DSC00011

Iz obilja srca usta mu govore – Lk 6,43-49

Prije 24 godine, o sv. Ani 26. srpnja 1998. Mi Nuštarci, ispratili smo našeg ratnog i poratnog župnika Antu te dočekali župnika Slavka otvorena srca. Tražili smo tog dana od njega da zaore duboku brazdu u ovom našem ratom razrovanom dijelu božjeg vrta u župi Nuštar.

Previše posla smo mu tog dana natovarili na vrat, tražili smo materijalnu i duhovnu obnovu. Jer, trebalo je iz pepela podići filijalne crkve u Ceriću i Marincima te dovršiti započetu obnovu naše župne crkve. Što je još zahtjevnije žudili smo za duhovnom obnovom. Sumanuti neprijatelj je u ratu porušio naše domove i sve ono što smo godinama vrijedno gradili, ali svakako je poljuljao stanje našeg duha i duša. Uvjerili smo se tih dana kako je često  lakše popraviti materijalno nego li duhovno.

Sad sa ove 24 godine odmaka, iako vjerujem da svatko od vas čitatelja ima svoj sud o župniku Slavku, usuđujem se progovoriti par riječi iz mog kuta gledanja, kao sudionika domovinskog rata i poslijeratne izgradnje, a pri tom vjerujem kako bi se mnogi od vas sa mnom složili.

Župnik Slavko dao je sve od sebe da uspije u oba naša zahtjeva. Gradio je porušene crkve, ali kao vrlo jak duhovnik obnavljao je naša ratom uzdrmana srca. Nije mu bilo teško i nije se žalio, jer Duh Sveti vodio ga je u tom poslu te je svojim djelom i snažnom riječju liječio duboke rane nastale u našim srcima, a zbog gubitka domova i članova obitelji. Sad kad odlazi, mogu slobodno reći da boljeg propovjednika nisam slušao u životu, osim jedne propovijedi biskupa Egidija Živkovića prije nekoliko godina na groblju u Vukovaru. Dakle naš župnik Slavko, vođen Duhom Svetim nije imao potrebe pripremati svoje propovijedi, uvijek je na svakoj svetoj misi u propovijedi, majstorski spajao poruku evanđelja sa svakodnevnim životom. Njegove propovijedi nikad nisu bile dosadne, a mogao ih je jednostavno razumjeti svako od nazočnih bez obzira o životnoj dobi ili stupnju obrazovanja, jer iz obilja srca usta mu govore.

Inače kao čovjek župnik Slavko je vrlo snažan, nije se libio zasukati rukave i vrijedno fizički raditi što god treba. U isto vrijeme iza te vanjštine sakrivao je više ili manje uspješno svećeničku samoću. Pogađale su ga snažno pohvale: “Bože dragi mora da ću uskoro umrijeti, čim me toliko hvale!”, govorio bi. Ružne stvari što je dočuo da ljudi govore o njemu, također su ga jako dirale u srce, nosio se s njima koliko je mogao, rijetko mi se jadao kao prijatelju, radije mi je pokazivao svoje nove slike koje je započeo ili dovršio. U svojim vjernim pratiteljima, slikama i pjesmama je najčešće pronalazio utjehu.  Najteže mu je bilo s oltara tražiti novac, činio je to u rijetkim prigodama pritisnut od svećeničkih glavešina, neugoda mu se pri tom iščitavala na licu. 

Osim svega rečenog, tjeran nekom unutrašnjom energijom, neumorno je radio na pisanju i slikanju, za svoje radove dobio je mnoga domaća i inozemna priznanja. Obogatio je i nas svojim umjetničkim radom. Čast mi je bilo biti njegovim suradnikom i prijateljem, iako je držao distancu, kako prema svim župljanima, tako i meni te nikad nije dolazio meni kući (osim za blagoslova obitelji) uspijevali smo biti prijatelji.

Što reći na kraju, možda VELIKO NUŠTARSKO HVALA, znam da nije dovoljno, ali skromnom župniku poput našeg Slavka bit će zasigurno dovoljno.

Neka ga poživi dragi Bog u dobrom zdravlju, i poda mu još puno radosnih trenutaka u više nego zasluženoj mirovini!

……………………………………………………………………………………

Ovdje pročitajte govor dobrodošlice 26. srpnja 1998.

Pozdrav i dobrodošlica župniku Slavku

 

Premještaji i službe svećenika 2022 

 

tijelovo22 b

Svake godine isto, a potpuno drugačije… tako bi se moglo opisati slavljenje ovogodišnje svetkovine Tijelova, u župnoj crkvi u Nuštru.

Iako naizgled isto događanje, misa, prigodne pjesme, narodne nošnje, tijelovska procesija od sivnice do sivnice koje su nuštarske snaše ukrasile svojim umjetničkim rukotvorinama – župnik Slavko se uvijek pobrine da svojim tekstovima dopre do uha i što je važnije srca nazočnih vjernika.

Zato sam napisao isto, a potpuno drugačije.

Tko je slušao, mogao je uživati (osim u lijepom pjevanju našeg zbora) u svakoj pročitanoj ili izgovorenoj riječi o četiri etape ljudskog života (djetinjstvo, mladost, zrela dob i starost) te izvući za sebe snažnu poruku i pouku… 

Vjerujem da će neki slijedeći župnik, nastaviti stogodišnju tradiciju proslave svetkovine Tijelova na način koji se do sad slavila ili će kao i mnogo toga, ostati tek u riznici sjećanja… dok mi koji pamtimo, živimo.

 

Eto pokušali smo “odraditi” i tradicionalne Tijelovske košare na kraju, ali bez naše vjeroučiteljice Mire nismo baš uspjeli. Od sveg srca joj želimo brz oporavak i povratak, jako nam nedostaje u svim aktivnostima u župi.

Stoga prenosimo lanjske Tijelovske košare.

zupa nustar 1200

Sveta misa u Nuštru u 19:00 sati.

zupa nustar 1200

Nuštar – sveta misa u 10 sati (procesija između postaja s Presvetim)

Cerić – sveta misa u 19 sati, nakon mise Pjesnička večer.

zupa nustar 1200

Jutrom Otvaram prozore duše,

molitvom ulazim u dan

u potrazi za Tvojom

prisutnošću

Riječi Tvojoj kojoj se uvijek

i iznova vraćam.

 

Sve si stavio pred nas kao sliku

čudesnu i široku do neba.

 

             Ja sam samo promatrač,

tragač za istinom i ljepotom, voditelj onih koje si mi povjerio.

 

Trudim se da spoznam veličanstveno djelo

stvaranja, iako sam ponekad

umoran od riječi koje

nemirno teku a iza njih ne stoji život,

srce još manje.

 

Od Tvojih drhti nebo i čovjek postaje veći

pa nakon Tvoga glasa raste novo jutro

s novim danom u ljudima.

 

             Ti voliš u meni i ono što drugi

ne vide, moj napor kad vjeru dajem,

osmjeh i srce

i kad je rana na njemu.

 

Čitam Biblijske odlomke tražeći

Tvoje poruke:

u pozivu apostola,

u susretu s gubavcima,

slijepima, hromima, grešnicima.

 

 

U očima djeteta što gleda za pticama,

u ljepoti cvijeta, zemlje i neba.

 

Moj napor nije uzaludan.

Dovoljno znam da ti budem vjeran

i to s drugima dijelim

u Riječi i kruhu posvećenu

uvjeren da sam otkrio, odgonetnuo,

čudesne zakone svemira.

 

Tvoju prisutnost i tajnu između Tebe i mene.

Srcem te prihvaćam, iako ne mogu odgovoriti na mnoga pitanja.

 

Mi smo tragači za istinom, ljudi, ponekad preblizu ili predaleko.

Češće gledamo više očima nego srcem,

pa nam je pogled zamagljen,

a okviri spoznaje premaleni.

 

Slavko Vranjković- sacerdos

ceric pp1 1

Na treću vazmenu nedjelju, 1. svibnja 2022. po prvi puta 12 prvopričesnika pristupilo je oltaru u svečanom euharistijskom slavlju kojega je u crvki sv. Katarine u Ceriću predslavio župnik Slavko.

 

xceric pp1

 

 

Uz prigodne recitacije, molitve i pjesme zajedno s vjeroučiteljicom Tihonijom Zovko   prvopričesnici Pavle Balenović, Noel Bošnjak, Marta Čurčić, Elena Eraković, Kiara Krajinović, Lara Marjanović, Iva Panđa, Dorijan Patrčević, Ivan Slaviček, Petra Štivić, Patrik Štivić i Ana Zovko posvjedočili su s kolikom su radošću iščekivali svoj veliki dan, dan Prve svete pričesti.

 

pp ceric2

 

 

Prigodni recital pod nazivom „S Isusom nismo sami„ za naše prvopričesnike napisao je župnik Slavko, a prilagodila i djecu uvježbala učiteljica Eva Dakić. Skladnom pjesmom djecu je pratio zbor „Credo“ i gđa. Jasmina Puharić koje je tijekom katehetske priprave na sakrament s djecom uvježbala pjesme koje su djeca s veseljem radosno na svetoj misi pjevala.

Djeca i roditelji, te okupljeni vjernici za proslavu Prve svete pričesti pripremali su se trodnevnicom koju je od srijede 27. do petka 29. travnja u crkvi sv. Katarine predslavio župnik Slavko.

 

Tekst : Tihonija Zovko

Fotografije: Tihonija Zovko, Kristina Krajinović

plaketa 50

Naš župnik Slavko, ove je godine na Veliki četvrtak dobio plaketu za 50 godina svećeništva. Prije završnog blagoslova nadbiskup je još jednom čestitao jubilarcima i uručio im prigodne darove.

 

plaketa 50

 

U ime čitavog prezbiterija, napose u ime ovogodišnjih jubilaraca, prisutnima se obratio vlč. Vranjković, župnik u Nuštru, rodnom mjestu nadbiskupa Hranića. Ističući da je bio župnik u rodnim mjestima trojice biskupa – i nadbiskupa Marina, i pokojnoga biskupa Ćirila te sada nadbiskupa Đure, vlč. Vranjković je rekao: „Nije danas lako nijedno zvanje. Zvanje svećenika je zahtjevno, zvanje svećenika je nešto veličanstveno, ali treba se odricati.“

 

plaketa 50 1

 

Iskazao je potom zahvalnost nadbiskupima Hraniću i Srakiću, biskupu Ivanu i zlatomisnicima; svećenicima koji slave srebrni jubilej poželio je da požive i dočekaju i dijamantne jubileje, a svima prisutnima čestitao je Uskrs.

 

jubilarci

 

bozansko milosrdje

bozansko milosrdje

15.00 sati

 

 

devetnica – molitva krunice Božanskom milosrđu na vanjskom oltaru župne crkve, sve do nedjelje Božanskog milosrđa.

 

 

19.00 sati

 

 

sveta misa

uskrsnuce

 

 

2021 04 05 175027 1

Uskrs slavimo u ozračju patnje. Nije lako veseliti se u svijesti o velikoj tuđoj muci, o zlu koje se nanosi ljudima.

Ali, sam Uskrs je rješenje svega, i vlastite i tuđe patnje, sve patnje svijeta. Isus je došao, postao je čovjekom iz ljubavi, da nas spasi i otkupi.

Bog je pobijedio smrt, uskrsnuo je i nama pokazao put u vječnost. „A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo… na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“. (Iz 54, 4-5) Jedan je Iscjelitelj, samo jedan.

Svi naši jadi, gubici, tuge, boli, sve što cijeli svijet doživljava ne može nas odijeliti od ljubavi Božje ako mi to nećemo. Poruka Utjelovljenja, Uskrsnuća i Otkupljenja je jača, ona puni srce nadom, radošću i ljubavlju jačom od smrti.

Raspeti je živ i s nama je, aleluja!