{"id":3956,"date":"2022-08-15T16:02:12","date_gmt":"2022-08-15T14:02:12","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/?p=3956"},"modified":"2022-08-16T22:05:42","modified_gmt":"2022-08-16T20:05:42","slug":"nas-zupnik-slavko-nakon-24-godine-odlazi-u-zasluzenu-mirovinu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/nas-zupnik-slavko-nakon-24-godine-odlazi-u-zasluzenu-mirovinu\/","title":{"rendered":"Na\u0161 \u017eupnik Slavko, nakon 24 godine odlazi u zaslu\u017eenu mirovinu"},"content":{"rendered":"
Iz obilja srca usta mu govore – <\/strong>Lk 6,43-49<\/em><\/p>\n Prije 24 godine, o sv. Ani 26. srpnja 1998. Mi Nu\u0161tarci, ispratili smo na\u0161eg ratnog i poratnog \u017eupnika Antu te do\u010dekali \u017eupnika Slavka otvorena srca. Tra\u017eili smo tog dana<\/a> od njega da zaore duboku brazdu u ovom na\u0161em ratom razrovanom dijelu bo\u017ejeg vrta u \u017eupi Nu\u0161tar.<\/p>\n Previ\u0161e posla smo mu tog dana natovarili na vrat, tra\u017eili smo materijalnu i duhovnu obnovu. Jer, trebalo je iz pepela podi\u0107i filijalne crkve u Ceri\u0107u i Marincima te dovr\u0161iti zapo\u010detu obnovu na\u0161e \u017eupne crkve. \u0160to je jo\u0161 zahtjevnije \u017eudili smo za duhovnom obnovom. Sumanuti neprijatelj je u ratu poru\u0161io na\u0161e domove i sve ono \u0161to smo godinama vrijedno gradili, ali svakako je poljuljao stanje na\u0161eg duha i du\u0161a. Uvjerili smo se tih dana kako je \u010desto lak\u0161e popraviti materijalno nego li duhovno.<\/p>\n Sad sa ove 24 godine odmaka, iako vjerujem da svatko od vas \u010ditatelja ima svoj sud o \u017eupniku Slavku, usu\u0111ujem se progovoriti par rije\u010di iz mog kuta gledanja, kao sudionika domovinskog rata i poslijeratne izgradnje, a pri tom vjerujem kako bi se mnogi od vas sa mnom slo\u017eili.<\/p>\n \u017dupnik Slavko dao je sve od sebe da uspije u oba na\u0161a zahtjeva. Gradio je poru\u0161ene crkve, ali kao vrlo jak duhovnik obnavljao je na\u0161a ratom uzdrmana srca. Nije mu bilo te\u0161ko i nije se \u017ealio, jer Duh Sveti vodio ga je u tom poslu te je svojim djelom i sna\u017enom rije\u010dju lije\u010dio duboke rane nastale u na\u0161im srcima, a zbog gubitka domova i \u010dlanova obitelji. Sad kad odlazi, mogu slobodno re\u0107i da boljeg propovjednika nisam slu\u0161ao u \u017eivotu, osim jedne propovijedi biskupa Egidija \u017divkovi\u0107a prije nekoliko godina na groblju u Vukovaru. Dakle na\u0161 \u017eupnik Slavko, vo\u0111en Duhom Svetim nije imao potrebe pripremati svoje propovijedi, uvijek je na svakoj svetoj misi u propovijedi, majstorski spajao poruku evan\u0111elja sa svakodnevnim \u017eivotom. Njegove propovijedi nikad nisu bile dosadne, a mogao ih je jednostavno razumjeti svako od nazo\u010dnih bez obzira o \u017eivotnoj dobi ili stupnju obrazovanja, jer iz obilja srca usta mu govore.<\/p>\n Ina\u010de kao \u010dovjek \u017eupnik Slavko je vrlo sna\u017ean, nije se libio zasukati rukave i vrijedno fizi\u010dki raditi \u0161to god treba. U isto vrijeme iza te vanj\u0161tine sakrivao je vi\u0161e ili manje uspje\u0161no sve\u0107eni\u010dku samo\u0107u. Poga\u0111ale su ga sna\u017eno pohvale: “Bo\u017ee dragi mora da \u0107u uskoro umrijeti, \u010dim me toliko hvale!”, govorio bi. Ru\u017ene stvari \u0161to je do\u010duo da ljudi govore o njemu, tako\u0111er su ga jako dirale u srce, nosio se s njima koliko je mogao, rijetko mi se jadao kao prijatelju, radije mi je pokazivao svoje nove slike koje je zapo\u010deo ili dovr\u0161io. U svojim vjernim pratiteljima, slikama i pjesmama je naj\u010de\u0161\u0107e pronalazio utjehu. Najte\u017ee mu je bilo s oltara tra\u017eiti novac, \u010dinio je to u rijetkim prigodama pritisnut od sve\u0107eni\u010dkih glave\u0161ina, neugoda mu se pri tom i\u0161\u010ditavala na licu. <\/p>\n Osim svega re\u010denog, tjeran nekom unutra\u0161njom energijom, neumorno je radio na pisanju i slikanju, za svoje radove dobio je mnoga doma\u0107a i inozemna priznanja. Obogatio je i nas svojim umjetni\u010dkim radom. \u010cast mi je bilo biti njegovim suradnikom i prijateljem, iako je dr\u017eao distancu, kako prema svim \u017eupljanima, tako i meni te nikad nije dolazio meni ku\u0107i (osim za blagoslova obitelji) uspijevali smo biti prijatelji.<\/p>\n \u0160to re\u0107i na kraju, mo\u017eda VELIKO NU\u0160TARSKO HVALA, znam da nije dovoljno, ali skromnom \u017eupniku poput na\u0161eg Slavka bit \u0107e zasigurno dovoljno.<\/p>\n Neka ga po\u017eivi dragi Bog u dobrom zdravlju, i poda mu jo\u0161 puno radosnih trenutaka u vi\u0161e nego zaslu\u017eenoj mirovini!<\/p>\n ……………………………………………………………………………………<\/p>\n Ovdje pro\u010ditajte govor dobrodo\u0161lice 26. srpnja 1998.<\/p>\n Pozdrav i dobrodo\u0161lica \u017eupniku Slavku<\/a><\/p>\n <\/p>\n