![\"salom\"](\"\/images\/stories\/salom.jpg\")
Osvanulo snje\u017eno jutro. Prvim zvonom o\u017eivi selo. Pred \u017eupnikom nepro\u010ditana po\u0161ta. U o\u010di mu upade plava kuverta. Otvori, pogleda i sledi se. U drhtavoj ruci slika: on i djevoj\u010dica.<\/p>\nOsvanulo snje\u017eno jutro. Prvim zvonom o\u017eivi selo. Pred \u017eupnikom nepro\u010ditana po\u0161ta. U o\u010di mu upade plava kuverta. Otvori, pogleda i sledi se. U drhtavoj ruci slika: on i djevoj\u010dica.<\/p>\n
Potra\u017ei popratnu poruku. \u201eUcjena\u201c, procijedi sle\u0111en, u\u017easnut.<\/p>\n
\u201eOvo je samo opomena\u201c, \u010ditao je s nevjericom, \u201eBudite razumni pa \u0107e sve razumno zavr\u0161iti. Vi nama novac, mi diskreciju. Javit \u0107emo vam se uskoro!\u201c<\/p>\n
\u201eSve\u0107enik i \u017eena\u2026, to je uobi\u010dajeno\u2026, ali dijete!? \u0160to sam to do\u010dekao, mili Bo\u017ee?\u201c Plakao je glasno kao da oplakuje mrtvaca.<\/p>\n
<\/p>\n
Od kose nije vidio djevoj\u010dici lice. Bila je nagnuta naprijed s podignutom ko\u0161uljom, otkrivenih le\u0111a. On gleda u \u0161oku sebe sagnuta nad mladim tijelom.<\/p>\n
Po\u010de prekapati po sje\u0107anju. Prisjeti se davnog popodneva. Sjedio je po obi\u010daju na verandi, u sjeni jabuke. \u010cuo je doziv. Poviri. Susreto\u0161e ga upla\u0161ene o\u010di. Disala je ubrzano, isprekidano.<\/p>\n
\u201e\u017dupni\u010de, \u017eupni\u010de\u201c, promuca kroz suze. On se sagnu, prihvati njezine ispru\u017eene ruke. \u201e\u0160to je, \u0161to ti se dogodilo\u2026, ka\u017ei!?\u201c<\/p>\n
\u201eTata, tata\u201c, provali u bujici suza, \u201etata me zlostavlja\u2026, tu\u010de\u2026, i oni njegovi\u2026\u201c<\/p>\n
Da zovnem policiju, pomisli. \u017delio je obujmiti to mlado drhtavo tijelo, utje\u0161iti, a nije znao kako. Nije se sna\u0161ao, nije joj ponudio da sjedne. Zakleo bi se da ne zna kada mu je pokazala remenom izbrazdana le\u0111a i za\u0161to.<\/p>\n
Valjda je htjela podijeliti s njime bol, poni\u017eenje.<\/p>\n
\u201eMrzim ga\u201c, re\u010de, \u201emrzim ga, iz dna du\u0161e\u201c. Glas joj je bio taman.<\/p>\n
Pogled mu se vrati na sliku. Nije imao pojma tko ih je slikao. Danima je poku\u0161avao susret s njezinim ocem. Uzalud. Kao da je u zemlju propao. Marta vi\u0161e nije dolazila u crkvu. Nije mu ni na kraj pameti bilo da ostavlja novac na ozna\u010deno mjesto. \u201eTime bih priznao krivnju, a nisam kriv\u201c, opravdavao se pred Bogom.<\/p>\n
Vjernici su primijetili promjenu. Slutili su da se ne\u0161to dogodilo, ali nisu znali \u0161to. Marta se nije pojavljivala na vjeronauku ni u \u0161koli. Nakon \u0161to bi se ugasila svjetla u crkvi, no\u0107u, satima bi sjedio i molio pla\u010du\u0107i. Kao za inat novine su iz broja u broj donosile vijesti o sve\u0107enicima pedofilima, sjemeni\u0161tarcima koji imaju svu silu porno materijala na ra\u010dunalu.<\/p>\n
Sreli su se iznenada. \u201eKa\u017ei mi, molim te\u201c zapo\u010deo je, \u201eznade\u0161 li \u0161to se doga\u0111a\u2026, ono s pismom\u2026, slikom\u2026, nama?\u201c Podigla je glavu. Umorne, isplakane o\u010di govorile su sve. \u201eOtac\u201c, promuca \u201eotac me\u2026, nas, ucjenjuje. Ubit \u0107e me, ako sazna da sam rekla\u2026\u201c Gledao je za njom prenera\u017een. Odlu\u010dio je stvar prijaviti policiji\u2026, zbog Marte. \u201e\u0160to, ako me osramote\u201c, mislio je \u201ekrivo protuma\u010de i daju novinarima?\u201c<\/p>\n
Marta je bila tiha, povu\u010dena, ponekad svojeglava. Bojala se, stresla se kad bi vrata zalupila, kad bi podigao glas da ih primiri.<\/p>\n
Prisje\u0107a se jednog vjeronau\u010dnog sata. Zadatak je bio da ispi\u0161u rije\u010di koje im do\u0111u prve na pamet na rije\u010d Uskrs. Na plo\u010di, podno velikim slovima napisanog Uskrs, nizale su se rije\u010di: \u017eivot, novi \u017eivot, nebo, biti s Bogom, jaje, trava, cvijet, vje\u010dnost, susret s mrtvima. Svaki je u\u010denik pro\u010ditao svoje razmi\u0161ljanje. Marta samo jednu rije\u010d: la\u017e, a onda dodala \u0161arena la\u017e. Svi su bili iznena\u0111eni. \u201eTako je rekao tata\u201c, doda.<\/p>\n
Iza\u0161la je iz razreda.<\/p>\n
Pro\u010dulo se selom.<\/p>\n
Na zasjedanju pastoralnog vije\u0107a netko je napomenuo i to. Umjesto o problemima raspravljali su o njezinom te\u0161kom djetinjstvu. Otac joj je bio ovisnik. Javno je pu\u0161io travu, ostalo tajno. Majka joj je umrla pod \u010dudnim okolnostima, a mo\u017eda i Marta zavr\u0161i isto, zaklju\u010dili su.<\/p>\n
\u010cesto ju je pozivao na razgovor. Ona je to prihvatila zahvalna. Upisala se u mali zbor, \u010dita\u010de. Pomagala je kititi crkvu, a nikad nije do\u0161la da se nije javila \u017eupniku. \u010cak je druga\u010dije pozdravljala od drugih. \u201e\u0160alom \u017eupni\u010de!\u201c, viknula bi u prolazu.<\/p>\n
Potra\u017eio je njezinu ku\u0107u.<\/p>\n
Vrata zijevnu\u0161e mrakom. U njima \u010dovjek. Unutar sobe prigu\u0161eno svjetlo. Gledali su se dugo u o\u010di. Pred njim je stajalo ono \u0161to je ostalo od nekad lijepog, stasitog \u010dovjeka. Sve je na njemu ugaslo osim pogleda.<\/p>\n
\u201e\u0160to ho\u0107e\u0161\u201c, procijedi?<\/p>\n
\u201eHtio bih razgovarati.\u201c<\/p>\n
\u201eNemamo mi \u0161to razgovarati. Imao si dovoljno vremena\u2026, a sada neka novinari objave kakvog mi to \u017eupnika imamo, \u0161to radi na\u0161oj djeci\u2026\u201c Jo\u0161 bi govorio da mu rije\u010d nije ugu\u0161io ka\u0161alj.<\/p>\n
\u201eZnade\u0161 da to nije istina, ako ve\u0107 mene \u017eeli\u0161 osramotiti\u2026, za\u0161titi k\u0107er.\u201d Nije ga \u010duo od navale bijesa.<\/p>\n
\u201eMalu\u2026, moju malu si uzeo, nju, mog an\u0111ela, pohotni\u010de!\u201c Zavitla rukama, nasrnu. Sve\u0107enik se nije branio. Udarci su padali nemilosrdno. Kad je do\u0161ao k sebi, ugleda uniformu. Nije znao tko je pozvao policiju. Smu\u010dilo mu se. Povra\u0107ao je dugo i bolno.<\/p>\n
Sutradan osvanula udarna vijest: \u201eSve\u0107enik zaveo maloljetnicu. Zabrinuti otac sprije\u010dio katastrofu.\u201c Kolege su slijegale ramenima na upit novinara. Nitko ga nije uzeo u obranu. Bilo je dovoljno to \u0161to su \u010duli i pro\u010ditali. Nitko se nije zapitao: \u201eJe li to mogu\u0107e?\u201c Odjednom se uzoran sve\u0107enik pretvorio u monstruma od kojega treba \u010duvati djecu. Nasladno su ga ogolili, oduzeli mu dobar glas, \u010dast, dovode\u0107i u pitanje njegov zavjet, njegovu rije\u010d o ljubavi, plemenite namjere da osposobi mlade za \u017eivot.<\/p>\n
Branio se \u0161utnjom. \u201eNevin sam veliki Bo\u017ee!\u201c, molio je pla\u010du\u0107i.<\/p>\n
Drama Isusova pred Pilatom sa svim la\u017enim svjedocima i navodima nastavila se. Mnogi su poku\u0161ali obraniti sve\u0107enika, drugi su ustrajali u optu\u017ebi.<\/p>\n
\u201eTo \u0161to je izgledao \u010dovje\u010dan, privla\u010dan, susretljiv, sve je to zato da se ne primijeti kako je vuk u ov\u010djoj ko\u017ei, a janjci su stradali zbog blizine ne slute\u0107i smrt\u201c, reko\u0161e.<\/p>\n
Urednik se branio zbog pisanja.<\/p>\n
\u201eBar biste vi vjernici trebali \u0161utjeti\u201c, re\u010de brane\u0107i se, \u201enije li ba\u0161 od vas oklevetan i prije nego je do\u0161ao. Niste li vi selom pri\u010dali da je istjeran iz biv\u0161e \u017eupe zbog \u017eene, ka\u017enjen?\u201c<\/p>\n
\u201ePri\u010dalo se, ali sada znamo da to nije istina\u201c, reko\u0161e.<\/p>\n
\u201eSada znate?\u201c<\/p>\n
\u201eU \u010ditavoj mojoj dugogodi\u0161njoj novinarskoj djelatnosti nisam jo\u0161 nai\u0161ao na osobu javnog \u017eivota koja je vi\u0161e klevetana od sve\u0107enika. Mi smo objavili vijest, a vi ste u selu dali materijal za pri\u010du!\u201c<\/p>\n
Dogodilo se ono \u010demu se nitko nije nadao. Hitna odvezla malu Martu. Pukao glas da je prerezala vene. Nisu se \u010dudili. Izazvala je duboko sa\u017ealjenje, a sve\u0107enik jo\u0161 ve\u0107u osudu.<\/p>\n
Poku\u0161ao je do\u0107i do nje u bolnici. Nisu ga pustili. \u010cekao je i molio.<\/p>\n
Bio mu je to najkrvaviji preduskrsni Veliki tjedan.<\/p>\n
Veliki Petak. Pred kri\u017eem, na kamenu podu le\u017ei sve\u0107enik. Ra\u0161irio ruke kao pred sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje. Nije \u010duo korake koji su ga okru\u017eivali. Poistovjetio se s Isusom na su\u0111enju.<\/p>\n
\u201eDa sam bar nevin kao ti\u201c, molio je kroz suze, \u201elak\u0161e bi mi bilo. \u010covjek sam, o Bo\u017ee raspeti. Bez tebe ne mogu ni dalje ni vi\u0161e, ni sam, ni k drugima.\u201c<\/p>\n
\u201e\u017dupni\u010de!\u201c, za\u010du glas i trgnu se. Okrenu se mukom na le\u0111a. Ruke ostado\u0161e ra\u0161irene. \u201eDobra vijest \u017eupni\u010de! Vi ste nevini. Martina ma\u0107eha donijela opro\u0161tajno pismo koje je pisala Marta prije nego je prerezala vene. On vas je ucjenjivao\u2026 slikao. Uhap\u0161en je.\u201c<\/p>\n
Odahnu. Ramena su mu drhtala od bezglasna pla\u010da. Uokolo skamenjeni pogledi. Dobro je znao da je ovih proteklih mjeseci umrla njegova mladost, dobar glas. Tje\u0161io se da mu nije umrla vjera.<\/p>\n
Pro\u010dulo se selom. Na Veliku subotu crkva nije mogla primiti sve koji su do\u0161li. Nije tra\u017eio su\u0107ut, ispriku. Kle\u010dao je pred Bo\u017ejim grobom.<\/p>\n
Crkvi\u0161te miri\u0161e uskrsnim jelom. Osje\u0107ao se posebno, ponosno, iskupljeno. Htio im se javiti prijekorom. Nije. Znao je da se kaju za olako izgovorene osude.<\/p>\n
\u201e\u0160alom, \u017eupni\u010de!\u201c Trgnu se, okrenu. Marta je stajala pred njim. Ruke zamotane u zape\u0161\u0107ima. \u201e\u0160alom \u017eupni\u010de\u201c, ponovi i htjede mu se bacit u zagrljaj. \u201e\u0160alom, Marta\u201c, re\u010de i umjesto nje zagrli kri\u017e.<\/p>\n
Gotovo da im nije trebala blagoslovljena voda. Jelo su posvetili suzama<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Potra\u017ei popratnu poruku. \u201eUcjena\u201c, procijedi sle\u0111en, u\u017easnut.<\/p>\n \u201eOvo je samo opomena\u201c, \u010ditao je s nevjericom, \u201eBudite razumni pa \u0107e sve razumno zavr\u0161iti. Vi nama novac, mi diskreciju. Javit \u0107emo vam se uskoro!\u201c<\/p>\n \u201eSve\u0107enik i \u017eena\u2026, to je uobi\u010dajeno\u2026, ali dijete!? \u0160to sam to do\u010dekao, mili Bo\u017ee?\u201c Plakao je glasno kao da oplakuje mrtvaca.<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":3161,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-2421","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2421","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2421"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2421\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3161"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2421"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2421"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2421"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Osvanulo snje\u017eno jutro. Prvim zvonom o\u017eivi selo. Pred \u017eupnikom nepro\u010ditana po\u0161ta. U o\u010di mu upade plava kuverta. Otvori, pogleda i sledi se. U drhtavoj ruci slika: on i djevoj\u010dica.<\/p>\n