OZDRAVLJENJE JAIROVE KĆERI

 Bila sam voljeno dijete, kap na dlanu,

sunčev sjaj

u oku majke i oca moga.

 

U jutru života smrt mi došla u pohode,

dane odbrojila, zatamnila moja staze,

zaustavila korake, igre djetinje.

 

Postadoh uvenuli list na vjetru,

mrtva površina vode i

sunce na zalazu.

 

Ležala sam na postelji bijeloj,

svijeće su drhtale od suza majčinih.

Otac ga pozva, a on se odazva.

 

Reče:

“Smrt je samo san,

smrti zapravo i nema.”

Svi ostadoše u čudu.

Od njegova dodira zaiskri život u meni.

Svoje sam lice vidjela u njegovim

očima.