![\"dan](\"https:\/\/zupaduhasvetoga-nustar.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/dan-branitelja-23_1.jpg\" "\\"dan")
<\/p>\n<\/p>\n
Nakon neuspje\u0161nog napada 3. listopada, tog 5. listopada 1991. su tzv. JNA i srbo\u010detni\u010dki paravojni odredi divlja\u010dki nasrnuli i taj dan zavr\u0161ili svoj krvavi put na Nu\u0161tar.<\/p>\n
Veli\u010danstvena je to pobjeda bila, nismo je niti danas do kraja svjesni. \u010citava elitna kraljeva\u010dka brigada, potpomognuta paravojnim odredima, nasrnula je na na\u0161 Nu\u0161tar s ciljem ubiti i spaliti te zatrti nu\u0161tarsku povijest, kulturu i ime. Uz Bo\u017eju pomo\u0107 te borbu svih nas u kojima je uz sve strahove kucalo hrabro srce kojemu je (pa i pod cijenu da zauvijek prestane kucati) opstanak Nu\u0161tra i Domovine tih dana bila jedina \u017eelja i prioritet, stali smo kao jedan i uspjeli se obraniti od puno vojno nadmo\u0107nijeg neprijatelja.<\/p>\n
Danas smo se u na\u0161oj \u017eupnoj crkvi spomenuli 5. listopada 1991., \u017eupnik Kre\u0161imir prigodno je uresio oltar i odr\u017eao propovijed, pred nekolicinom nazo\u010dnih branitelja i \u017eupljana. Propovijed je bila tako\u0111er prigodna, protkana ljepotama i vrijednostima hrvatskog naroda koje se spominju u na\u0161oj himni, te pozivu na o\u010duvanje tih vrijednosti. \u017dupnik je spomenuo da je za vrijeme rata imao tek 9 godina i da mnoge stvari nije razumio, posebice re\u010denicu “Da se ne zaboravi!”, ali kako je rekao sad shva\u0107a smisao te re\u010denice.<\/p>\n
<\/p>\n
Za vrijeme propovjedi, pomislio sam: “Svaka \u010dast na\u0161em \u017eupniku Kre\u0161imiru, zaista se potrudio”, a onda me o\u0161inu misao “Kako to da se svih ovih godina nitko od op\u0107inskih i crkvenih vlasti nije sjetio pozvati na\u0161eg ratnog kapelana, a kasnije i \u017eupnika vl\u010d. Antu Mihaljevi\u0107a?”, koji je nakon odlaska sa mjesta \u017eupnika na\u0161e \u017eupe, obna\u0161ao du\u017enost vojnog kapelana HV te odradio i jedan mandat s kontingentom hrvatske vojske u Afganistanu, a sada je \u017eupnik u obli\u017enjem Dalju. Nama braniteljima bi bila velika \u010dast kada bi jedne obljetnice i on bio pozvan odr\u017eati misu, \u010dovjek sve\u0107enik koji je s nama proboravio cijeli rat…<\/p>\n
\u017delim se ovom prigodom posebno sjetiti njega, na\u0161eg tada\u0161njeg kapelana vl\u010d. Ante Mihaljevi\u0107a kojeg je, u predve\u010derje rata sam dragi Bog poslao k nama. Bila je to sama Bo\u017eja providnost. Trebalo je pomo\u0107i, ve\u0107 starom i onemo\u0107alom \u017eupniku, spasiti crkvene knjige te odvesti \u017eupnika Branka Gili\u0107a na mirnije i sigurnije mjesto gdje \u0107e mu se mo\u0107i pru\u017eiti prijeko potrebna lije\u010dni\u010dka skrb.<\/p>\n
Da se na\u0161 tridesetogodi\u0161nji kapelan nakon zbrinjavanja knjiga i \u017eupnika nije vratio u Nu\u0161tar, nitko mu ne bi zamjerio. Vratio se i pokazao tko je – produ\u017eena ruka Bo\u017eja. To sam smatrao tako\u0111er Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u i vjerovao sam da Bog ima poseban plan za na\u0161 Nu\u0161tar i imao je. Kapelan je postao \u017eupnik, i ostao je s nama. Obilazio je na\u0161e polo\u017eaje i punktove, hrabrio nas i tje\u0161io, a posebice prognane Ceri\u0107ance i Marin\u010dane. Ulijevao nam je nadu i snagu, a koji put nas krijepio i vidao ratne rane i misnim vinom. Neizmjerno mu na tome hvala, bila je to ogromna moralna i svaka druga potpora. Mi branitelji shvatili smo da nas Bog nije napustio i da je preko svog sluge kapelana (\u017eupnika) Ante s nama. Nakon rata uklju\u010dio se svim srcem u obnovu i produ\u017eenje na\u0161e \u017eupne crkve te planiranje obnove filijalnih crkvi kad za to do\u0111e vrijeme. Osim materijalne obnove crkve, i pomo\u0107i u obnovi brojnih obiteljskih ku\u0107a, uvelike je radio na prijeko potrebnoj duhovnoj obnovi nas Nu\u0161taraca te\u0161ko ranjenih gubitkom svega \u0161to smo stekli, ali i nenadoknadivim gubitkom \u010dlanova obitelji.<\/p>\n
U podrumu nu\u0161tarskog dvorca uredio je na\u0161 kapelan, kojemu nadjenusmo kodno ime Svetac, po\u010detkom rata kapelicu i odr\u017eavao gotovo svakodnevne svete mise, na kojima je znalo biti obi\u010dnim danom svega nekolicina branitelja (5 do 10), a nedjeljom i blagdanom ne\u0161to vi\u0161e. Do\u010dekao je on i proveo do o\u0161te\u0107ene \u017eupne crkve te nu\u0161tarskim ulicama i nekim polo\u017eajima kardinala Franju Kuhari\u0107a, koji je nas branitelje darivao krunicama koje smo svi odreda nosili na vratu. Pono\u0107ka 1991. bila je veli\u010danstvena, podrum premali da primi sve koji su do\u0161li, a na\u0161a bra\u0107a po Hristu \u010destitali su nam Bo\u017ei\u0107 s nekoliko tisu\u0107a projektila, ubijaju\u0107i na\u0161 Nu\u0161tar, ali nikako vjeru i snagu hrvatskih branitelja. Dragi na\u0161 ratni \u017eupni\u010de Mihaljevi\u0107u, hvala dragom Bogu \u0161to nam te poslao u Nu\u0161tar, hvala Tebi od srca, na svemu \u0161to si \u010dinio u ime svih nas branitelja.<\/p>\n
\u017dao mi je \u0161to te nitko od op\u0107inskih vlasti danas ne zove na ovaj spomendan veli\u010danstvene pobjede nad zlom, ali zna\u0161 i sam da hvala ljudska – voda je vrh pijeska<\/strong>.<\/p>\n
\n