Molitva slijepca

 Ako postoji modrina neba,

nije u meni,

ni daljine nedogledne,

ni ljudi ni ptice

nisu u meni.

Osjećam ih slutnjom.

Ako postoji kiša,

nije u meni ,

osim suza u očima.

Ako postoji ljubav

ja je ne vidim,

ako se u

riječ i djelo ne pretoči.

Ako postoji prostor oko mene,

moj je tamom omeđen.

Ni pjesma

nije u meni,

čujem je u tuđem pjevu

nabujalu mirisom polja,

neba i tuge

pradjedovske.

Ni vjetar

nije u meni,

ni sunce u mojim

mrtvim očima.

“Da progledam,”

vapio sam svim u sebi,

“da progledam!”

“Progledaj!” reče,

a onda se beskrajna zemlja

s dalekim nebom

naselila u mojim očima.