Proslava Došašća

Prisutnost pokojnih, nekad rođenih i voljenih svodi se na sjećanje, događaje koji pamtimo i zaboravljamo. Dobro je naglasiti onu staru izreku koju je, preko pjesničkih usta, netko izrekao kao da Isus govori:“ Slave moj rođendan, a mene nisu pozvali na proslavu!“ Začuđuju sve ove sline pripreme, raskošna svijetla, ponude, u proslavi Došašća diljem svijeta i Domovine. Mnogi, gledajući ovo, zaboravljaju bit pravog slavlja. Za kršćane nije to proslava povijesnog događaja koji je sve dalje iza nas, koji prelazi u sjećanja na Isusov rođendan. Proslava se, dakle, odvija na dva kolosijeka; iskustvo spomena i iskustvo iščekivanja, drugovanja s njime u sadašnjosti i budućnosti. 

Ljudima, nekima od njih, mnogima, treba vratiti spoznaju da se proslava prošlosti ne može odvojiti od činjenice da je Isus isti nekad i sada, da je prisutni među nama. Lijepo je slaviti rođendane kad su slavljenici s nama. Nažalost, to se ponekad, gubi iz vida i dobiva se dojam da je Advent proslava prošlog događaja. Pravi kršćanin, u proslavi, uspostavlja živu vezu s njime u liturgiji i raskošnom vanjskom slavlju. To treba isticati tijekom Adventa jer je, nažalost, Isus mnogima i slabim kršćanima tuđinac koji je živio „u ono vrijeme a ne danas“. Nedvosmisleno je to doživio apostol Pavao govoreći da je on jučer i danas isti i da će tako biti do vječnosti. Bilo bi dobro, uz sve lijepe pjesme i doživljaj za oči da se naglasi ta veza Krista živa koji s nama dijeli sadašnjost i koji na svodi u budućnost i ponovni susret na kraju vremena. Došašće je vrijem duhovne priprave na proslavu Božića koja se očituje u ispovijedi i pričesti. Od nas se traži obraćenje i rađanje dobrih plodova. Na rođendane se dolazi s darom u rukama. Što mu možemo donijeti? Donesi mu sebe i sve one koje voliš, za koje se moliš. Kako mu to reći? Ne brini! On čita naše mislili sve znade što je u tvom srcu i pogledu.