x20230717 161522

Pokopan vlč. Slavko Vranjković

U ponedjeljak, 17. srpnja 2023., tog uzavrelog srpanjskog dana, u obiteljskog grobnici u Bistrincima, u kojoj su već ranije pokopani njegovi roditelji, pokopan je naš bivši župnik, velečasni Slavko Vranjković, ispraćen uz  jednostavan i dostojanstven obred.

Lijes s tijelom našeg pokojnika bio je izložen u crkvi sv. Stjepana Ugarskog u Bistrincima od 15 sati te su mu se brojni okupljeni vjernici,  što domaći, što iz bivših župa Harkanovci i Nuštar naklonili i blagoslovili ga.

x20230717 154224

Misu zadušnicu predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, uz dvadesetak nazočnih svećenika. Crkva u Bistrincima je dosta mala, pa su brojni vjernici osim u crkvi nazočili sv. misi zadušnici i ispred crkve. 

x20230717 161338

Sprovodni obred predvodio je biskup Ivan Ćurić, koji je svojim lijepim glasom i pjesmom davao svečani ton samom obredu pokopa.

x20230717 174749

Od najuže rodbine uz sestre Ljilju i Nadu te brata Iku pokojnika su ispratili i njegovi nećaci i nećakinje.

xsnapshot1

 

Detaljnije o svemu pročitajte na mrežnim stranicama Đakovačko – osječke nadbiskupije.

Prenosimo sa stranica Đakovačko-osječke nadbiskupije

vjera i djela

Portal Vjera i djela o vlč. Slavku Vranjkoviću

Iznenadna i neočekivana smrt bivšeg župnika Slavka, na čudan način me povezala sa urednicom portala katoličkih teologa Vjera i djela gospođom Snježanom Majdandžić-Gladić. Znao sam za i pratio suradnju bivšeg župnika Slavka i Portala te ponekad na stranice župe prenosio Slavkove objave. Velečasni Slavko mi je često i  spominjao gospođu Snježanu, kako ga opet traži da napiše nešto o…

Kad sam doznao da je vlč. Slavko preminuo, ta vijest me duboko dirnula. Nisam očekivao da je tako nešto skoro moguće, iako me pomalo zabrinuo Slavkov izgled i iscrpljenost te tuga i uznemirenost, koju sam uočio pri posljednjem kratkom susretu vani kod lijesa naše drage vjeroučiteljice Mire. Pripisao sam to potresenošću poradi Mirine smrti.

Uznemirenost me natjerala na kreativnost, sjeo sam za računalo i napisao tekst  Slavko Vranjković – u sjećanje. Kad sam završio tekst i objavio ga na mrežnim stranicama župe, vjerujem ne slučajno, pala mi je na pamet suradnja vlč. Slavka i portala Vjera i djela. Iako nisam poznavao gospođu Snježanu, pronašao sam mail Portala i poslao joj obavijest o smrti vlč.  Slavka Vranjkovića, smatrajući kako to ona mora što prije doznati. Vrlo brzo mi se zahvalila na mailu i lijepim riječima se osvrnula na moje Sjećanje, uz puno toplih riječi o vlč. Slavku i njihovoj suradnji. Na portalu katoličkih teologa objavila je svoje Sjećanje… pa ako Vas zanima pročitajte.

 

vjera i djela

sacerdos pok

Preminuo vlč. Slavko Vranjković

sacerdos pok

U četvrtak 13.7. u Erdutu, iznenada je preminuo bivši župnik vlč. Slavko Vranjković. 

U petak poslijepodne sve nas je šokirala ova vijest.
Ukop će biti u ponedjeljak 17.7. 2023. počet će  sa svetom misom u crkvi u Bistrincima kod Belišća, a nakon mise biti će ukop u obiteljskoj grobnici. Točan termin još se ne zna. Župnik je organizirao autobus(e). Naša općina ih plaća. Upisat se moguće u nedjelju nakon mise. Više informacija o polasku objavit ćemo tijekom dana.
U utorak, 18. 7. u 19h u Nuštru održat će župnik svetu misu zadušnicu. 
Obitelji jamčimo molitvenu podršku i izražavamo sućut.
 
Tijelo vlč. Slavka Vranjkovića bit će izloženo u ponedjeljak 17.7.2023. od 15h u crkvi u Bistrincima kod Belišća.
Sprovodna misa počet će u 16h, a nakon mise ukop na groblju u Bistrincima.
 
Župnik organizira autobus. Prijave za autobus obavezne i  primamo ih na župni e mail zupanustar@gmail.com i sutra nakon nedjeljnih svetih misa. Općina Nuštar plaća prijevoz. Utorak u 19h misa requiem za vlč. Slavka Vranjkovića u Nuštru u crkvi.
 
 
Autobus iz Marinaca kreće u 14.00h
Autobus iz Cerića kreće u 14.10h
Autobus iz Nuštra kreće u 14.15h
 
Moguće je da će ici vise autobusa.
 
Crkva u Bistrincima je malena. Bilo bi dobro ponijeti zaštitu od sunca kao i prijenosne stolice za one koji neće stati u crkvu. Nakon ukopa autobusi kreću nazad. Obitelji izražavamo sućut. 
 
Vlč. Krešimir Jukić, župnik u Nuštru
 
 

 

sacerdos 1

Slavko Vranjković – u sjećanje

zupnik slavko

vlč. Slavko Vranjković 22.7.1945. – 13.7.2023. došao u župu 1998. s 53 godine, umirovljen u kolovozu 2022.

Kada umre čovjek, za mnoge  je to samo jedno ljudsko biće na majčici Zemlji manje. Kada umre čovjek koji je bio svećenik za mnoge koji su ga poznavali je to velik gubitak.

Kada premine čovjek svećenik, u prvom redu duhovnik, naprosto zasut puninom dara Duha Svetoga, razdajući oko sebe svekoliku snagu duha, riječi, pera i kista čime je bespoštedno, pri ama baš svakom susretu i nas obogaćivao, onda je to gotovo nenadoknadiv gubitak. Ne samo za one koji su ga imali prilike susresti, nego i za one koji ga nikad nisu vidjeli, a koji su preko njegovih slika i knjiga tražili te pronašli put do Boga.

Mi Nuštarci, često smetnemo s uma koliko nas Bog voli i štiti. Osim što nas je sačuvao u svim teškim vremenima naše burne povijesti, dovoljno se samo prisjetiti Domovinskog rata, zar ne? Olakšavao je naše patnje i u poraću. Kada smo, nakon nemilosrdnog i krvavog rata, uz materijalnu obnovu vapili i za toliko potrebnom utjehom i  duhovnom obnovom te povratkom u Cerić i Marince razorena i okupirana sela naše župe, dragi Bog nam je s razlogom poslao našeg župnika Slavka.

Došao je k nama, naslijedivši našeg ratnog župnika Antu Mihaljevića. Tad smo bili posebno osjetljivi, jer bio je rat, poratno je to vrijeme bilo. Ne bilo koji rat, nego naš Domovinski. U tom ratu u kojemu smo vrlo skupo, dragocjenom krvlju, životima naše mladosti te ogromnim materijalnim stradanjima platili cijenu naše slobode. Nuštar se, uz Božju pomoć, te žrtvu i pomoć brojnih hrvatskih sinova iz raznih krajeva Hrvatske i svijeta, u toj  borbi  pri stvaranju naše Domovine, proslavio. U herojskoj obrani Nuštra brojni su smrtno stradali, a dvostruko brojniji su ranjeni i invalidi. Od imena poginulih naš župnik Slavko satkao je čitavu Žalosnu nuštarsku krunicu s pet desetica. Žrtva nije bila uzaludna Nuštar nikad nije pokoren, a uvelike je pridonio obrani i opstanku Domovine.

Da, proveo je naš Slavko s nama, takvima kakvi jesmo, pune 24. godine. Nije štedio snage, cijeli nam se godinama davao i dao. Uzevši mjesto sluge, vođen Duhom olakšavao je naše patnje. Dovršio je obnovu župne crkve, na mjestu potpuno porušenih sagradio je dvije nove crkve, u Ceriću i Marincima. Vidao je, sve to vrijeme, naše rane i boli. Krijepio nas je snagom Duha, milovao svojim propovijedima i to ne samo u poraću, već pune 24. godine. Ništa mu nije bilo teško, jer Bog je bio s njim, a imao je naš Slavko razumijevanje, sućut i utjehu za svakog tko bi mu se obratio u bilo kakvoj potrebi.

Dočekao je on, doduše nakon brojnih „produžetaka“ i odlazak u mirovinu. Zbilo se to prošlog ljeta u njegovoj 77. godini života. Nakon što je, pomalo narušena zdravlja, ali u još dobroj snazi i to ne baš i uvijek svojom voljom, 12 godina radio više od svojih vršnjaka, došao je i taj dan. Mučan za svakog svećenika koji pripada svima i ne pripada nikome, doli Kristu. Odlazak u mirovinu bio je i za našeg bivšeg župnika, kako mi je pričao, prilično mučan. Slavko je nakon 50 godina svećeništva i 24. godine provedene u našoj župi u mirovinu ipak otišao s nezasluženom boli u srcu. 

“Razapet između davanja sebe i primanja mrvica zahvalnosti i ljudskog priznanja. Ali, vjera nas potiče, i to mogu samo biti naše želje: neka ga Gospodin nagradi za sve dobro što je činio i utješi onom ljubavlju i razumijevanjem koje nikad nije mogao dobiti od ljudi. Ta čežnja u kojoj se isprepliću ljubav prema Bogu, Domovini i ljudima, sjećanja iz djetinjstva, posebno na majčinsku ljubav i rodni kraj, težina sadašnjosti i pogled u ovozemaljsku i vječnu budućnost ostaju trajno zabilježeni u njegovim slikama i stihovima. Za njega se zato s punim pravom može reći: otišao je, ali je ostao. “ Citat Snježana M. Gladić – portal Vjera i djela.

Naš Slavko je imao svoje pero i kist te nadu i san. Imao je oslonac u Gospodinu te vjeru kako će dijelom uz svoju braću u Domu za svećenike u Đakovu, a posebice svog prijatelja vlč. Tadiju koji ga je tamo već čekao, kao i drugim dijelom uz svoju preostalu obitelj, provesti godine koje mu je Stvoritelj namijenio. Gospodin ga je prema našem shvaćanju ipak prerano pozvao, iako svjesni kako svijeća koja intenzivno gori – brzo dogori.

Za mene Slavkova suradnika u Župnom pastoralnom vijeću, posebice na poslovima stvaranja i uređivanja župnih mrežnih stranica te prijatelja s kojim se privatno nisam gotovo niti viđao osim nekoliko puta u Doba korone, kada sam došao u pustu crkvu, ubiti njegovu svećeničku samoću i dati mu do znanja kako nije sam te pri tom zabilježiti dragocjene video materijale i objaviti ih na mrežnim stranicama župe – bivši župnik Slavko bio je pravi Božji dar našoj, u Domovinskom ratu, napaćenoj župnoj zajednici. Pomogao je nama njegovim župljanima, nakon pošasti rata i svega što rat sa sobom donosi u ljudska srca, vratiti se ponovo u život, život dostojan čovjeka u svakom smislu.

Zato dragi moj prijatelju, hvala dragom Bogu što nam te poslao, od sveg srca hvala Tebi za sve što si učinio za našu zajednicu i šire. Bio si pravi promicatelj Božje riječi te vatreni zagovornik nade u neki bolji i pravedniji svijet s onu stranu obale života.

I kao što pjesnik Mak Dizdar napisa

„Zemlja je smrtnim sjemenom posijana.

Ali smrt nije kraj

Jer smrti zapravo i nema.

 

I nema kraja.

 

Smrću je samo obasjana

Staza uspona od gnijezda do zvijezda“

 

… kao i…

 

“Došao si ovdje

Gdje je najnezahvalnije bilo doći

Ovdje gdje je najluđe bilo stići

Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići

Jer ovdje se ne živi samo da bi se umrlo

Ovdje se i umire

Da bi se živjelo.”

 

 

Jednom si rekao i slažem se: „Voljeni ne umiru dok žive u srcima našim

Dragi velečasni Slavko, hvala ti i u ime brojnih župljana, svih župa koje si u svom svećeništvu vodio, svih koji su te poznavali, svih onih koji su gledali tvoje slike te čitali tvoje stihove i prozu, svih s tvog hercegovačkog krša kao i tvoje ravne slavonske Vrbanje…

Počivao u krilu Onoga koji te k sebi pozvao. Moli za sve nas.

 

Stanko Leko, suradnik i prijatelj

 
20230711 210542 1

Euharistijsko klanjanje

U utorak se klanjalo Presvetom, potrebe u župi su velike. Molilo se za zdravlje bolesnih.

20230711 210542

20230711 201427

20230708 172857

Mirjana Srednoselec – ispraćaj

Naša draga Mira imala je više nego dostojanstven ispraćaj, takav je i zaslužila. Brojni Nuštarci, Cerićanci, Marinčani,  Vinkovčani, pa i brojni drugi koji su je poznavali su mu nazočili.

Rijetko svjedočimo takvom ispraćaju. Iako već znam što bi ona u svom stilu i bez dlake na jeziku na to sve rekla, poglavito na oproštajne govore (ali zadržat ću to svakako za sebe).  S druge strane, isto tako znam kako ima i onih koji su se pitali: “Čemu sve to, nismo li pred Bogom svi isti?”.

Svatko od nas ima svoje mišljenje i pravo na njega. Ipak smo ljudi zar ne? Tako je uvijek bilo i bit će.

Klimalo je malo u organizaciji, jer ne događa se nešto ovako često, pa se teško u kratko vrijeme, bilo bolje pripremiti. Naime, iako je obavijest na stranicama župe objavljena oko 9.30 sati o načinu ispraćaja, mnogi su čitali samo smrtovnicu i na užareno groblje došli već u 16. sati te se, sve više, sa svakom minutom čekanja povorke, više od sata ljutili na organizatora, da bi se po dolasku povorke još sat pekli sa svima skupa na vrelini tog osmog srpanjskog dana.

Poznavajući Miru odavno, znam kako je više od nas mnogih davala punu sebe za život i rast naše župne zajednice koristeći se brojnim  Božjim darovima, a napose svojim moćnim glasom. Cijelu sebe davala je poglavito u radu s djecom kako našom župnom, pripremajući ih za sakramente, tako i sa brojnom drugom u nastavi vjeronauka, radeći više od 30 godina kao vjeroučiteljica u OŠ Josipa Kozarca u Vinkovcima. Ništa joj nije bilo teško, a njen Josip i obitelj su joj bili u svemu potpora, pa tako i u teškoj i iscrpljujućoj bolesti s kojom se nosila.

Da, mnogu djecu je kroz puno godina, privodila Isusu, pripremajući ih za život i na svemu joj što sam spomenuo, i onome što nisam, od srca hvala vjerujem u ime svih nas župljana, isto tako i bivših župnika, kao i sadašnjeg koji je nažalost nije imao priliku, poput nas, bolje upoznati.

Nadbiskup Hranić, predslavio je svetu misu uz još petoricu svećenika, među kojima je bio i naš prethodni župnik Slavko. U propovijedi je nadbiskup istaknuo brojne aktivnosti kojima se pokojnica bavila te našu dragu Miru prozvao i karizmatikom, rekavši kako nije karizmatik onaj koji to za sebe tvrdi, nego onaj za kojega drugi kažu da jest. Mirjana je to svakako bila.

Iz majčinog krila u crkvu… Iz crkve do groblja… Na groblju brojni oproštajni govori… i naša Mira se preselila u vječnost, ostavivši zasigurno svoj trag i na ovoj obali života. Živjet će i dalje u našim srcima. 

Vole te svi oni koji su te poznavali. Počivala u miru Božjem. 

 

Pogledajte nekoliko fotografija sa ispraćaja te video.

 

20230708_150122

Image 1 of 14

 

 

mira osmrtnica

Ispraćaj naše vjeroučiteljice Mire

Danas je u 16:00 sveta misa, kako piše na osmrtnici. Tijelo će, drage nam Mire, biti za vrijeme svete mise u crkvi. Nakon toga se ide automobilima do groblja. Svetu misu će predvoditi nadbiskup Đuro, a ispraćaj vlč. Josip Bošnjaković.

mira osmrtnica

mira

Mirjana Srednoselec – u spomen

 

Kada umre čovjek svijet je siromašniji za jedno ljudsko biće. Nije to samo jedan broj manje u statistici stanovništva ove prenapučene Zemlje. Kad premine čovjek, Božje stvorenje sa svim svojim dobrim i lošim osobinama bol snažno pogodi njegovu užu, a često i širu obitelj te prijatelje.

Kada premine čovjek poput naše drage vjeroučiteljice Mire, čiji život se često ispreplitao sa životima nas župljana bilo kroz rad s našom djecom prvopričesnicima, bilo kroz rad s malim pjevačima, bilo kroz vođenje župnog zbora, bilo kroz službu čitanja, bilo …

Bol ne pogodi samo obitelj i prijatelje, nego i širu zajednicu, ne samo župnu nego i članove kolektiva škole u kojoj je radila kao vjeroučiteljica te njezine vjeroučenike, a svakako i kolegice i kolege vjeroučitelje čiji voditelj županijskog vijeća je bila.

Mi vjernici imamo utjehu u Gospodinu, vjerujemo da je našu Miru dragi Bog pozvao k sebi, da je spasio od daljnje muke polaganog propadanja tijela, ali koliko je jaka naša vjera? Koliko nas u ovom času tješi?

Je li dovoljno jaka kako bi nadvladala bol za gubitkom naše sestre čiji vedri i energični duh se, tijekom vremena koje smo provodili s njom, duboko utkao u naša srca? Neka na ovo pitanje svatko od nas ponaosob odgovori.

Miru sam smatrao svojom prijateljicom, stoga sam i odlučio napisati ovih par riječi. Divio sam se njenoj zaraznoj snazi duha i volje kojom je plijenila te nikog oko sebe nije ostavljala ravnodušnim. Ljudi, često i oni najinertniji, na njen poziv rado su prelazili na njezinu stranu i uključivali se u brojne aktivnosti koje je smišljala u namjeri slavljenja Boga.

Našu djecu s kojom je radila, osvajala je na prvu riječ i pogled, pripremajući ih na prvi susret s Isusom u svetoj pričesti. Ta djeca su odrastala i odrasla, danas imaju i svoje obitelji, ali teta Mira je ostala zauvijek u njihovim srcima. Danas su ti brojni odrasli ljudi, nekad Mirina djeca, neopisivo tužni jer im i u misli naviru svi jedinstveni trenutci provedeni s teta Mirom. Čitam tu tugu i gledam suze u očima svoje već odrasle djece, svjestan da se sva Mirina djeca osjećaju isto.

Netko će reći: „Šteta što Mira nije majka i što nije imala svoju djecu“. Bit će u krivu, jer našoj dragoj Miri je Bog podario više djece nego li ih ima ijedna nuštarska majka. Sva naša djeca bila su i Mirina.

Draga Miro, hvala Bogu što te takvu stvorio,  hvala Tebi za sve što si u našoj zajednici činila na slavu Boga. Sretan sam jer sam ti bio prijatelj. Nadam se susretu u vječnosti.

Iskrena sućut našem Josipu, obitelji i prijateljima te svima iz uže i šire zajednice koji tuguju zbog boli koju u ovom trenutku osjećaju.

Neka ti je laka hrvatska gruda koju si toliko voljela. Počivala u miru Božjem.

 

x20230626 180625

1. župna biciklijada

Naša prva biciklijada sa 70-tak biciklista odvožena je u ponedjeljak 26. lipnja 2023. Zajedno sa župnikom odvezlo se 20 km. Zahvaljujemo domaćinima koji su nas primili. Već za 7 dana idemo ponovno…

x20230626 173642

x20230626 175907

x20230626 180625

x20230626 182356

x20230626 182400x20230626 182927

x20230626 183748x20230626 183837

x20230626 183850

x20230626 190318

x20230626 191958

x20230626 192749

 

 

 

biciklijada 21

Biciklijada ponedjeljak 26. lipnja

Ponedjeljak, 26.6.2023. – u župnoj organizaciji u 17h dogodit će se naša prva biciklijada. Pozivamo svu djecu i mlade, napose prvopričesnike da dođu kod crkve u Nuštru. Idemo prema Ceriću. U Ceriću djeca neku budu u 17.30. Idemo prema Maloj Bosni.

Župnik je osigurao sladoled. Djeca neka po mogućnosti ponesu tvrdu plastičnu čašu u ruksaku. Mogu ići i odrasli ukoliko žele.