Mi smo danas okrenuti nebu i sje\u0107anju.
“O bijedan je onaj koji ne gine u ratu za o\u010dinsku grudu, za \u017eenu odanu i djecu dragu, ve\u0107 za tu\u0111i narod.. pa ne mo\u017ee re\u0107i: O hraniteljko rodna zemljo, vra\u0107am ti \u017eivot \u0161to si mi ga dala.” (Leopardi)
Ovo zadnje bi, da ih \u010dujemo, mogli re\u0107i hrabri branitelji, ubijeni, kojima u \u010dast i pokoj du\u0161e prinosimo ovu svetu misnu \u017ertvu.
“Nema velikog cilja bez velike \u017ertve.” A. Cesarec<\/p>\n
Znate o obrani Vukovara i svemu onom \u0161to se nakon toga dogodilo. Neke stvari vas vra\u0107aju u dane hrabrih branitelja, neke u izdaju, na jame rasute domovinom, a druge u poratne igre oko obrane, hap\u0161enja, negiranja statusa branitelja, izvrtanja \u010dinjenica..da se zaboravi tko je napada\u010d, a tko \u017ertva.
Oni nisu za to znali, nisu na to mislili kad su ustali u obranu da se ne ispune rije\u010di napisane davne 1909.
“Domovino moja tvoje sunce pada
ni umrijet za te Hrvat nema snage,
dok mu stranac, majko
tihu propast sprema.”
Nisu se dvoumili. \u017divotom su branili Vukovar, Slavoniju, Hrvatsku. Poticala ih je ljubav prema domovini jer.. “Nitko ne voli domovinu zato \u0161to je velika, nego zato \u0161to je njegova”.
1861. zapis i opomena:
“Za domovinu mo\u017eemo staviti sve na kocku, ali ne smijemo staviti na kocku domovinu” Deak.
“Bio je to Veliki Petak, dani raspe\u0107a”, “jer Hrvatsku mi moju objesi\u0161e ko lopova, dok njeno ime bri\u0161e za volju ne znam kome \u017ebir u uzama” (Mato\u0161), ka\u017eu, “jedan od mnogih koji su pro\u0161li za branitelje, ranjenike, lije\u010dnike, medicinsko osoblje, Vukovar, Borovo Naselje, Mitnicu, Slavoniju, sela rasuta ravnicom i njegove branitelje”.
Ovih smo dana okrenuti nebu i sje\u0107anju, mi od ju\u010der i oni ponikli u slobodi.
Progovaram srcem i ustima branitelja i onih bez krika, ubijenih s Ov\u010dare, zatvorenih i odvo\u017eenih u srpske logore, zaboravljenih u hladnim vodama Dunava i onih koji su do\u0161li nakon rata na svoje, u svoje.
“\u0160iroko otvorenih o\u010diju gledam.
Tra\u017eim u sje\u0107anju stope tvoje u pepeli\u0161tu,
U zamagljenom obzoru neba,
Slavonijo mog djetinjstva.
Pazim, kao da po ranama gazim, Domovino na samrti.
Znali smo da smrt s mrakom pod ruku ide.
Rane nas tvoje bole.”
I ranjeni su bili opasnost za neprijatelja. Znali su za onu:
“Boj se onog tko je viko
bez golema mrijeti jada” (Ivan Ma\u017eurani\u0107)
Oni su znali za\u0161to i za koga umiru. I u patnji su bili veliki pod kri\u017eem i s kri\u017eem. I danas nakon puno godina krvavi cvjetovi u polju ni\u010du. Sje\u0107anje nas vra\u0107a na razorene ku\u0107e nebu okrenute, tamna zgari\u0161ta. I opet nas i danas nas bole rane djece tvoje ubijene, kri\u017eem neobilje\u017eene, prognane, nestale. Rane nas tvoje bole! Lako je obnoviti grad, sru\u0161ene ku\u0107e..a ljude, a nestale, a one koji ne zaboravljaju??
“Kako je bilo?” pita mladost izrasla u slobodi.
Pita li zaista? Na zidovima vjeronau\u010dne dvorane u Nu\u0161tru slike razorene \u017eupe, sela i crkava. “\u0160to je bilo s na\u0161om crkvom?” pita dje\u010dak koji u to stra\u0161no doba nije bio ro\u0111en. Oni koji znaju nisu zadovoljni opisom domovinskog rata u \u0161kolskim knjigama, jo\u0161 manje kako o njemu govore stranci i napada\u010di.
“Vukovar je pobjednik jer je \u017ertva”, ka\u017eu. Ako gledamo na povijest Crkve, ona izrasta iz krvi, \u017ertve Isusove do vje\u010dnosti, a zapisano je: “krv mu\u010denika sjeme novih kr\u0161\u0107ana”. Grobovi su im bili sveti\u0161ta, a oni opomena da ima ideala za koje valja umrijeti.
Trebali bi mlade jo\u0161 vi\u0161e voditi na “povijesni sat” u Ov\u010daru, Mitnicu, na memorijalno groblje.
Ju\u010der sam bio sretan jer sam ih vidio u koloni.
Unato\u010d svemu \u0161to nam se doga\u0111a, o \u010demu se pri\u010da, kako su se mnogi \u017ertvovali za domovinu, a neki danas domovinu \u017ertvuju za svoj interes, domovina ima budu\u0107nost. Isusov Veliki petak nije bio kraj. Uskrsnu\u0107e daje svjetlo i kad mislimo da je sve propalo i uzaludno. Odgovaraju na upit pre\u017eivjeli svjedoci, zapovjednici obrane Vukovara, ratnici, glas “an\u0111ela iz pakla” Sini\u0161e Glava\u0161evi\u0107a, lije\u010dnika i osoblja bolnice, fratara koji su ostali sa svojim narodom.
“Tu smo mi \u017eivi, a u nama oni koji poginu\u0161e!” odgovori\u0161e oni koji pamte.
I tako navru sje\u0107anja, a nikad dovoljno rije\u010di u iskazu. Nikad dovoljno!
Bila je to duga mra\u010dna no\u0107 od crnih dana i godina, kad su umirali gradovi, sela slavonska, Hrvatska, no\u0107 kad je umiralo djetinjstvo, mladost u rovovima, na prvim crtama obrane, no\u0107 kad umiru ljudi od metka, rana, straha, gladi. \u010cinilo se da nikad ne\u0107e svanuti. Nikako da svane.
Kona\u010dno je sazorila zora i dan se rodio u slobodi. U nama ostali grobovi, jame, rane neprebolne, neobilje\u017eene, svje\u017ei humci na ravnici.
Okrenuti smo nebu i sje\u0107anju. Sje\u0107ate li se? Jeste li zaboravili? Ku\u0107e su gledale, nijeme, \u0161upljinom prozora. Sru\u0161ene.
Sje\u0107ate li se? Nemojte zaboraviti!
Nebo su pustile u dje\u010dje sobe, dnevne boravke, na sru\u0161ene balkone. A vi, a oni, a svi prognani uku\u0107ani iz daljine, iz progonstva, duhom su lutali djedovinom prije povratka, prvom crtom obrane koju su dr\u017eali sinovi i mu\u017eevi, hrabre \u017eene.
Strpljivo je \u010dekala Domovina, Vukovar, Srijem i Slavonija, pamte\u0107i stope u pepelu dok su mrtve vode Vukom, Dunavom, Dravom, Savom, Bosutom promicale, priticale.
Sje\u0107ate li se? “\u0160ema Izrael!” Jedino su pragovi bili neporu\u0161eni, ulazi krvlju obilje\u017eeni, travnjaci prkosom procvali, \u010dekaju\u0107i povratnike, i opet i nakon svega, branitelji mrtvi i \u017eivi ostado\u0161e hrabro\u0161\u0107u u dlan Bo\u017eje ruke, u povijest upisani.
Jesu li i u srca ove zemlje, u tvoje i moje?
Jesu li im grobovi u nama obilje\u017eeni, spomen obilje\u017eja podignuta ne mramorom ve\u0107 sje\u0107anjem, u du\u0161i djece koja dolaze, odraslih koji pamte i prolaze, pjevaju li se pjesme o njima, znaju li im se imena?
Neprijatelji su nam ubili sela, gradove, crkve i oltare.
Ono \u0161to su sru\u0161ili mo\u017ee se obnoviti i obnovilo se, ono \u0161to su neki u sebi poru\u0161ili te\u017ee. Dobro smo znali: oni koji su razarali gnijezda, nisu ni mislili stanovati u njima!
Sje\u0107ate li se onako daleki, a srcem na ognji\u0161tu rodne ku\u0107e? Molili smo Boga, krunicu nosili oko vrata, zavjete zavjetovali za nova jutra, nova ra\u0111anja nakon svega, nakon svih sutona sanjaju\u0107i povratak.
Svemu su bili o\u010devici na ravnicom u nebo propeti daleki razoreni zvonici, nijemi svjedoci dok ne progovore.
Sje\u0107ate li se razgovora dok su vam o\u010di bile okrenute Istoku i nebu: “Ni oti\u0161li nismo”, govorili su izbjegli “Vukovar je, Borovo Naselje, branitelji, mrtvi na\u0161i, Slavonija je, gradovi su na\u0161i i sela na\u0161a bila u nama.”
Napokon sloboda!
Jedni su plakali nad grobovima, a mlade su majke, udovice s djecom, pjevale uspavanke.
Hrvatska moja, reko\u0161e da nisi, a jesi ljepotom i djecom svojom velika!
Dolazio sam u razoreni Vukovar. Gledao sam sru\u0161ene ku\u0107e, Crkve, kri\u017eeve, a iza njih nebo.
Vjerovali smo da \u0107e ponovo o\u017eivjeti Domovina, ponovno \u0107e zazvoniti zvona rosnim cvijetom proljetnim. Znali smo da \u0107e izrasti u slobodi, kad izraste srce njegovih branitelja, kad izrastu iz oranica i nemira, put svemira. Jo\u0161 sve rane nisu zarasle.
A onda i danas: \u017eene i majke s o\u010dima crnim od tuge za nestalom djecom, za mu\u017eevima svojim pla\u010du, zasijanim na poljima smrti.
Za njima je ostala sloboda!
Domovina, trobojna duga na obzoru.
Mi smo danas u ovoj novoj crkvi, pred likom Gospre Fatimske “koja je \u017eelila ostati”, koja je \u010dekala pod ru\u0161evinama okrenuti nebu i sje\u0107anju. I dok nam drugi kroje neizvjesnu budu\u0107nost, odjekuju stihovi A.G. Mato\u0161a:
“U katedrali kad su te\u0161ke no\u0107i
na banov grob zna jedna \u017eena do\u0107i
s te\u0161kim kri\u017eem cijele jedne nacije
a kip joj veli: “Majko, audijant reges,
regnum regno non praeskribit leges
i dok je srca bit \u0107e i Kroacije!”
Samo tebe volim draga nacijo, samo tebi slu\u017eim oj Croatio,
jer si du\u0161a, jezik, majka, a ne znamen
samo za te \u017eivim, samo za te! Amen!<\/p>\n
Slavko Vranjkovi\u0107-sacerdos<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Mi smo danas okrenuti nebu i sje\u0107anju.
“O bijedan je onaj koji ne gine u ratu za o\u010dinsku grudu, za \u017eenu odanu i djecu dragu, ve\u0107 za tu\u0111i narod.. pa ne mo\u017ee re\u0107i: O hraniteljko rodna zemljo, vra\u0107am ti \u017eivot \u0161to si mi ga dala.” (Leopardi)
Ovo zadnje bi, da ih \u010dujemo, mogli re\u0107i hrabri branitelji, ubijeni, kojima u \u010dast i pokoj du\u0161e prinosimo ovu svetu misnu \u017ertvu.
“Nema velikog cilja bez velike \u017ertve.” A. Cesarec<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":2862,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2613"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2613"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2613\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2862"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2613"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2613"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2613"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}