{"id":2159,"date":"2015-09-20T08:45:24","date_gmt":"2015-09-20T08:45:24","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/slavonsko-kolo\/"},"modified":"2015-09-20T08:45:24","modified_gmt":"2015-09-20T08:45:24","slug":"slavonsko-kolo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/slavonsko-kolo\/","title":{"rendered":"Slavonsko kolo"},"content":{"rendered":"

“\u010cija je ovo zemlja”?, zapita\u0161e neki uglas.<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

“Svih nas koji u njoj \u017eivimo, nas koji smo je u svim ratovima srcem branili. Korijeni su nam isti, hrvatski, katoli\u010dki.” <\/span><\/em><\/span><\/p>\n

“Kako zavr\u0161ava scenarij?” <\/span><\/em><\/span><\/p>\n

Mladi iz svih grupa zajedni\u010dki uigravaju “Slavonsko kolo”. “Jedni s drugima smo “Slavonsko prolje\u0107e” re\u010de voditeljica. Nad selom mjesec.<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

\n

 <\/p>\n

Na\u0161li su ga mrtva u nevelikom u\u010diteljskom stanu. Oglasi\u0161e se crkvena zvona. Uokolo njega, na krevetu, podu , stolu, knjige, notni zapisi . U\u010dini im se da su ostavljene nemarno, razbacani, a znali su da je svaka stvar na svom mjestu. Ormari raskriljeni. Bjelasa \u010dipkana rubina. Sunce miluje zlatovez. Nad krevetom, uz slike svetaca, oka\u010dena bisernica. Drugovao je sa svima, bio je zaljubljenik u narodno blago, skuplja\u010d narodnih pjesama no\u0161nje i obi\u010daja.<\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Nije bio o\u017eenjen.<\/span><\/p>\n

Zapisivao je kazivanja od onih koji su znali \u00abza budu\u0107e nara\u0161taje\u00bb,govorio je. Sobe u ku\u0107i li\u010dile na etnografski muzej, napunjen kolovratima, preslicama, rukotvorinama, guslama, \u0161argijama, no\u0161njama iz svih krajeva. Za sebe je govorio da je \u00abSlavonac ili ti \u0161okac.\u00bb Govorio je grleno, oporo, ikavicom, kratak u izgovoru. Po\u010desto bi razgovor obogatio rije\u010dima i narje\u010djem iz drugih krajeva. Kad bi otpo\u010deo kazivanje kao da su za\u017euborile nemirne vode, brzaci , rije\u010di ponekad tvrde a ujedno meke kao \u0161iroka slavonska ravnica. Pod njegovim vodstvom godinama je raslo, \u0161irilo se, napredovalo , kulturno-umjetni\u010dko dru\u0161tvo “Slavonac”. Bili su na gotovo svim susretima, gostoljubivi doma\u0107ini grupama iz drugih krajeva.<\/span><\/p>\n

U njegovu se radu ispreplelo sve: doga\u0111aji, kola, pjesme rodnog kraja i ono \u0161to su donijeli prido\u0161li.<\/span><\/p>\n

            Na misu je dolazio obu\u010den \u00bbpo starinski\u00bb u \u0161trikanu reklju, rajtozne, bijelu rubinu, nacifran pr\u0161njak, fusekle a na nogama crni ko\u017eni opanci.<\/span><\/p>\n

Volio je predjutarja osuta mladim suncem, ve\u010deri ozarene rumenilom. Vi\u0111ali bi ga \u010desto na obali rijeke u rano jutro i kasno nave\u010der dok je sunce zalazilo iza daleke \u0161ume. \u00abTakav je, kakav je, \u00abreko\u0161e. \u00ab\u010cudak.\u00bb U njemu je na\u0161lo odjeka sve \u0161to je lijepo i plemenito, a to je prenosio na svoje \u0111ake i suradnike. Imao je vremena za razgovore, susrete, poduku i pjesme. Pamtit \u0107e ga po omiljeloj izreci :<\/span><\/p>\n

“I tako divan po divan, ri\u010d po ri\u010d i eto mraka. ” Nagovarao je starije da se pridru\u017ee, obogate druge iskustvom i pjesmama, obi\u010dajima koje su donijeli. Mnogi su mu se pridru\u017eili. Nemo\u0107ni da pjevaju pjesme zavi\u010daja prihvatili su slavonske.<\/span><\/p>\n

Neki su se opravdavali :”Dok sam mogo nisam mogo, a sad mogu pa ne mogu”! Glas o njegovoj smrti odjeknu poput pucanja bi\u010da.<\/span><\/p>\n

“Buknula mu krv i samo je sklopio o\u010di.\u00bb \u00abBio ko da ni”,  reko\u0161e.<\/span><\/p>\n

Pokopan je uz pratnju tambura\u0161kog dru\u0161tva i \u0161argije koju je svirao stari djed Stjepo. Jednostavan lijes polo\u017een na kola, na prostrtu ponjavcu, u koja su bila upregnuta dva njegova konja. Uokolo pratnja u narodnim no\u0161njama Slavonije i Posavine. Ostala stara seoska ku\u0107a s dva prozora od ulice, s trijemom nasuprot bunaru i kru\u0161noj pe\u0107i.<\/span><\/p>\n

       “Pretvorit \u0107emo je u “Etnografski muzej,”zaklju\u010di\u0161e. Dok su skupljali rasute knjige, zapise, prona\u0161li su ” Scenarij za neka \u00abSlavonska prolje\u0107a.”<\/span><\/p>\n

“Ti ga ponesi i prou\u010di” reko\u0161e novoj voditeljici.<\/span><\/p>\n

Nakon tjedan dana, na susretu re\u010de:”Ovo je otkri\u0107e. Za neke \u0107e biti \u0161okantno.” “O \u010demu se radi?” “Pro\u010ditat \u0107u nekoliko uvodnih re\u010denica”!<\/span><\/p>\n

” To je mala povijest velikih seoba. Slavonija nas je prihvatila, nas do\u0161ljake iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Zagorja i Like, odasvud. Rasli smo svatko pod svojim nebom, a sad nam je ovo slavonsko zajedni\u010dko.<\/span><\/p>\n

Bole me podjele na “na\u0161e i njihove”, predrasude o drugima, krive prosudbe, slike”. Prestala je \u010ditati upitno ih pogledavaju\u0107i.”Nastavi”! Tko je Slavonac u pjesmi u posko\u010dicama, be\u0107arcu ? Zar \u00ab tipa \u0110uke Begovi\u0107a”, kojemu nije naro\u010dito stalo do njive, \u017eene, majke? Sve mu je u provodu, pi\u0107u, rasipni\u0161tvu, naherenom \u0161e\u0161iru, tkanici o pasu, kolu i divanima . Ne pi\u0161e se, ne pjeva se o zemlji i plugu, te\u0161kom radu na njivama, nego kako se: keri , narolja, piva, psuje, pije iz frakli\u0107a, \u010dokanja, teglice , preska\u010de tarabe, u pi\u0107u ratoboran. No, Slavonac nije pijanica koji u\u017eiva jedino da se ” nakre\u0161e, nakiti, nali\u017ee, obli\u017ee, o\u017edere ,oda po svatova, kirbaja, po sela, va\u0161ara, bircuza te potjera konje u kas dok im krvava pjena ne udari na nozdrve. Slavonac ima ljep\u0161u du\u0161u. Gdje su duhovne i druge ljepote o kojima se ne pjeva i ne pi\u0161e?                                                                              <\/span><\/p>\n

O \u017eenama \u0161okicama i gore: \u00ab\u0110enka, Tena ili koja druga i crni te\u0161ki sanduci po slavonskim ku\u0107ama, to se je zvalo bijela kuga. Stvari su se uvijek ovako doga\u0111ale: djevojka \u0110enka, pa udana \u017eena \u0110enka, pa baba \u0110enka i ni\u0161ta vi\u0161e. Ostala je ku\u0107a duga \u00abna front\u00bb i crni sanduci \u0110enke nerotkinje s rekljama zlatom protkanim, sa skutima, ople\u0107cima, ostale su svilene nabu\u0161ene suknje i zlatare i skuti od \u0161oto\u0161a i \u010darape s gombicama i obrubi\u0107i i \u0161linge s ka\u010dkama, izvezene ptice, srca i tulipani i bijeli \u010dipkani i \u0161lingani jastuci . Njih \u0107e poslagati do stropa u kiljeru i komori. Zauvijek ili dok ih ne raznesu \u00abdo\u0161lje\u00bb. Mo\u017eda \u0107emo \u017ealiti \u0110enku ili ne\u0107emo jer sve su seoske babice imale posla da bi \u0110enka ostala jedinica, talaru\u0161a, dukatara jer su i sna\u0161u \u0110enku tresle groznice, kad bi se i ona rije\u0161ila tereta, kad i ona poroda nije tila\u00bb.<\/span><\/p>\n

Zar ove \u017eene ne vole dicu, ognji\u0161te, zar nisu prisutne na svadbama i pirovima, pokopima i procesijama, na molitvama i zavjetima ? Ru\u017eno se govori o do\u0161ljacima. Samo zajedno, pjesmom i molitvom mo\u017eemo ispuniti prostor do neba . Ja tako mislim ! Bog mi je svjedok!” Okupljeni zanjemili.<\/span><\/p>\n

“Kad je to piso izgleda da je bio udarit \u0161ljivinom granom “dobaci netko podrugljivo.” \u00abLud je uzdu\u017e i napopriko. \u00ab \u00abNaljosko se mu\u010denice pa po\u0161andrco.\u00bb \u00abNi kako treba!” Dok su jedni negodovali, drugi su, ve\u0107ina njih, bili ugodno iznena\u0111eni.”Ovo je odavno trebalo re\u0107i i obznaniti,” reko\u0161e.” Da \u010ditam dalje\u00bb? Spominje \u00abZbornik\u00bb izdan je u Muzeju Slavnije 1948. na strani 247. opisuje osnivanje oblasti “soli” koju je osnovao Bela IV, a Matija Korvin proglasio Banovinom.<\/span><\/p>\n

Radi se o Savskom bazenu oko Tuzle. Oblast se zvala “Salines” zbog soli ili ma\u0111arski “\u0160oi bansag”.Kako Ma\u0111ari za sol ka\u017eu “\u0161o” imamo i mjsta kao \u0161to je \u0160okut. Do\u0161ljake u Slavoniju su zvali “\u0160oi ember, \u0161to bi zna\u010dilo “Ljudi iz oblasti soli”. Od tuda jedan od mogu\u0107ih naziva “\u0161okac”.<\/span><\/p>\n

Ti bjegunci pred Turcima su naselili dijelom Slavoniju, Posavinu, dijelom oti\u0161li u Ma\u0111arsku do Pe\u010duha, Moha\u010da.<\/span><\/p>\n

O imenu doseljenika iz srednje i isto\u010dne Bosne, te Bune u Hercegovini u popisu koji je naru\u010dio Bosanko-\u0110akova\u010dki biskup Pavle Baki\u0107 pi\u0161e: “Stanovniki su \u0160okci jali Slovinci imenovani”.<\/span><\/p>\n

“Je li to neka \u0161ala? ” upita\u0161e. ” Nije! Tko zna ? To je ovdje iz Zbornika samo prepisano. Poslu\u0161ajte! Razradio je scenarij dolaska do\u0161ljaka u Slavoniju. “Neostvaren san za neka “Slavonska prolje\u0107a.” \u00bbPoput \u00abVinkova\u010dkih jeseni.\u00bb Pozornica kao \u017eeljezni\u010dka stanica. Veliki vagon za teret i prijevoz \u017eivotinja”. “\u010cujte \u0161to je zamislio”?<\/span><\/p>\n

Maketa vagona s sa spu\u0161tenom rampom. Uokolo ku\u0107e. Na prozorima doma\u0107i u no\u0161njama, neki uz ograde. Tambura\u0161i.<\/span><\/p>\n

Prometnik najavljuje grupu koja dolazi, kraj iz kojeg dolaze, glavne naznake. “Vlak bez voznog reda?”\u010cini se da je tako zamislio. Evo dijalozi u naznakama. Poku\u0161at \u0107u pro\u010ditati.” \u00abKome se \u010dita, neka \u010dita sam reko\u0161e neki.\u00bb<\/span><\/p>\n

Prometnik najavljuje grupe iz svih krajeva odakle su do\u0161li doseljenici.  Predvodnik izri\u010de blagoslov zemlji.<\/span><\/p>\n

Prvi na sceni su doseljenici s djecom u svagdanjoj odje\u0107i, a za njima dolaze njihovi u sve\u010danim no\u0161njama igraju\u0107i kola svoga kraja.<\/span><\/p>\n

Mla\u0111i idu k mladim slavoncima i u\u010de \u00abSlavonsko kolo.\u00bb <\/span><\/p>\n

“Nevjerojatno. Kakva bi to scena bila kad bi je izveli. Prepuna pokreta, pjesme, osje\u0107aja.”<\/span><\/p>\n

Ustvari isti scenarij vrijedi i za doseljenike iz Hercegovine, Like, Bosne, Zagorja, Dalmacije. Razlikuju se samo opisi ljudi i kraja.<\/span><\/p>\n

Tu su samo natuknice o zemlji i ljudima, njihovim obi\u010dajima i pjesmama. Kad bi mu mogli to jedne godine izvesti, uprili\u010diti?<\/span><\/p>\n

“Ja se ne sla\u017eem”, viknu Iva. “Za\u0161to? odgovori Marko. \u010cija je ovo zemlja? Vi starosjedioci ka\u017eete: “na\u0161a!” Za Vas smo mi jo\u0161, ponekad, “gladu\u0161i”, do\u0161lje” dotepenci”, a va\u0161i su pradjedovi do\u0161li ne\u0161to ranije!”<\/span><\/p>\n

“\u0160to ti zapravo \u017eeli\u0161?” oglasi se Mata.<\/span><\/p>\n

“\u017delim da se jedne godine uprili\u010di dolazak naseljenika, ne\u0161to kao \u00abVinkova\u010dkim jesenima !”<\/span><\/p>\n

Mi, ako ba\u0161 ho\u0107e\u0161, “do\u0161lje” preuzeli smo sve \u0161to ste vi godinama stekli, tkali, \u010duvali: no\u0161nje, pjesme, kola, obi\u010daje. Svoje nismo zaboravili. Zar previ\u0161e tra\u017eimo? Ili smo stranci zauvijek? <\/span><\/p>\n

Tko je od vas vjerovao da je i on ro\u0111en “na kamenu”\u2026a volio je Slavoniju kao svoju mater?” “Zemlja pripada onima koji imaju djecu., “nastavi Marko. “Ona su budu\u0107nost!\u201c. “\u010cija je ovo zemlja”?, zapita\u0161e neki uglas.<\/span><\/p>\n

“Svih nas koji u njoj \u017eivimo, nas koji smo je u svim ratovima srcem branili. Korijeni su nam isti, hrvatski, katoli\u010dki.” “Kako zavr\u0161ava scenarij?” Mladi iz svih grupa zajedni\u010dki uigravaju “Slavonsko kolo.” “Jedni s drugima smo “Slavonsko prolje\u0107e” re\u010de voditeljica. <\/span><\/p>\n

Nad selom mjesec.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“\u010cija je ovo zemlja”?, zapita\u0161e neki uglas.<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

“Svih nas koji u njoj \u017eivimo, nas koji smo je u svim ratovima srcem branili. Korijeni su nam isti, hrvatski, katoli\u010dki.” <\/span><\/em><\/span><\/p>\n

“Kako zavr\u0161ava scenarij?” <\/span><\/em><\/span><\/p>\n

Mladi iz svih grupa zajedni\u010dki uigravaju “Slavonsko kolo”. “Jedni s drugima smo “Slavonsko prolje\u0107e” re\u010de voditeljica. Nad selom mjesec.<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

\n

 <\/p>\n

Na\u0161li su ga mrtva u nevelikom u\u010diteljskom stanu. Oglasi\u0161e se crkvena zvona. Uokolo njega, na krevetu, podu , stolu, knjige, notni zapisi . U\u010dini im se da su ostavljene nemarno, razbacani, a znali su da je svaka stvar na svom mjestu. Ormari raskriljeni. Bjelasa \u010dipkana rubina. Sunce miluje zlatovez. Nad krevetom, uz slike svetaca, oka\u010dena bisernica. Drugovao je sa svima, bio je zaljubljenik u narodno blago, skuplja\u010d narodnih pjesama no\u0161nje i obi\u010daja.<\/span><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":3884,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[61],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2159"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2159"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2159\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3884"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2159"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2159"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}