OBITELJ JE DOMOVINA SRCA
Brak je zajednica između muškarca i žene. Sve drugo nije na liniji kršćanske i drugih tradicija. Sve drugo su interesne zajednice. Referendum o braku im ne sprečava da zajedno žive, nasljeđuju imovinu i ostale slobode koje imaju. Usvajati djecu mogu samo muškarac i žena u braku.
Onaj tko želi shvatiti, shvatio je. Odabrao sam za duhovno razmišljanje temu obitelji u Bibliji. Zašto? Zar nije «Obitelj domovina srca»!
U obnovi domovine treba obnoviti obitelj, u obnovi obitelji treba obnoviti srce. Kakva je naša obitelj? Kakva je tvoja? Bilo je na početku stoljeća sociologa koji su najavljivali raspad obitelji kao zastarjele forme. Čak su neki marksisti, posebno u Rusiji obitelj smatrali ostatkom kapitalizma. Država je trebala zamijeniti obitelj, jaslice i domovi kućni odgoj.
Danas se ne pjevaju osmrtnice obitelji, ali kobni utjecaj socijalizma je ostao u tolikim pojedincima koji se neodgovorno odnose prema svojima računajući da će im drugi dati, hraniti i školovati djecu kao da to nije i njihova obveza.
Danas svatko pametan računa na obitelj. Po svojoj naravi obiteljska je zajednica sigurnije je i temeljitije ukorijenjena u sve strukture društva od bilo koje druge grupacije. Ima jedna bolna istina … na obitelj svi računaju, a tako je malo onih na koje obitelj može računati. Što se dogodilo s mnogim obiteljima u našem gradu i okolici? Sam način života i rada raslojio je obitelj. Nema više, ili ima ponegdje, patrijarhalne obitelji staložena i smirena s ocem na čelu, stvorena je «bračna obitelj».
Nekada oženiti se ili udati značilo je ući u uređeno društvo, klan koji svojim strukturama omogućuje razvoj mlade obitelji, štiti je i pomaže. Ženidba je posvećivala društvene i ekonomske veze … iako je i tu bilo ponekad interes iznad ljubavi kao u pjesmi Đenka ili onoj narodnoj: «uze vraga radi blaga, blaga nesta, a vrag osta». Unatoč svemu djeca su rasla u ozračju zajednice, starijih i mlađih. Dijete je znalo što će biti kad odraste. Budućnost mu nije zadavala brige.
Danas je drugačije. Govorim to stoga da vidimo kako liječiti i kako vratiti obitelji mjesto koje joj pripada. Stalnost i idila seoskih obitelji zamijenjena je užurbanošću industrije. Nije čudo kad se kaže da je urbanizacija i industrijalizacija ugrozila obitelj. Nema više potpore zajednice, one emotivne, obitelj se često seli zbog posla, mijenja mjesto. Rad rastavlja obitelj od ognjišta. Radno mjesto, škola daleko su od kuće. Često se roditelji-supruzi sastaju tek navečer. Televizija zaokuplja i taj slobodni tren. Djeca dolaze iz vrtića i odlaze na spavanje. Sve to stvara mučne situacije, a obitelj pretvara u neku vrstu hotel-restorana gdje se samo jede i spava.
Odnosi se hlade među supružnicima i između njih i djece. Kakva je tvoja obitelj? Prepoznaješ li neke od tih simptoma? U brak se ulazi bez potpore izvana. Sklapanjem braka ne stječe se kao nekad položaj, ugled u društvu, u zajednici. Štoviše, ponekad je obratno. Društvo istina vodi neku stanovitu kontrolu nad brakom, ali osobne probleme ostavljaju u krugu obitelji.
Obitelj sama mora izraditi svoju obiteljsku sreću, stvoriti topao kutić istinskog odmora, oazu mira, svoj mali raj.
U eri emancipacije žene, muž ne može reći ženi kao u 16. stoljeću « Ljubim te jer si mi žena», već « Ti si mi žena, jer te ljubim» Mala razlika, ali bitna.
Što bi trebalo učiniti u tvojoj obitelji da bude ono što je bila: domovina srca?
