Korizmeni susret – četvrti

KORIZMENI SUSRET – ČETVRTI

Jedan od problema našega vremena je što su ljudi gluhi i nijemi za puno toga što se oko njih događa.

Mnogi čuju samo sebe, a dobri čuju krik bolesnika, vapaj gladnoga, suze progonjenoga. Nije li nam, ponekad, molitva sebično moljakanje Boga da bude na našoj strani.

Kada ste molili za druge i molitvom ih nosili pred Boga?

Ovo je pogodno vrijeme da molimo za sluh, riječ i govor.

GLUHONIJEMI

 

Kud god je prolazio,

kažu,

nosio je

nebo

i svjetlo

u očima.

 

Rekoše da je zemlja drhtala

pod njegovim

stopama.

 

Imao je

uho

i ljubav za patnika

i riječ i

dodir za nevoljne.

 

Moj se nutarnji glas slio

u rijeku vapaja

svedenih

između

pješčanih obala srca.

 

Znao je da zovem

bezglasno.

 

Krik mi je ostao

u grlu.

“Progovori !”,

reče.

 

Prvo što sam čuo

bio je otkucaj

njegova srca.