\u0111enja novih zakona o jednakosti, Komisija za jednakost i ljudska prava poku\u0161ala je prisiliti Britansku nacionalnu stranku (BNS) da izmijeni svoj statut temelje\u0107i svoj zahtjev na diskriminatornoj prirodi tog statuta. U njemu se navodi da samo \u02dddoma\u0107i bijelci\u02dd mogu pristupiti stranci. Komisija za jednakost tvrdila je da bi ta odredba mogla naru\u0161iti zakone o jednakosti i da bi zato trebala biti revidirana.<\/p>\n
Naravno da \u0107emo se svi suprotstaviti ideji o politi\u010dkoj stranci koja zabranjuje \u010dlanstvo crncima ili azijatima. Ali, ono \u010demu biste se trebali jo\u0161 vi\u0161e suprotstaviti ideja je o dr\u017eavi ili njenim produ\u017eenim rukama koje bi imale autoritet da prisile politi\u010dku stranku da promijeni svoj statut- jer upravo to pravo bilo bi kraj slobode udru\u017eivanja, kraj prava na politi\u010dku organizaciju i kraj prava da se ljudi organiziraju kako god im odgovara i da zastupaju koje god ideje smatraju istinitima.<\/p>\n
Poku\u0161aj da se BNS-u nametne druk\u010diji statut otkriva u kolikoj je mjeri la\u017ena ta dana\u0161nja la\u017ena jednakost. Naravno da crnci i azijati ne stoje u redu kako bi se u\u010dlanili u BNS. \u010cinjenica da je \u010dlanstvo u BNS-u rezervirano samo za \u02dddoma\u0107e bijelce\u02dd uop\u0107e nije problem za crnce i azijate Velike Britanije, jer oni ionako nemaju \u017eelju za u\u010dlanjenjem u stranku koja zastupa rasisti\u010dku ideologiju. Pod krinkom jednakosti, dr\u017eava je zapravo napadala politi\u010dku grupu koja joj se ne svi\u0111a i poku\u0161ala je natjerati da prihvati na\u010din razmi\u0161ljanja dr\u017eave. Tu se nije radilo o jednakosti za crnce i azijate, ve\u0107 o poku\u0161aju diktata i provo\u0111enja politi\u010dke istovjetnosti, o nametanju konformizma misli. Koncept jednakosti danas se koristi za poprili\u010dno totalitarne ciljeve.<\/p>\n
Velika liberalka Hannah Arendt zapisala je 1950-ih: \u02ddPravo na slobodno udru\u017eivanje pa time i pravo na diskriminaciju ima ve\u0107u vrijednost od principa jednakosti.\u02dd Pod time je mislila da bismo u bitci izme\u0111u slobode i jednakosti trebali navijati za slobodu. Trebali bismo biti na strani privatnih skupina i politi\u010dkih stranaka ili odre\u0111enih ustanova kojima pripada posebna dru\u0161tvena uloga, na strani njihove slobode da diskriminiraju kako bi definirali tko su, koja im je svrha i tko im se mo\u017ee pridru\u017eiti.<\/p>\n
Naravno, u javnoj sferi- u pravu, zapo\u0161ljavanju, javnom dru\u0161tvenom djelovanju- sa svakim treba postupati jednako. Ali, u privatnoj sferi i, jo\u0161 va\u017enije, u institucijama koje su godinama imale vrlo odre\u0111enu dru\u0161tvenu ulogu za odre\u0111ene grupe ljudi, diskriminacija je nu\u017ena. Ovo su prepoznali najraniji mislioci Prosvjetiteljstva. John Locke, autor velikog \u02ddPisma o toleranciji\u02dd objavljenog 1689., rekao je da su vjerske i odre\u0111ene druge institucije po svom u\u010dinku \u02ddspontana dru\u0161tva\u02dd. Iz toga, rekao je, \u02ddnu\u017eno slijedi da pravo da donosi pravila i zakone koji se na njega odnose pripada samo tom dru\u0161tvu\u2026 onima koje dru\u0161tvo zajedni\u010dkim pristankom ovlasti na to.\u02dd<\/p>\n
\u02ddSpontana dru\u0161tva\u02dd, vjerske i politi\u010dke skupine, odre\u0111ene ustanove s posebnim ulogama\u2026 svi oni moraju biti barem relativno slobodni da donesu svoja vlastita pravila kojima \u0107e se voditi oni koji su \u02ddzajedni\u010dki pristali\u02dd biti \u010dlanovima tog dru\u0161tva. Pa ipak danas se, u na\u0161oj eri la\u017ene jednakosti, uni\u0161tava sposobnost ustanova da upravljaju same sobom, da diskriminiraju na temelju uvjerenja ili ideologije ili podesnosti za neki zadatak ili svrhu. To dovodi u pitanje samu mogu\u0107nost postojanja organizacija i institucija, s obzirom da pritisak prihva\u0107anja jednakosti mo\u017ee zna\u010diti odustajanje od organizacijskih principa i odre\u0111enih zajedni\u010dkih uvjerenja.<\/p>\n
Neki zagovornici homoseksualnih brakova ka\u017eu da je u braku bitna samo ljubav i da je zbog toga isklju\u010divanje iz institucije braka ljudi koji eto, vole osobe istoga spola, bez sumnje despotski \u010din i pravi primjer vr\u0161enja nejednakosti. Oni tvrde da homoseksualni ljudi imaju ono \u0161to je potrebno da bi se u\u0161lo u brak- vole se- pa je zato pogre\u0161no zabraniti im da to i u\u010dine.<\/p>\n
Ali zapravo, ljubav nije dovoljan uvjet za sklapanje braka. Brak ve\u0107 jest diskriminiraju\u0107i, \u010dak i prema osobama koje se vole. Na primjer, mu\u0161karac mo\u017ee biti iskreno i strastveno zaljubljen u svoju sestru i ona u njega, ali njima je apsolutno zabranjeno da sklope brak. \u017dena mo\u017ee beznadno voljeti dvojicu razli\u010ditih mu\u0161karaca, ali ne postoji na\u010din da se uda za obojicu. Neki \u0107e se od nas mo\u017eda sjetiti kad su imali 14 godina i bili preko u\u0161iju zaljubljeni u svog vr\u0161njaka ili vr\u0161njakinju, ali nismo se mogli s njima vjen\u010dati. Brak je institucija koja diskriminira, \u010dak i ljude koji se vole. O\u010dito, potrebno je ne\u0161to vi\u0161e od ljubavi da se stupi u brak. O\u010dito brak igra drugu, specifi\u010dnu dru\u0161tvenu ulogu, koja se ne sastoji samo u dopu\u0161tanju ljudima da izraze svoju ljubav.<\/p>\n
Ho\u0107e li ta specifi\u010dna dru\u0161tvena uloga biti izgubljena promicanjem ideje \u02ddbra\u010dne jednakosti\u02dd, ideje da je pogre\u0161no da institucija braka diskriminira? Ho\u0107e li uloga braka kao zajednice dvoje ljudi s potencijalom prokreacije i s mogu\u0107om odgovorno\u0161\u0107u za socijalizaciju sljede\u0107e generacije, biti dovedena u pitanje? Ho\u0107e li trajno dru\u0161tveno promicanje braka kao glavnog na\u010dina na koji odrasli i zajednice preuzimaju odgovornost za budu\u0107e nara\u0161taje, biti besmisleno? Ja mislim da ho\u0107e. Kao \u0161to bi zasigurno dru\u0161tvena uloga Royal College of Music bila dovedena u pitanje kad bi se dopustilo ljudima poput mene da ga poha\u0111aju. Proces homogenizacije odjeven u ruho \u02ddjednakosti\u02dd i nemogu\u0107nost diskriminacije izme\u0111u razli\u010ditih oblika veza, li\u0161it \u0107e brak njegovog zna\u010denja. Jer, ako je sve brak, onda brak nije ni\u0161ta. Ako institucija braka ne mo\u017ee vr\u0161iti diskriminaciju, onda ona vi\u0161e nema zna\u010denje ni svrhu.<\/p>\n
Nedvojbeno je da se mnogo godina s homoseksualcima postupalo nejednako. Bili su ugnjetavani. Stotinama godina, homoseksualni \u010din bio je ka\u017enjiv smr\u0107u. \u010cak i u modernije doba, homoseksualci su dobivali zatvorske kazne s te\u0161kim radom samo zbog toga \u0161to su imali seksualne odnose. Takva ozbiljna kr\u0161enja njihovih prava utjecala su na na\u010din kako se danas postupa s njima. Bili su smatrani gra\u0111anima drugog reda, \u010dak i bolesnicima.<\/p>\n
Sre\u0107om, stvari su se promijenile. Sre\u0107om, homoseksualni \u010dini su dekriminalizirani, zakoni koji su ka\u017enjavali homoseksualce opozvani su i dogodila se i tome pripadaju\u0107a promjena u dru\u0161tvu. Homoseksualci su sad prihva\u0107eni kao normalni \u010dlanovi dru\u0161tva i s njima se postupa jednako. Zahvaljuju\u0107i civilnom partnerstvu, sad imaju i sva tehni\u010dka prava koja su pripisana braku. Za\u0161to onda tra\u017ee tzv. \u02ddbra\u010dnu jednakost\u02dd? Koja je to potreba za \u02ddbra\u010dnom jednako\u0161\u0107u\u02dd?<\/p>\n
Ovo je zaista zanimljivo jer ako prou\u010dite glavne argumente koje zagovornici \u02ddbra\u010dne jednakosti\u02dd nude, vidjet \u0107ete da \u010desto imaju sna\u017enu terapeutsku sastavnicu. Tvrdi se da se zbog zabrane prava na brak homoseksualne osobe osje\u0107aju bezvrijednima, zanemarenima od dru\u0161tva, povrije\u0111enima. Aktivisti \u0107e \u010desto re\u0107i da ih nemogu\u0107nost da ka\u017eu da su u braku vrije\u0111a i stvara osje\u0107aj da su gra\u0111ani drugog reda. Mo\u017eda to i nije istina, ali oni se ponekad tako osje\u0107aju pa bi im institucionaliziranje homoseksualnih brakova podiglo samopo\u0161tovanje i pomoglo im da se osje\u0107aju bolje.<\/p>\n
Ali, uloga vlade nikad ne bi trebala biti pru\u017eanje terapije i pomaganje ljudima da se osje\u0107aju bolje u vezi svojih \u017eivotnih izbora i iskustava. U vezi jednakosti, vlada bi trebala imati samo jednu zada\u0107u: pru\u017eanje jednakih mogu\u0107nosti, tj. uklanjanje svih pravnih zapreka za sudjelovanje pojedinaca i grupa u javnom politi\u010dkom \u017eivotu. No, vlada ne mo\u017ee pru\u017eiti jednakost ishoda, osiguravaju\u0107i da svi uspiju u \u017eivotu; ni jednakost iskustava, osiguravaju\u0107i sretne i ispunjene \u017eivote; ni jednakost emocionalnog zadovoljstva, osiguravaju\u0107i da se svi osje\u0107aju jednako cijenjenima u dru\u0161tvu. To su stvari koje mi sami moramo posti\u0107i, koriste\u0107i svoju autonomiju u izboru \u017eivotnog puta za koji nam se \u010dini da nam najbolje odgovara.<\/p>\n
Pozivaju\u0107i vladu da nam pru\u017ei jednakost ishoda, jednakost iskustava i jednakost osje\u0107aja, sve te la\u017ene jednakosti, prizivamo ve\u0107i zahvat dr\u017eave u na\u0161e \u017eivote: u moralne postavke institucija osu\u0111enih za promicanje nejednakosti pa \u010dak i u na\u0161e vlastite emocionalne \u017eivote. Na ovaj na\u010din mo\u017eemo vidjeti kako dana\u0161nja la\u017ena jednakost ne osloba\u0111a ljude, nego ih \u010dini vi\u0161e ovisnima o volji dr\u017eave i ne pobolj\u0161ava dru\u0161tvenu klimu, nego mogu\u0107nost da imaju svoj vlastiti moralni \u017eivot \u010dini te\u017eom za stanovnike i institucije dru\u0161tva.<\/p>\n
Brendan O\u2019Neill urednik je Spikeda, britanskog internetskog \u010dasopisa. Opisuje se kao marksist libertarijanac. Odr\u017eao je ovaj govor u Domu Lordova 15. svibnja 2013.<\/i><\/p>\n