NA KRIŽNOM PUTU ZAJEDNO

NAD GOLGOTOM UZNEMIRENO NEBO.

ČOVJEČANSTVO PROLAZI KALVARIJSKOM STAZOM UNATOČ TVOJIH RIJEČI

O LJUBAVI I PRAŠTANJUI I SRCA KOJE JE

KRVLJU OBOJILO ZORU ČOVJEČANSTVA.

 

MOJE SU BOJE TAMNE OD TUGE U OČEKIVANJU

DA SVANE I ZABLISTA SVIJET BEZ KRVI I RATA .

NAD CRKVAMA, SRUŠENIM KUĆAMA,

GROBLJIMA, NAKON TOLIKO STRADANJA,

VJETROVI ŠAPUĆU TVOJE IME, IMENA MRTVIH

OŽIVLJENIH SJEĆANJEM. VOLJENI NE UMIRU. LJUBAV I UMIRANJE

DVA SU LICA ISTE STVARNOSTI. KRIŽEVI RASTU U NEBO.

 

 

JUTROM TI ZAHVALJUJEM ZA NOVO SVANUĆE I DAN DAROVAN.

ŽELIM BITI MALA KAP U DUGI ŠTO SJA NA HORIZONTU

VOLJENE DOMOVINE.

I NAKON TOLIKO GODINA, U MOLITVI,

PREBIREM KRUNICU ŽALOSNU, ZRNA KRVLJU OBILJEŽENA.

 

IZGOVARAM IME DO IMENA, IME DO IMENA, SVEĆENIKA I VJERNIKA

MUČKI UBIJENIH NA KRIŽNIM PUTEVIMA

NESTALIH U LOGORIMA SMRTI, BEZIMENIH I S IMENOM,

KAMENIM GROBOM OBILJEŽENIH, KOSTIJU RAZASUTIH NA ZEMLJI

HRVATSKOJ,  PRADJEDOVSKOJ, UKLESANIH U TVRDI KAMEN SJEĆANJA.

 

TEBE SLIKAM, SPASITELJU, U ČIJIM SU OČIMA HTJELI UGASITI NEBO,

RUMENE BOJE SVITANJA I DAN ZA LJUDE DAROVAN,

ZA KOJE SI UMRO I LJUBAVLJU IH OBILJEŽIO.

IZ TVOJE SMRTI ŽIVOT VJEČNI RASTE.

 

CRTOM DODIRUJEM SVAKI DIO TVOGA RASPETA TIJELA

U TVOM LIKU VIDIM LICE ČOVJEKA, PATNIKA, RATNIKA, SAMRTNIKA.

ZNAMO DA LJUBIŠ ZEMLJU KRVLJU NATOPLJENU,

ŽALOSTAN ZBOG RATOVA I BIJELIH KRIŽEVA SVIJETOM RAZASUTIH

NA RASKRŠĆIMA, CRKVAMA, I GROBOVIMA UBIJENIH

DOK ONI RASTU S TRAVAMA I CVIJEĆEM

OBILJEŽENI VJEČNOŠĆU. PO KRIŽU S NJIMA I MI IDEMO K SVIJETLU.

 

SLIKAM TVOJ SUSRET S MAJKOM U ČIJIM SI OČIMA VIDIO

ODRAZ SVOG KRVAVOG LICA,

GRČ OKO USANA KOJIMA SI IZGOVARAO RIJEČI OD KOJIH SE ŽIVI.

NAŠE SU MAJKE, PATNICE I TJEŠITELJICE, U NJEZINU LIKU DOBILE SPOMENIK.

 

SLIKAM VERONIKU S KRVAVIM RUPCEM I

SVE ONE KOJE SU IH PRATILE, SUSRETALE DUŽ KRIŽNOG PUTA,

TJEŠILE, LIJEČILE, NJEGOVALE DOK SU PROLAZILI U NEPOVRAT.

I DANAS I JUČER, U SVE DANE, UMJESTO RUPCA NUDIM TI SRCE .

SLIKAM TUGU U LIKU ŽALOSNE MAJKE S TOBOM U NARUČJU.

U TEBI SU SE MNOGE PREPOZNALE DOK SU DRŽALE I OPLAKIVALE

MRTVE SINOVE I KĆERI.

 

UNATOČ SVEMU, SMIREN SAM I UVJEREN

DA LAĐA CRKVE PLOVI BEZ STRAHA NEMIRNIM MOREM ŽIVOTA

S ONIMA KOJI TE LJUBE, ONIMA KOJI SU UMIRALI S IMENOM TVOJIM NA USNAMA.

NAD NJOM SU VELIKA JEDRA DUHA RAZAPETA NA JARBOLU

IZMEĐU TVOJIH, NA KRIŽU RAŠIRENIH RUKU.

 

SLAVKO VRANJKOVIĆ- SACERDOS