Kako doživjeti Uskrs?

U potrazi za nebom naslov je moje zbirke pripovjedaka.

Horizont je privremena granica između neba i zemlje, linija razgraničenja, ali i dodira.

Bog nam ga je približio u Isusu koji nam omogućuje da vidimo, dodirnemo i spoznamo NEBO. On dolazi svojom vertikalom (opet križ-naše vodoravno, njegovo horizontalno). Smrt je u horizontali, vječni Bog u vertikali. Već ga s njime u sebi nosimo. Vide li to mnogi kršćani??

Nakon što je „raspet, umro i pokopan“ za mnoge je to bio kraj. Knjiga zvana Isus je došla do korica. Treba čitati zadnje poglavlje. Njegovo nije samo ovo zemaljsko.

„Ako vjerujemo u njega kao čovjeka najbjedniji smo od svih ljudi“ – kaže Pavao. On je Uskrsnuo i tu je naša nada!

Nakon prazna groba širila se radosna vijest.

Putnici u Emaus nemaju nade, Pavao nas kori da „ne živimo kao oni koji nemaju nade.“

Religiozan čovjek ne prihvaća smrt. Ako je dobro samo ono što se dobro završi, smrt ne bi bila dobar završetak. Život koji bi smrću završio i ne bi bio život nego čekaonica za smrt.

Nije dobro govoriti o drugom životu kao da ih imamo dva.

Za Boga je to jedan koji se vjerniku u smrti „mijenja, a ne oduzima!“

Od čekaonice smrti zemlja je postala gradilište kraljevstva nebeskog. Ako ne živimo dobro ovo danas završit će smrću i ovdje i ondje. Ulaznicu za nebo stječemo u odnosu na druge i Boga.

Učinak njegova uskrsnuća nije jedan prazan grob, nego što i „hodajući grobovi, mrtve duše“, mogu doživjeti preobrazbu. Od groba mogu postati hram!

Grijeh nam priječi radost. Preduvjet Uskrsu je „umrijeti grijehu“ – kako reče Pavao. „krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom očevom bi uskrišen od mrtvih i mi tako hodimo u novosti života“ (Rim.6.3-4)

Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, za onim gore težite, ne za zemaljskim“ (Kol.3. 1-3).

Kako slaviti Uskrs? Jednostavno, ispitati se želimo li živjeti kao novi ljudi „suuskrsli s Kristom“ ili ne.

Sretan Uskrs svima!