Miroslavu Štiviću u spomen

U petak 17. svibnja, nakon teške bolesti u Gospodinu je preminuo naš Miroslav Štivić, član cerićkog crkvenog zbora “Credo”, šire u javnosti poznat kao član prve postave “Sinovi ravnice” te autor pjesme “Dođi u Vinkovce”.

U crkvi sv. Katarine u Ceriću, u ponedjeljak 20. svibnja bio je izložen lijes s tijelom pokojnog Mire, misu i obrede je predvodio župnik Krešimir Jukić,

nakon čega je održan sprovod do cerićkog groblja.

Pročitani su i oproštajni govori, prenosimo ih ovdje:

U ime zbora crkve sv. Katarine “Credo”, od pokojnika se oprostila voditeljica gospođa Jasmina Puharić:

Dragi Miro,

Teško je pronaći riječi kojima bi opisali naše druženje, život, smijeh, sviranje i pjevanje kad govorimo o čovjeku koji je toliko šutio. Tvoje riječi, tvoj govor, osjećaje mogli smo čuti jedino kroz zvuke tvoje gitare. Neumorno, strpljivo, ponizno, a opet gorljivo, radosno, srčano iskazivao si sve što si osjećao kroz pjesmu i svirku. Kad griješimo, a tvoj istančani sluh uvijek je to čuo, nisi nas ukoravao, nego samo glasnije udario žice gitare.

Bili smo svjesni, ali i potpuno nesvjesni tvog velikog talenta. Bog te blagoslovio sluhom koji si dijelio, učio, samozatajno reproducirao. Dvadeset dugih, a opet tako brzo proletjelih i nama nedostatnih godina, zajedno s nama nesavršenima, ograničenima i u talentu i u strpljenju, Bogu si iskazivao slavu, na svakoj misi, koncertu, klanjanju. Bez tebe našeg zbora ne bi bilo, jer godinama, iako u našoj zajednici ima mnogo svirača, ti si jedini Bogu rekao: „Evo me! Dao si mi talent, tebi ga vraćam.“  Iako ćeš u svijetu koji te nije poznavao kao mi ostati najviše zapamćen po tvom najvećem djelu: pokliku „Dođi u Vinkovce“, mi ćemo te dragi naš Miro pamtiti po puno većim djelima.  Tvoj duh ćemo osjećati s nama na svakoj misi, u svakom zvuku tvoje gitare, u tvojim pjesmama koje si poklonio nama – svojim Credovcima. Neće proći Božić, a da ne zapjevamo tvoju „Božić slavi sve“ niti ćemo otići u Krvavac Gospi Karmelskoj, a da ne ječi iz naših usta i instrumenata „Oj Krvavac ljubim tvoje staze.“

Za razliku od svih ostalih mi smo te imali više, puno više i zato ćeš nama puno više nedostajati. Odslavio si s nama krštenja, prve pričesti, krizme i vjenčanja naše djece. Niti jedna nova pjesma tebi nije bila izazov jer tvoje savršeno uho uz šapat je moglo odsvirati u trenutku sve, transponirati sve, prilagoditi se svemu. Oprosti nam što nismo bili svjesni tvoje veličine skromni čovječe, oprosti nam što te ne ljubismo dovoljno, što te ne hvalismo dovoljno. Nitko te nikada neće moći zamijeniti, nikad nitko više neće svirati kao ti, skladati kao ti. Ti si bio i ostati ćeš sinonim za cerićki zbor.

U svojoj si djeci ostavio sve svoje vrline: savršen sluh, skromnost, vjeru, poniznost. Dragi Josipe, Toni i Marijana budite ponosni! Iako u svojim nesavršenostima, teškoćama, teškom životu nije uvijek mogao dati ono što je nosio u srcu, on je bio čovjek koji je neizmjerno ljubio. Draga Jelo, srce našeg zbora, otvori bilježnice svoga Mire jer sigurni smo da ćeš u njima pronaći sve riječi koje nije mogao izgovoriti, ali ih je za tebe pretočio u pjesme.

Nećemo se oprostiti od tebe prijatelju, jer to bi značilo kraj, ali za nas kraja nema – u vječnost te pozvao Gospodin, da njemu sviraš na uho. Ostavljaš svoj Cerić da bi bio u vječnom Jeruzalemu, sad skladaj i za nas jednu Dođi u vječnost.

Čekaj nas! Pripremi nam mjesto u nebeskom zboru!

Stižemo i mi za tobom, samo da još malo izbrusimo talente…

Do ponovnog susreta Miro može još jednom d-mol……

                                                                                      U ime zbora crkve sv. Katarine „Credo“

                                                                                                          Jasmina Puharić

u ime KUD-a “Slavko Mađer” oprostila se i gospođa Antonija Voćanec slijedećim govorom:

 

Posljednji oproštaj s dragim nam Mirom, 20. svibnja 2024.

Moj Bog i ja

Moj Bog i ja kroz zlatna žitna polja

idemo kao prijatelja dva.

Ruka u ruci, glasovi nam zvone,

moj Bog i ja poljem koračamo.

 

On priča mi o godinama prošlim

i planovima divnim nebeskim.

Kad sve je bilo želja tek i snovi

da stvori me i sebe da mi da.

 

Moj Bog i ja koračat ćemo vječno

i dijeliti sve žive radosti.

Zemlja će proći i sve što je njeno,

a Bog i ja produžit ćemo put.

 

Dragi naš Miro,

s dubokim bolom u srcu, danas smo se okupili na ovome tužnom mjestu kako bismo ti rekli posljednje zbogom.

Tko god te je poznavao, znao je za jednostavnog i samozatajnog Miru koji je stvarao veličanstvena djela ne očekujući ništa zauzvrat. Uvijek dostupan, spreman pomoći, istovremeno skroman i nenametljiv, jedinstven i nezamjenjiv.

Svojim životom neumorno si pronosio i predstavljao svoj dragi kutak slavonske ravnice. Tvoje su pjesme, izvođene u najtežim danima ratnih stradanja domovine, pronosile poput budnica, nadu, snagu i pouzdanje u pravednost, vjeru, ljubav i zajedništvo.

Svojom skromnošću djelovao si i u literarnoj sekciji KUD-a ,,Slavko Mađer“ kao i u tamburaškoj sekciji. U okrilju crkve bio si neizostavni dio zbora Credo koji je s osobitom senzibilnošću izvodio tvoje pjesme. Čudesno je bilo biti dionikom ushićenja u božićno vrijeme s Mirinom pjesmom na usnama.

Ostat ćeš u našim mislima i srcima zauvijek. Neka ti je laka ova hrvatska zemlja, tvoja slavonska ravnica, a svim članovima tvoje obitelji upućujemo iskrenu sućut.

Koračaj s Gospodinom nebeskim poljanama uz zvuke žica tamburice i gitare.

***************************************

Dragi Miro, hvala ti na svemu što si činio u našoj zajednici, a ožalošćenoj obitelji u ime uredništva mrežnih stranica župe Nuštar izražavam duboku sućut.