<\/p>\n
Kada umre \u010dovjek svijet je siroma\u0161niji za jedno ljudsko bi\u0107e. Nije to samo jedan broj manje u statistici stanovni\u0161tva ove prenapu\u010dene Zemlje. Kad premine \u010dovjek, Bo\u017eje stvorenje sa svim svojim dobrim i lo\u0161im osobinama bol sna\u017eno pogodi njegovu u\u017eu, a \u010desto i \u0161iru obitelj te prijatelje.<\/p>\n
Kada premine \u010dovjek poput na\u0161e drage vjerou\u010diteljice Mire, \u010diji \u017eivot se \u010desto ispreplitao sa \u017eivotima nas \u017eupljana bilo kroz rad s na\u0161om djecom prvopri\u010desnicima, bilo kroz rad s malim pjeva\u010dima, bilo kroz vo\u0111enje \u017eupnog zbora, bilo kroz slu\u017ebu \u010ditanja, bilo \u2026<\/p>\n
Bol ne pogodi samo obitelj i prijatelje, nego i \u0161iru zajednicu, ne samo \u017eupnu nego i \u010dlanove kolektiva \u0161kole u kojoj je radila kao vjerou\u010diteljica te njezine vjerou\u010denike, a svakako i kolegice i kolege vjerou\u010ditelje \u010diji voditelj \u017eupanijskog vije\u0107a je bila.<\/p>\n
Mi vjernici imamo utjehu u Gospodinu, vjerujemo da je na\u0161u Miru dragi Bog pozvao k sebi, da je spasio od daljnje muke polaganog propadanja tijela, ali koliko je jaka na\u0161a vjera? Koliko nas u ovom \u010dasu tje\u0161i?<\/p>\n
Je li dovoljno jaka kako bi nadvladala bol za gubitkom na\u0161e sestre \u010diji vedri i energi\u010dni duh se, tijekom vremena koje smo provodili s njom, duboko utkao u na\u0161a srca? Neka na ovo pitanje svatko od nas ponaosob odgovori.<\/p>\n
Miru sam smatrao svojom prijateljicom, stoga sam i odlu\u010dio napisati ovih par rije\u010di. Divio sam se njenoj zaraznoj snazi duha i volje kojom je plijenila te nikog oko sebe nije ostavljala ravnodu\u0161nim. Ljudi, \u010desto i oni najinertniji, na njen poziv rado su prelazili na njezinu stranu i uklju\u010divali se u brojne aktivnosti koje je smi\u0161ljala u namjeri slavljenja Boga.<\/p>\n
Na\u0161u djecu s kojom je radila, osvajala je na prvu rije\u010d i pogled, pripremaju\u0107i ih na prvi susret s Isusom u svetoj pri\u010desti. Ta djeca su odrastala i odrasla, danas imaju i svoje obitelji, ali teta Mira je ostala zauvijek u njihovim srcima. Danas su ti brojni odrasli ljudi, nekad Mirina djeca, neopisivo tu\u017eni jer im i u misli naviru svi jedinstveni trenutci provedeni s teta Mirom. \u010citam tu tugu i gledam suze u o\u010dima svoje ve\u0107 odrasle djece, svjestan da se sva Mirina djeca osje\u0107aju isto.<\/p>\n
Netko \u0107e re\u0107i: \u201e\u0160teta \u0161to Mira nije majka i \u0161to nije imala svoju djecu\u201c. Bit \u0107e u krivu, jer na\u0161oj dragoj Miri je Bog podario vi\u0161e djece nego li ih ima ijedna nu\u0161tarska majka. Sva na\u0161a djeca bila su i Mirina.<\/p>\n
Draga Miro, hvala Bogu \u0161to te takvu stvorio, hvala Tebi za sve \u0161to si u na\u0161oj zajednici \u010dinila na slavu Boga. Sretan sam jer sam ti bio prijatelj. Nadam se susretu u vje\u010dnosti.<\/p>\n
Iskrena su\u0107ut na\u0161em Josipu, obitelji i prijateljima te svima iz u\u017ee i \u0161ire zajednice koji tuguju zbog boli koju u ovom trenutku osje\u0107aju.<\/p>\n
Neka ti je laka hrvatska gruda koju si toliko voljela. Po\u010divala u miru Bo\u017ejem.<\/p>\n
\n