{"id":6175,"date":"2023-07-15T03:44:33","date_gmt":"2023-07-15T01:44:33","guid":{"rendered":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/?p=6175"},"modified":"2023-07-15T11:36:54","modified_gmt":"2023-07-15T09:36:54","slug":"slavko-vranjkovic-u-sjecanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/slavko-vranjkovic-u-sjecanje\/","title":{"rendered":"Slavko Vranjkovi\u0107 – u sje\u0107anje"},"content":{"rendered":"
\"zupnik

vl\u010d. Slavko Vranjkovi\u0107 22.7.1945. – 13.7.2023. do\u0161ao u \u017eupu 1998. s 53 godine, umirovljen u kolovozu 2022.<\/p><\/div>\n

Kada umre \u010dovjek, za mnoge  je to samo jedno ljudsko bi\u0107e na maj\u010dici Zemlji manje. Kada umre \u010dovjek koji je bio sve\u0107enik za mnoge koji su ga poznavali je to velik gubitak.<\/p>\n

Kada premine \u010dovjek sve\u0107enik, u prvom redu duhovnik, naprosto zasut puninom dara Duha Svetoga, razdaju\u0107i oko sebe svekoliku snagu duha, rije\u010di, pera i kista \u010dime je bespo\u0161tedno, pri ama ba\u0161 svakom susretu i nas oboga\u0107ivao, onda je to gotovo nenadoknadiv gubitak. Ne samo za one koji su ga imali prilike susresti, nego i za one koji ga nikad nisu vidjeli, a koji su preko njegovih slika i knjiga tra\u017eili te prona\u0161li put do Boga.<\/p>\n

Mi Nu\u0161tarci, \u010desto smetnemo s uma koliko nas Bog voli i \u0161titi. Osim \u0161to nas je sa\u010duvao u svim te\u0161kim vremenima na\u0161e burne povijesti, dovoljno se samo prisjetiti Domovinskog rata, zar ne? Olak\u0161avao je na\u0161e patnje i u pora\u0107u. Kada smo, nakon nemilosrdnog i krvavog rata, uz materijalnu obnovu vapili i za toliko potrebnom utjehom i  duhovnom obnovom te povratkom u Ceri\u0107 i Marince razorena i okupirana sela na\u0161e \u017eupe, dragi Bog nam je s razlogom poslao na\u0161eg \u017eupnika Slavka.<\/p>\n

Do\u0161ao je k nama, naslijediv\u0161i na\u0161eg ratnog \u017eupnika Antu Mihaljevi\u0107a. Tad smo bili posebno osjetljivi, jer bio je rat, poratno je to vrijeme bilo. Ne bilo koji rat, nego na\u0161 Domovinski. U tom ratu u kojemu smo vrlo skupo, dragocjenom krvlju, \u017eivotima na\u0161e mladosti te ogromnim materijalnim stradanjima platili cijenu na\u0161e slobode. Nu\u0161tar se, uz Bo\u017eju pomo\u0107, te \u017ertvu i pomo\u0107 brojnih hrvatskih sinova iz raznih krajeva Hrvatske i svijeta, u toj  borbi  pri stvaranju na\u0161e Domovine, proslavio. U herojskoj obrani Nu\u0161tra brojni su smrtno stradali, a dvostruko brojniji su ranjeni i invalidi. Od imena poginulih na\u0161 \u017eupnik Slavko satkao je \u010ditavu \u017dalosnu<\/em> nu\u0161tarsku krunicu<\/em> s pet desetica. \u017drtva nije bila uzaludna Nu\u0161tar nikad nije pokoren, a uvelike je pridonio obrani i opstanku Domovine.<\/p>\n

Da, proveo je na\u0161 Slavko s nama, takvima kakvi jesmo, pune 24. godine. Nije \u0161tedio snage, cijeli nam se godinama davao i dao. Uzev\u0161i mjesto sluge, vo\u0111en Duhom olak\u0161avao je na\u0161e patnje. Dovr\u0161io je obnovu \u017eupne crkve, na mjestu potpuno poru\u0161enih sagradio je dvije nove crkve, u Ceri\u0107u i Marincima. Vidao je, sve to vrijeme, na\u0161e rane i boli. Krijepio nas je snagom Duha, milovao svojim propovijedima i to ne samo u pora\u0107u, ve\u0107 pune 24. godine. Ni\u0161ta mu nije bilo te\u0161ko, jer Bog je bio s njim, a imao je na\u0161 Slavko razumijevanje, su\u0107ut i utjehu za svakog tko bi mu se obratio u bilo kakvoj potrebi.<\/p>\n

Do\u010dekao je on, dodu\u0161e nakon brojnih \u201eprodu\u017eetaka\u201c i odlazak u mirovinu. Zbilo se to pro\u0161log ljeta u njegovoj 77. godini \u017eivota. Nakon \u0161to je, pomalo naru\u0161ena zdravlja, ali u jo\u0161 dobroj snazi i to ne ba\u0161 i uvijek svojom voljom, 12 godina radio vi\u0161e od svojih vr\u0161njaka, do\u0161ao je i taj dan. Mu\u010dan za svakog sve\u0107enika koji pripada svima i ne pripada nikome, doli Kristu. Odlazak u mirovinu bio je i za na\u0161eg biv\u0161eg \u017eupnika, kako mi je pri\u010dao, prili\u010dno mu\u010dan. Slavko je nakon 50 godina sve\u0107eni\u0161tva i 24. godine provedene u na\u0161oj \u017eupi u mirovinu ipak oti\u0161ao s nezaslu\u017eenom boli u srcu. <\/p>\n

“Razapet izme\u0111u davanja sebe i primanja mrvica zahvalnosti i ljudskog priznanja. Ali, vjera nas poti\u010de, i to mogu samo biti na\u0161e \u017eelje: neka ga Gospodin nagradi za sve dobro \u0161to je \u010dinio i utje\u0161i onom ljubavlju i razumijevanjem koje nikad nije mogao dobiti od ljudi. Ta \u010de\u017enja u kojoj se isprepli\u0107u ljubav prema Bogu, Domovini i ljudima, sje\u0107anja iz djetinjstva, posebno na maj\u010dinsku ljubav i rodni kraj, te\u017eina sada\u0161njosti i pogled u ovozemaljsku i vje\u010dnu budu\u0107nost ostaju trajno zabilje\u017eeni u njegovim slikama i stihovima. Za njega se zato s punim pravom mo\u017ee re\u0107i: oti\u0161ao je, ali je ostao. “<\/em> Citat<\/span> Snje\u017eana M. Gladi\u0107 – portal Vjera i djela.<\/span><\/p>\n

Na\u0161 Slavko je imao svoje pero i kist te nadu i san. Imao je oslonac u Gospodinu te vjeru kako \u0107e dijelom uz svoju bra\u0107u u Domu za sve\u0107enike u \u0110akovu, a posebice svog prijatelja vl\u010d. Tadiju koji ga je tamo ve\u0107 \u010dekao, kao i drugim dijelom uz svoju preostalu obitelj, provesti godine koje mu je Stvoritelj namijenio. Gospodin ga je prema na\u0161em shva\u0107anju ipak prerano pozvao, iako svjesni kako svije\u0107a koja intenzivno gori \u2013 brzo dogori.<\/p>\n

Za mene Slavkova suradnika u \u017dupnom pastoralnom vije\u0107u, posebice na poslovima stvaranja i ure\u0111ivanja \u017eupnih mre\u017enih stranica te prijatelja s kojim se privatno nisam gotovo niti vi\u0111ao osim nekoliko puta u Doba korone<\/em>, kada sam do\u0161ao u pustu crkvu, ubiti njegovu sve\u0107eni\u010dku samo\u0107u i dati mu do znanja kako nije sam te pri tom zabilje\u017eiti dragocjene video materijale i objaviti ih na mre\u017enim stranicama \u017eupe \u2013 biv\u0161i \u017eupnik Slavko bio je pravi Bo\u017eji dar na\u0161oj, u Domovinskom ratu, napa\u0107enoj \u017eupnoj zajednici. Pomogao je nama njegovim \u017eupljanima, nakon po\u0161asti rata i svega \u0161to rat sa sobom donosi u ljudska srca, vratiti se ponovo u \u017eivot, \u017eivot dostojan \u010dovjeka u svakom smislu.<\/p>\n

Zato dragi moj prijatelju, hvala dragom Bogu \u0161to nam te poslao, od sveg srca hvala Tebi za sve \u0161to si u\u010dinio za na\u0161u zajednicu i \u0161ire. Bio si pravi promicatelj Bo\u017eje rije\u010di te vatreni zagovornik nade u neki bolji i pravedniji svijet s onu stranu obale \u017eivota.<\/p>\n

I kao \u0161to pjesnik Mak Dizdar napisa<\/p>\n

\u201eZemlja je smrtnim sjemenom posijana.<\/em><\/p>\n

Ali smrt nije kraj<\/em><\/p>\n

Jer smrti zapravo i nema.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

I nema kraja.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Smr\u0107u je samo obasjana<\/em><\/p>\n

Staza uspona od gnijezda do zvijezda\u201c<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\u2026 kao i\u2026<\/p>\n

 <\/p>\n

“Do\u0161ao si ovdje<\/em><\/p>\n

Gdje je najnezahvalnije bilo do\u0107i<\/em><\/p>\n

Ovdje gdje je najlu\u0111e bilo sti\u0107i<\/em><\/p>\n

Ovdje gdje je ipak najjuna\u010dkije bilo ni\u0107i<\/em><\/p>\n

Jer ovdje se ne \u017eivi samo da bi se umrlo<\/em><\/p>\n

Ovdje se i umire<\/em><\/p>\n

Da bi se \u017eivjelo.”<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Jednom si rekao i sla\u017eem se: \u201eVoljeni ne umiru dok \u017eive u srcima na\u0161im<\/em>\u201c<\/p>\n

Dragi vele\u010dasni Slavko, hvala ti i u ime brojnih \u017eupljana, svih \u017eupa koje si u svom sve\u0107eni\u0161tvu vodio, svih koji su te poznavali, svih onih koji su gledali tvoje slike te \u010ditali tvoje stihove i prozu, svih s tvog hercegova\u010dkog kr\u0161a kao i tvoje ravne slavonske Vrbanje\u2026<\/p>\n

Po\u010divao u krilu Onoga koji te k sebi pozvao. Moli za sve nas.<\/p>\n

 <\/p>\n

Stanko Leko, suradnik i prijatelj<\/p>\n

 <\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada umre \u010dovjek, za mnoge  je to samo jedno ljudsko bi\u0107e na maj\u010dici Zemlji manje. Kada umre \u010dovjek koji je bio sve\u0107enik za mnoge koji su ga poznavali je to […]<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":6194,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-6175","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6175","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6175"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6175\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6246,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6175\/revisions\/6246"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6194"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6175"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6175"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6175"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}