DJEVICA MARIJA – MAJKA GOSPODINOVA

     

Navještenje anđela Gabrijela koji riječi poslane od samoga Boga donosi Mariji postaju početak našega spasenja. Anđeo Gabrijel kojemu i ime označava „jakost“ i jedna je od oznaka  krjeposti  Duha Svetoga poslanik je i posrednik između Boga i čovjeka. Bog po anđelima djeluje u svijetu i oni su mjesta gdje se događa susret čovjeka sa Bogom.

     Takav susret dogodio se između Marije i Riječi Božje. Okrijepita jakosti  Duha Svetoga Marija puna milosti Božje daje svoj pristanak anđelu. Po njoj nam se otvaraju nebeska vrata spasenja. Marija je „izvorna Eva“ božanskog stvaranja. Pokazala je da je vrijednija duhovna veza nego tjelesna. Promatrajmo je –  ona je najbolja slika kršćanskog braka. Bog Otac u svojoj ljubavi daje joj zemaljskog zaštitnika – sv.Josipa. Pokazuje nam time važnost supruga i muškarca bez obzira na zamilovanost Marije od Boga. Bez obzira na milost odozgo Bog želi time ukazati na važnost bračnog života. Muškarac je oslonac ženi, i obrnuto; to nam donosi već knjiga Postanka, u samom trenutku stvaranja njih dvoje stvara zajedno. Njih svoje su jedno tijelo.

 

Marija je Božja miljenica. On u svojoj milosti predviđa sve teškoće jedne žene koja se trudna nalazi sama. I zbog toga anđeo bi poslan i Josipu. Josip je uzeo k sebi trudnu i vjerno je pratio tijekom svih devet mjeseci; od same spoznaje da je zaista trudna pa do vremena kada se zaokružila njena majčinska figura koju je oblikovalo biće koje je raslo u njoj – sam Bog. Imao je vremena upoznati je. Ako razmislimo o tome što je sve njegovo srce proživjelo gledajući svoju ženu trudnu sa drugim, tada moramo priznati da je i Josip rastao u vjeri. Da nije, vjerovatno se ne bi u onoj hladnoj betlehemskoj noći nalazio uz Mariju.

“ I ne upozna je dok ne rodi“ – više se te riječi odnose na samu neponovljivost Božjeg rođenja koje se kao veliko otajstvo dogodilo Josipu pred očima. Tada mu se izbrisaše sve sumnje i nedoumice iz srca i iz misli. Upozna on onu koju je pratio uz nagovor Božji i ohrabrenje njegovog anđela. U životu čovjeka treba proteći puno vremena da bi mogli reći kako nekoga poznajemo. Isto tako i u braku, poslije mnogo godina još uvijek ste sakrita tajna jedno drugome. Upoznati dušu nije isto kao upoznati tijelo. Upoznati nekoga znači buditi se i lijegati zajedno, radovati se i plakati, nadati se i tugovati. Sve bi to i još mnogo više od toga mogli ljudskim rječnikom nazvati brakom. Tjelesno se sjediniti, pustiti drugoga u svoju nutrinu, u sebe, pustiti da te dotakne drugi, postati propusan za drugoga, kao Marija znači otvoriti svoje srce i svoje krilo za Boga u potpunom predanju. Osjenjeno Duhom Svetim njeno tijelo prima Utjelovljenu Riječ, i u tom trenutku spaja se ljudsko i božansko. „Neka mi bude po riječi Tvojoj“; možemo li i mi dati takav odgovor Bogu. Da li je takav odgovor i Eva mogla dati Bogu u raju? Da, mogla je. U slobodi u kojoj nas je  Bog stvorio, mogla je ali nije. I zato je Marija novost i neponovljivost. Zbog toga je smijemo smatrati „izvornom Evom“, zbog toga ona zaslužuje dostojno mjesto u teologiji i u životu svakoga vjernika. Život nje i Josipa slika je života na koji nas poziva Bog. Oni su slika braka i bračnog života u potpunom predanju Bogu i njegovoj volji, pri tome rastući u osobnoj vjeri, ostajući zajedno i u dobru i u zlu. U tom Djetetu Josip otkriva Boga, svijet upoznaje Boga. To Dijete svojim rođenjem otvara nebeska vrata svojoj majci, svome zemaljskom ocu i svima nama. Blagoslovljeno Dijete koje se rodilo – blagoslovljen plod utrobe tvoje Marijo. Marija i Josip su najizvrsniji dokaz kako ljubav sve dijeli, sve podnosi i sve razumije. Ona nije samo osjećaj. Ljubav je put kojim pravimo iskorak od nade ka vjeri. Mi smo kroz njeno „da“ postali baštinici vječnoga života. I zbog toga, ti koji imaš priliku radi na sebi, dopusti da te Bog dotakne. Ljubi ljepotu koja te osvaja i privlači, ljubi svom snagom nemirnog ljudskog srca i nađi smiraj u Bogu – ljubi poput Marije.