Osvijetlati misterij smrti, a potom se i teolo\u0161ki osvrnuti na sam fenomen smrti kao kona\u010dni kraj \u010dovjekova bivstvovanja na zemlji, predstavlja odre\u0111enu pote\u0161ko\u0107u, jer smrt je nepoznanica svima nama. Ovo korizmeno vrijeme u koje smo polako u\u0161li, a koje nas uvodi u doga\u0111aj Kristove smrti na Veliki petak, name\u0107e uvijek iznova pitanje smrti kao jedno od egzistencijalnih pitanja koje si \u010dovjek postavlja, dovode\u0107i ga u kona\u010dnici do Kristova kri\u017ea, i nade, koju \u010dovjek pronalazi u njemu. Na Kristovom kri\u017eu, na kojem smrt nema posljednju rije\u010d, po\u010dinje za vjernika \u017eivot.<\/p>\n
Patnja i smrt su uvjet ljudskosti. Bez boli, patnje i smrti \u010dovjek bi bio samotni Bog ili be\u017eivotna materija. Ne bi, kao takav, imao potrebe ni za kim i ni za \u010dim, niti bi, kao takav, bio sposoban ljubiti Boga ili \u010dovjeka. Upravo radi vremena koje mu je darovano svjestan je vremenske, ali i svoje osobne prolaznosti. I to ga nagoni da \u017eivi \u0161to kvalitetnije i kvantitetnije, kao slobodno i ljubljeno Bo\u017eje bi\u0107e. Traganje za Bogom ili onostrano\u0161\u0107u traje od samih po\u010detaka \u010dovje\u010danstva. Svaka religija u sebi nosi pe\u010dat tra\u017eenja za smislom osobnoga kraja, vlastite smrtnosti. Ako bismo uspjeli zamisliti svijet bez smrti, morali bismo se dobro potruditi da budemo bolji stvoritelji od Stvoritelja ovoga svijeta. Zato je svaka te\u017enja za izbjegavanjem smrti, te\u017enja za definitivnom smrti ljudskosti. U samome \u010dinu potpunog ljudskog predanja smrti, postaje vidljiva djelatna ljubav kojom Bog spasava svoje ljubljeno bi\u0107e. Jedini odgovor smrti koji je i sam Bog mogao dati \u2013 bilo je predati se ni\u0161tavilu i zlu \u2013 i pobijediti ga na kri\u017eu. U tome se o\u010ditovala sva mistika (ne)logi\u010dnosti; Stvoritelj stavlja sam sebe u svoje granice, prepu\u0161ta se prostoru u kojem nema ovlasti, obuhva\u0107a ga tama koja tamo vlada. Ipak, vjernika Isusova smrt u\u010di tre\u0107em putu. U Spasiteljevoj smrti otkrivamo granice svoje nemogu\u0107nosti i Kristove mogu\u0107nosti, koja nam otvara vrata \u2013 spasenja i otkupljenja. I u toj \u010dinjenici pobjede nad smr\u0107u le\u017ei neizre\u010dena nada da \u017eivot ima smisla, i da smrt nema kona\u010dnu rije\u010d.<\/p>\n
\u010covjeku je smrt neizbje\u017ean problem. Dana\u0161nje suvremeno dru\u0161tvo uhvatilo se \u201eu ko\u0161tac\u201c sa smr\u0107u \u2013 \u017eele\u0107i je zaustaviti, odgoditi, produ\u017eiti vrijeme \u017eivljenja i trenutak umiranja, odgoditi je \u201eza poslije\u201c. Poznato je da samo \u010dovjek umire. \u017divotinja ugiba. Smisao, koji \u010dovjek \u017eeli dati svome \u017eivotu nalazi se u njegovoj osobnoj \u201emo\u0107i\u201c, koju samo smrt ograni\u010dava. Ipak, i u te trenutke (ne)mo\u0107i ljudske egzistencije, \u010dovjek je umije\u0161ao svoje prste. U dana\u0161njem dru\u0161tvu tako postaje \u201ein\u201c uplesti svoje prste u sami \u010din ljudskog postojanja ili nestajanja \u010dovjeka sa ovoga svijeta. Stotine (ne)opravdanih medicinskih razloga prona\u0107i \u0107e svoje opravdanje da bi nekome dale ili oduzele \u017eivot. Tako sve vi\u0161e sami sebe dovodimo u proturje\u010dje koje doti\u010de krajnje granice na\u0161ega moralnog i eti\u010dkog \u017eivljenja. Trebamo li skratiti muke neizlje\u010divim bolesnicima koji trpe ili ih slu\u017eiti, poma\u017eu\u0107i im da osjete djeli\u0107 ljubavi kojima bi voljeli da i sami jednom budu ljubljeni. Skrb o umiru\u0107ima jo\u0161 nije dovoljno za\u017eivjela u svijesti \u010dovje\u010danstva. Naprotiv, svijest o vlastitoj ograni\u010denosti o pitanjima \u017eivota i smrti, nije ve\u0107ini ni do\u0161la do svijesti. Sve to, ovo dru\u0161tvo polako i sigurno, uni\u0161tava. Jednostavnije re\u010deno, danas se \u010dovjek \u201evoli\u201c igrati Boga, pa stvara ili uni\u0161tava sebi sli\u010dne, opravdavaju\u0107i to napretkom u znanosti; novim i suvremenim mi\u0161ljenjem koje bi nas trebalo odmaknuti od (za)ostale fame Boga koji, kao, sve stvara i svemu daje \u017eivot.<\/p>\n
Kao \u0161to led ukru\u0107uje svako bi\u0107e te time zaustavlja i prekida cjelokupno doga\u0111anje \u017eivota, tako i smrt zaustavlja i prekida \u010dovjeka, \u010dini ga be\u017eivotnim, jer ga pripu\u0161ta njemu samomu i odvaja ga od drugoga. Svatko je u \u017eivotu do\u017eivio jednu od te dvije zale\u0111enosti. Takva iskustva name\u0107u pitanje ho\u0107e li i smrt biti stanje koje \u0107e prije\u0107i u vje\u010dnost, ili \u0107e na kraju biti prevladana. U mentalitetu dana\u0161njeg \u010dovjeka mo\u017ee se primjetiti dvostruki stav spram pitanju o smrti: univerzalni pesimizam ovostranosti i individualni optimizam onostranosti. Univerzalni pesimizam \u017eeli re\u0107i da moderni \u010dovjek vi\u0161e ne prihva\u0107a crkvenu imaginaciju govora o \u017eivotu poslije smrti, ve\u0107 kao opis ovostranosti, to\u010dnije, kao stanje \u010dovjekove egzistencije, ovdje i sada. Budu\u0107i da je ideja Boga izblijedjela ili postala neva\u017ena, govor o smrti gotovo je potpuno nestao, a tako i ideja o Bo\u017ejem posljednjem, kona\u010dnom sudu. Modernom se \u010dovjeku govor o smrti \u010dini kao ostatak arhai\u010dnih vremena, kada jo\u0161 nije bila dovoljno razvijena svijest o \u010dovjekovu dostojanstvu te o raznim objektivnim uvjetovanostima ( dru\u0161tvenim, genetskim), koje ga danas osloba\u0111aju odgovornosti.<\/p>\n
Promatraju\u0107i temu smrti i promi\u0161ljaju\u0107i o njoj sa razli\u010ditih stajali\u0161ta, mo\u017eemo biti sretniji od drugih, jer gledana sa kr\u0161\u0107anskog stajali\u0161ta, ona je ona koja nam daruje nadu u vje\u010dni \u017eivot, jer, kako ka\u017ee sveti Pavao: \u201emoramo umrijeti da bismo \u017eivjeli\u201c.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Osvijetlati misterij smrti, a potom se i teolo\u0161ki osvrnuti na sam fenomen smrti kao kona\u010dni kraj \u010dovjekova bivstvovanja na zemlji, predstavlja odre\u0111enu pote\u0161ko\u0107u, jer smrt je nepoznanica svima nama. Ovo korizmeno vrijeme u koje smo polako u\u0161li, a koje nas uvodi u doga\u0111aj Kristove smrti na Veliki petak, name\u0107e uvijek iznova pitanje smrti kao jedno od egzistencijalnih pitanja koje si \u010dovjek postavlja, dovode\u0107i ga u kona\u010dnici do Kristova kri\u017ea, i nade, koju \u010dovjek pronalazi u njemu. Na Kristovom kri\u017eu, na kojem smrt nema posljednju rije\u010d, po\u010dinje za vjernika \u017eivot.<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":3887,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[70],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2007"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2007"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2007\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3887"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}