![\"prolaznost\"](\"\/images\/stories\/prolaznost.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Grobovi nas <\/span>opominju da shvatimo prolaznost svoga \u017eivota, ali i veli\u010dinu pro\u017eivljenoga. U danima sje\u0107anja na mrtve gleda\u0161 na groblju slike i lica, natpise i ukrase. Tu zajedno le\u017ee i dobri i zli i mladi i bolesni, starci, krvnici i \u017ertve. Tu su svi jednaki, samo im se netko obilje\u017ejem izdvojio, mramorom, kipom iako to za njih ni\u0161ta ne zna\u010di. Veli\u010dinu pokojnika ne \u010dini veliki mramorni grob ve\u0107 put koji do njega vodi.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Zar je va\u017eno gdje \u0107e biti pokopani, \u0161to \u0107e pisati? Va\u017enije je ho\u0107e netko iskreno ganut re\u0107i: “pokoj mu du\u0161i, dogorio je poput svije\u0107a, a iza njega je ostala svjetlost.” <\/span><\/p>\n Proteklih smo se dana nagledali kri\u017eeva i spomenika, osvje\u017eili sje\u0107anje na svoje pokojne. \u0160to je sa \u017ealo\u0161\u0107u? Toliki su u ratu, na cestama, od starosti, izgubili svoje uku\u0107ane, svoje sinove, mu\u017eeve, \u017eene. O\u010daj? Reakcija koja se svima name\u0107e. \u0160to zna\u010di jednoj \u017eeni koja je izgubila mu\u017ea, a \u017eivjela je s njime godinama o\u010daj? Bilo bi dobro kad bi mogla zajedni\u010dke godine pohraniti u du\u0161u, tu zajedni\u010dku sre\u0107u koju joj nitko ne mo\u017ee uzeti. Njega nema, ali to je njezino. <\/span><\/p>\n \u017divjeti od sje\u0107anja nipo\u0161to! \u017divjeti za sada\u0161njost i za sje\u0107anje. Nije svejedno kakav \u0107ete odgovor dati. Za\u0161to? Ima jo\u0161 prilike da se \u017eivot \u017eivi i popravi zar ne? Nisu svi putovi proputovani, sve ruke prihva\u0107ene, sve ljubavi primljene i darovane. <\/span><\/p>\n Promisli kakav si \u010dovjek mu\u017e, otac, radnik, sve\u0107enik? Kakav je tvoj \u017eivot? Ima li smisla ono \u0161to si pro\u017eivio? Jesu li svi ti dani bili vrijedni \u017eivljenja? Jesi li ikad postavili sebi takvo pitanje?<\/span><\/p>\n Nije neva\u017eno \u0161to mislimo o sebi i \u0161to drugi o nama ka\u017eu. Jesi li pesimist, zlovoljan i upla\u0161en, mrgodan, sli\u010dan \u010dovjeku koji svaki dan sa \u017ealjenjem otkida list \u017ealostan \u0161to mu je kalendar \u017eivota sve tanji i tanji. Mnogima su se od nas godine primakle kraju. “Ro\u0111enje je po\u010detak umiranja”. Stotinu je razloga za razo\u010daranje . Razmi\u0161ljamo \u0161to smo mogli posti\u0107i a nismo, u\u010diniti a ostalo je na obe\u0107anju. Jesmo li ponosni na potekle dane u svojoj, bilo kojoj profesiji? \u010cini se da je muka i nevolje u \u010dovjeku i oko njega. Ni\u010dega dovoljno, toliko se toga \u017eeljelo i nije se ostvarilo, propalo, a vjetar vremena i godina mete li\u0161\u0107e zdravlja, ljepote, mladosti, bogatstva. Mu\u010dan osje\u0107aj, zar ne? Takvima \u017eivot u svakoj novoj godini nije dar. Osje\u0107aj proma\u0161enosti mogu imati i mla\u0111i pa i sve\u0107enici koji misle da nisu dovoljno nagra\u0111eni, promaknuti u \u010dasti, cijenjeni, da su u starosti zaboravljeni. Bezvoljnost i o\u010daj, nezainteresiranost, to je po\u010detak biolo\u0161ke smrti, smrti koja traje godinama i zagor\u010dava svaki korak i zalogaj.<\/span><\/p>\n Nasuprot njima su optimisti, dobrohotni koji gledaju sve s vedre strane. To su ljudi koji su u \u017eivotu bili u svemu aktivni, u\u017eivali u radu i ljudima. Njima nije strana ona svetopisamska:”Sluge smo beskorisne, u\u010dinili smo ono \u0161to smo trebali u\u010diniti..” Oni oprezno skidaju listove sa svojih \u017eivotnih kalendara, ali ih ne gu\u017evaju o\u010dajni \u0161to je jo\u0161 jedna godina pro\u0161la. Na pole\u0111ini listova oni su popisali sve \u0161to im se dogodilo u \u017eivotu, slikovito re\u010deno, pa ih sla\u017eu pa\u017eljivo na jednu hrpu ponosni i sretni zbog \u017eivotnog bogatstva. Ni\u0161ta, niti jedan dan im nije pro\u0161ao uzaludno. \u017divot su ispunjeno i sadr\u017eajno pro\u017eivjeli. Takvi su ljudi blagoslov u narodu i Crkvi.<\/span><\/p>\n Bog im je bio oslonac, osobito ljudima i \u017eenama u duhovnom zvanju. Uz njegov kri\u017e kri\u017eevi su izgledali manji i sno\u0161ljiviji. <\/span><\/p>\n Pla\u010de li planinar kad je mukotrpno osvojio vrhunac? Oni svojim svjetlom osvjetljuju drugima put te postaju miljokazi na stazi. Ne zdvajaju i kad bi trebali i ako to \u010dine nikad nisu u bezna\u0111u. Ne tra\u017ee nadomjeske da popune pro\u0161lost. Na\u0161li su i ostvarili smisao u \u017eivotu i radu, u svemu. <\/span><\/p>\n Va\u017eno je imati na umu: s Bogom proveden \u017eivot nije uzaludno proveden. Bogu \u0107emo imati \u0161to donijeti. <\/span><\/p>\n <\/p>\n “U dan kad smrt pokuca na moja vrata, kakvim \u0107u je darom darivati? Ja \u0107u pred svoga gosta iznijeti punu posudu svoga \u017eivota nipo\u0161to ne\u0107u dopustiti da ode praznih ruku\u201c.<\/span><\/em><\/span><\/p>\n TAGORE<\/span><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" <\/p>\n <\/p>\n Grobovi nas <\/span>opominju da shvatimo prolaznost svoga \u017eivota, ali i veli\u010dinu pro\u017eivljenoga. U danima sje\u0107anja na mrtve gleda\u0161 na groblju slike i lica, natpise i ukrase. Tu zajedno le\u017ee i dobri i zli i mladi i bolesni, starci, krvnici i \u017ertve. Tu su svi jednaki, samo im se netko obilje\u017ejem izdvojio, mramorom, kipom iako to za njih ni\u0161ta ne zna\u010di. Veli\u010dinu pokojnika ne \u010dini veliki mramorni grob ve\u0107 put koji do njega vodi.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n![\"nadgrobna](\"\/images\/stories\/nadgrobna_ploca.jpg\")
<\/span><\/p>\n<\/p>\n<\/span><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":3120,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-2074","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2074","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2074"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2074\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3120"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2074"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2074"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2074"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}