čitanja 24. kroz godinu
Prvo čitanje Sir 27,30 – 28,7
Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kada budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.
Čitanje Knjige Sirahove
Mržnja i srdžba jednako su gnusne
i grešan ih čovjek obje u sebi nosi.
Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje
i dobro pazi na grijehe njegove.
Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu,
pa kad budeš molio,
grijesi će se tvoji oprostiti.
Ako čovjek goji mržnju na drugoga,
kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje?
Kad s čovjekom sličnim sebi
nema milosrđa, kako može moliti se
za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost,
pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani
s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi.
Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega
pa oprosti krivicu.
Riječ Gospodnja.
Pripjevni psalam Ps 103,1-4.8.10-12
Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Drugo čitanje Rim 14,7-9
Živimo ili umiremo – Gospodinovi smo!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo,
i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo.
Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje Mt 18,21-35
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Riječ Gospodnja.