{"id":2213,"date":"2016-03-23T17:19:49","date_gmt":"2016-03-23T17:19:49","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/uskrsni-krug\/"},"modified":"2016-03-23T17:19:49","modified_gmt":"2016-03-23T17:19:49","slug":"uskrsni-krug","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/uskrsni-krug\/","title":{"rendered":"Uskrsni krug"},"content":{"rendered":"

\"buk1\"Blje\u0161te prozori bolnice kao da se u njima sunce ra\u0111a.<\/span><\/span><\/p>\n

Budio se Ivan jutrom obliven znojem. Nemo\u0107an, noge nije osje\u0107ao. <\/span><\/p>\n

\u201eKako smo jutros?\u201c – upita sestra. <\/span><\/p>\n

\u201eS Bo\u017ejom pomo\u0107u dobro!\u201c – izusti.<\/span><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n

\u201eBog je daleko. Ja sam tu da ti pomognem!\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eSa mnom je, na mom kri\u017enom putu!\u201c <\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eSvako jutro jednako, vjersko zanovijetanje pa terapija,” – zaklju\u010di sestra bri\u0161u\u0107i ga vla\u017enom gazom.<\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eIdemo, doru\u010dak pa vje\u017ebe,” – napomenu odlaze\u0107i iz sobe. <\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eBo\u017ee, u pomo\u0107 mi priteci!\u201c – zazva. <\/span><\/p>\n

\u201eI za me se pomoli!\u201c – povika bolesnik s kreveta do prozora. <\/span><\/p>\n

\u201e\u017divot sam proveo rade\u0107i i grade\u0107i. Sad kad sve gubim u vjeri mogu bar ne\u0161to dobiti.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eI vi\u0161e nego \u0161to misli\u0161. Vje\u010dnost.\u201c  – odgovori Ivan.<\/span><\/p>\n

Uspravljen izme\u0111u dvije motke, obje\u0161en na nadlaktice klizio je s mukom prave\u0107i korak po korak.<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

            \u201eKoliko truda za jednu stopu\u201c, pomisli. Studirao je u velikom gradu.<\/span><\/span><\/p>\n

Prisjeti se, i kad ne bi htio , tog kobnog jutra i puta u Slavoniju. Dobio je pismo od oca.<\/span><\/p>\n

\u201eMajka te po\u017eeljela vidjeti prije smrti, bolesna je. Do\u0111i!” <\/span><\/p>\n

Za\u017eelio se zagrljaja iz djetinjstva, \u0161irokih slavonskih prostora ome\u0111enih dalekim nebom. Nakanio se ispri\u010dati \u0161to nije ispunio njezine snove. Zbog djevojke je napustio studij Bogoslovije.<\/span><\/p>\n

Zbog brzine i mokre ceste zavr\u0161io pod smrskanim automobilom. Dugo je trebalo da ga izvuku. Majka mu do\u0161la u bolnicu. <\/span><\/p>\n

“Ne opravdavaj se,” re\u010de mama. “Iako ne razumijem, sla\u017eem se. Tvoj izbor.” <\/span><\/p>\n

Mjesecima je le\u017eao u gipsanom koritu, sunce zamijenio svjetiljkom iznad kreveta. Imao je vremena za kajanje i \u017eivotni ispit savjesti. Molio je Boga da prohoda. Osje\u0107ao je ljepotu koraka tek sad kad mu je bio uskra\u0107en. U mislima je putovao u daleka prostranstva, lagan, bestjelesan s vjetrom u kosi.<\/span><\/p>\n

Jutrom uobi\u010dajeni obilazak bolesnika. Doktor je s mukom tra\u017eio na\u010din kako da mu priop\u0107i maj\u010dinu smrt.<\/span><\/p>\n

\u201eMajka ti je umrla, tvoji su u hodniku\u201c re\u010de su\u0107utno. Gu\u0161io se u suzama s ocem i bra\u0107om uokolo kreveta.<\/span><\/p>\n

\u201ePla\u010di, ne stidi se suza, to je zadnje \u0161to mo\u017ee\u0161 u\u010dinit za pokojnicu \u201e napomenu doktor.<\/span><\/p>\n

\u201eVjerujem da smrt nije kraj. Umrla je nose\u0107i Boga u sebi, \u201ere\u010de, \u201e na sprovod ne mogu, vidjet \u0107emo se o uskrsnu\u0107u mrtvih\u201e.<\/span><\/p>\n

\u201eNema drugog \u017eivota, na\u017ealost. Mrtav \u010dovjek odlazi u zemlju, prorasta u travama i cvije\u0107u. Vje\u010dan je koliko ostaje u pam\u0107enju.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eUskrsnu\u0107e je proces\u201c, odgovori Ivan.\u201c<\/span><\/p>\n

Doga\u0111a se svakim danom kad god uskrsnemo iz zla u dobro. Ne \u017eelim Vas pou\u010davati, oprostite. \u201e <\/span><\/p>\n

\u201ePopovska posla, rekli bi neki. Nije li to kopiranje starih vegetacijskih kultova i bogova sunca, Marduka, Ozirisa….. Zar vas nisu na to upozorili na Bogosloviji?\u201c<\/span><\/p>\n

           \u201eJesu\u201c. Priroda govori onome tko vidi i zna slu\u0161ati. Nikad nitko nije, osim Isusa rekao: \u201eJa sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot.” <\/span><\/p>\n

\u201eBesmislica, ali onome tko u to vjeruje mo\u017ee biti svjetlo u mraku .\u201c<\/span><\/p>\n

\u201ePrihva\u0107am va\u0161u nevjeru. Uskrsnu\u0107e ne bi bilo iznena\u0111enje kad bi ga shvatili. <\/span><\/p>\n

Jedino \u0161to znamo da je Bog vjeran svojoj rije\u010di i da po\u0161tuje ljudsku osobnost i prije i poslije smrti. Vi ste dobar \u010dovjek i lije\u010dnik. Bog na vas ra\u010duna iako vi ne mislite na njega.\u201c <\/span><\/p>\n

“Ostavit \u0107u vas same da podijelite tugu” re\u010de doktor vidno uznemiren onim \u0161to je \u010duo.<\/span><\/p>\n

Iako je pro\u0161lo nekoliko mjeseci s nelagodom se prisje\u0107ao glasa o maj\u010dinoj smrti.<\/span><\/p>\n

\u201eJesam li mu dobro odgovorio, veliki Bo\u017ee\u201c, re\u010de izme\u0111u dva uzdaha, dok je naporno vje\u017ebao korak. <\/span><\/p>\n

Glas ga vrati u stvarnost. Pred njim je bila Ana u koju se zaljubio i zbog koje je napustio sjemeni\u0161te.<\/span><\/p>\n

\u201e \u010cujem koliko vi\u010de\u0161, svog Boga zaziva\u0161. Uzalud se trudi\u0161. \u0160to ti ne pomogne i u\u010dini \u010dudo da prohoda\u0161 ?\u201c   re\u010de umjesto pozdrava. <\/span><\/p>\n

Stajala je pred njim izbezumljena. U pogledu strah i nezadovoljstvo. U\u0161la je u njegov \u017eivot i prije nego je napustio Bogosloviju. Zbog nje je upisao medicinu. Imali su iste planove sve do onog kobnog dana kad je do\u017eivio udes. Ona se promijenila. Nije imala snage ni volje dijeliti s njime ni sada\u0161njost, budu\u0107nost jo\u0161 manje.<\/span><\/p>\n

\u201eMo\u017eda \u0107e re\u0107i kao nekad, jednog jutra,\u201c ustani i hodi! Nikad se ne zna, samo kad bi zaslu\u017eio da mi ka\u017ee: \u201evjera te je tvoja spasila!\u201c odgovori.<\/span><\/p>\n

\u201eTvoj Bog je osvetnik, ako ga uop\u0107e ima. Ka\u017enjava te za bijeg, zbog ljubavi prema \u017eeni , jer si htio biti voljen, jer si\u2026\u201c gu\u0161ila se u rije\u010dima i bijesu.<\/span><\/p>\n

\u201eBog nije osvetnik. Po\u0161tuje moj izbor i ovaj tvoj u kojem On nema mjesta.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eMani se Boga, vje\u017ebaj onda \u201e procijedi,\u201csamo gubim vrijeme s tobom!\u201c<\/span><\/p>\n

\u017durim na predavanje da bar ja ne\u0161to postignem kad si ti gubitnik. Kad uhvatim vremena do\u0107i \u0107u ili ne?\u201c<\/span><\/p>\n

Gledao je za njom. Ostavila je prazninu s mirisom parfema.<\/span><\/p>\n

S mukom je i dalje klizio stopu po stopu.<\/span><\/p>\n

\u201eIdemo, idemo\u201c, prenu ga bolni\u010darev glas. \u201e\u017divlje, \u017eivlje!\u201e<\/span><\/p>\n

Bio je to omalen sna\u017ean \u010dovjek predan svom poslu. Svaki bi puta postavio neko pitanje o vjeri o\u010dekuju\u0107i odgovor. Nije mnoge stvari znao, jo\u0161 manje razumio.<\/span><\/p>\n

Ivan je na takve navikao. Njegova vjera, ste\u010dena u djetinjstvu, nije mogla odgovoriti na velika \u017eivotna pitanja. <\/span><\/p>\n

\u201eU svemu treba rasti, pa i u vjeri\u201c, prisjeti se rije\u010di oca Dionizija. “On je \u017eivio s vjerom djeteta.”<\/span><\/p>\n

Jedan mu se razgovor duboko usjekao u pam\u0107enje. Studenti okupljeni u dvorani za seciranje. Pred njima mrtvac. <\/span><\/p>\n

\u201eBiv\u0161i pope, gdje je du\u0161a u ovom mrtvacu i \u0161to je to?\u201c pitali su podrugljivo. Nosio je taj nadimak “pop” s ponosom kao da odlikovanje nosi. <\/span><\/p>\n

\u201eOna je\u201c, odgovori \u201e sastavnica koja zajedno s materijalnim tijelom \u010dini \u010dovjeka, unutarnje \u017eivotno po\u010delo, izvor duhovnih i tjelesnih funkcija.<\/span><\/p>\n

Pred nama je samo tijelo, a nekad je u njemu bila du\u0161a, \u017eivot i sada ga nema .\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eUmrla je s \u010dovjekom ?\u201c <\/span><\/p>\n

\u201eNe umire, besmrtna je. Nije ovdje mjesto ni vrijeme za obja\u0161njenje\u201c re\u010de. <\/span><\/p>\n

\u201eTo nije samo biblijsko vjerovanje, prisutno je kod mnogih naroda i religija.\u201c<\/span><\/p>\n

Smjeh se osu dvoranom. <\/span><\/p>\n

\u201eAmen! Aleluja ! \u201eoglasi\u0161e se posprdno neki od okupljenih i zapjeva\u0161e refren neke \u0161ansone: \u201e\u0161to ako je raj prijevara za kraj!\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eZar ti je to trebalo?\u201c prekori ga Ana, dok su \u010dekali tramvaj. <\/span><\/p>\n

\u201eZaboravi da si jednom…\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eStudirao bogosloviju! Ako sam promijenio fakultet, nisam Boga!\u201c<\/span><\/p>\n

\u010cudio se njezinoj nevjeri unato\u010d tome \u0161to je s njime poha\u0111ala vjeronauk.<\/span><\/p>\n

\u201cOd kakvih je roditelja i dobra je\u201c, pomisli su\u0107utno. Prihvatio je ulogu pomo\u0107nika katehete studenata. Zaredala predavanja, susreti, odgovori na va\u017ena pitanja. <\/span><\/p>\n

\u201e\u017divot nije krug koji zapo\u010dinje ro\u0111enjem, a zavr\u0161ava smr\u0107u\u201c, govorio je. <\/span><\/p>\n

\u201eOn se nastavlja u beskraj, uskrsnu\u0107em.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eZar je \u017eivot nakon smrti po\u010detak novog kruga\u201c?, upita\u0161e.<\/span><\/p>\n

\u201eZa sada ne znamo potpun odgovor, osim onoga \u0161to ka\u017ee Biblija. Pravilan krug mora imati upori\u0161te u sredi\u0161tu. U \u017eivotu je isto. <\/span><\/p>\n

Ako je Bog sredi\u0161te, onda se smr\u0107u \u201e\u017eivot mijenja, a ne oduzima.\u201c <\/span><\/p>\n

\u201eKakve veze ima Isusovo i to na\u0161e uskrsnu\u0107e?\u201c, pitali neki od prisutnih.<\/span><\/p>\n

\u201eIma, ako vjeruje\u0161 da on pati u svakom patniku, da ima lice \u010dovjeka, da nije uskrsnuo za sebe nego zbog nas. Kako bi ina\u010de znali put na \u201edrugu obalu\u201c?<\/span><\/p>\n

Sve mu je to dolazilo na pamet, svega se prisje\u0107ao u dugim no\u0107ima nakon udesa i maj\u010dine smrti. U stvarnost ga vrati bolni\u010darev glas:<\/span><\/p>\n

\u201eZa danas dosta. Odmor. Idemo u sobu.”<\/span><\/p>\n

Kolica be\u0161umno klize hodnikom.<\/span><\/p>\n

\u201eNe, odvezite me, molim vas, do bolni\u010dke kapelice.”<\/span><\/p>\n

\u201ePo nare\u0111enju!\u201c<\/span><\/p>\n

Titra svjetlo nad svetohrani\u0161tem. Podno velikog kri\u017ea Marija i apostol Ivan. Potra\u017ei njezine o\u010di boje neba. U njima se nazirala tuga. <\/span><\/p>\n

\u201eZa\u0161to je slikaju tu\u017enu?\u201e pomisli, \u201ckad je znala, kad nitko drugi nije, da je Sin od smrti ja\u010di, kad je za \u017eivota u sebi vje\u010dnost nosila? <\/span><\/p>\n

\u017dalost je bila trenutna kao rastanak koji ne zavr\u0161ava \u201ezbogom\u201c, nego \u201edovi\u0111enja.\u201c Dugo je ostao u molitvi. Sunce se osulo kroz prozore osvjetljavaju\u0107i kri\u017e, a on prozra\u010dan i lagan, kao da se pred njim otvorilo nebo. <\/span><\/p>\n

Za\u010du\u0111eni. Ugleda\u0161e ga kao stoji uspravan pred oltarom, ruku ra\u0161irenih kao da s kri\u017ea silazi.<\/span><\/p>\n

Slavko Vranjkoovi\u0107 – sacerdos<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"buk1\"Blje\u0161te prozori bolnice kao da se u njima sunce ra\u0111a.<\/span><\/span><\/p>\n

Budio se Ivan jutrom obliven znojem. Nemo\u0107an, noge nije osje\u0107ao. <\/span><\/p>\n

\u201eKako smo jutros?\u201c – upita sestra. <\/span><\/p>\n

\u201eS Bo\u017ejom pomo\u0107u dobro!\u201c – izusti.<\/span><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n

\u201eBog je daleko. Ja sam tu da ti pomognem!\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eSa mnom je, na mom kri\u017enom putu!\u201c <\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\u201eSvako jutro jednako, vjersko zanovijetanje pa terapija,” – zaklju\u010di sestra bri\u0161u\u0107i ga vla\u017enom gazom.<\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":3017,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-2213","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2213","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2213"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2213\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3017"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2213"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2213"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2213"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}