SAVJEST – ISPOVIJED 26. ožujak

        O savjesti se puno piše. Ovih su dana uskrsne ispovijedi. Imamo li se zašto kajati, što popraviti, reći Bogu i bližnjemu: oprosti? Razmisli! Odluči! Učini! Ljudi se dijele na one koji imaju savjest i oni koji rade kao da je nemaju.      

        Čovjekova savjest jasno govori da ne smijemo činiti zlo, da moramo činiti dobro. U tom etičkom principu svi se ljudi slažu … svugdje taj zakon važi. Čini se da je to usađeno u srž čovjekovu. Zar su se ljudi tako dogovorili? Nije vjerojatno … a ipak svi taj princip drže.

 

 

 

        Činiš li nekome zlo na poslu, u obitelji? Za što osjećaš krivicu? Arapska poslovica kaže: „Mati ubijenoga spava, ali ubojica nema mirna sna!“ Čini nam se svima da stojimo pred nevidljivim ali konkretnim sudom. Tko nas to opominje i sudi? Pred kime to moramo odgovarati za svoje čine? Samima sebi? Pa ako je tako zašto nikom nije pošlo za rukom, pa ni nama, da opravdamo zlo djelo. Mi savješću ne raspolažemo. Jesmo li odgovorni ljudima? Ali zašto nas onda muče i progone neki grijesi za koje nitko nikada neće saznati? Kako zauzdati zlu riječ, osobito psovku koja kalja Bogomaterinstvo, majčinstvo, koja je samo vidljiv, zvučan izdanak iz zla u čovjeku? Kako? Prisilom? Ima i onih koji kažu da bi trebalo naplaćivati za svaku psovku na javnom mjestu. Koliko bi to pomoglo? Sumnjam. Treba njegovati kulturu govora, ovdje psovci i prostati nema mjesta. Balkanski sindrom je očit. Psuje ti se kad društvo psuje. To je napast. Ako moliš javno, sram te je – zar ne? Biti prost nije? Eto kako su srozane vrijednosti. Odluči: radije ću šutjeti u društvu nego valjati gluposti i prostote.

        Ili smo odgovorni povijesti? Pa tko je ta povijest i zašto ljudi rade protiv povijesnog toka ako im tako nalaže savjest?

„Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži“ – poručuje najpametniji čovjek Einstein. Zar vam se ne čini da je savjest iznad našega mišljenja, iznad uvjerenja skupine ljudi, iznad povijesti.

Za savjest ljudi daju živote. Činiti dobro važnije je od života. Svjedoči nam to život engleskog kancelara T. Mora. Henrik VIII je otjerao svoju zakonitu ženu, a oženio priležnicu i kad mu Crkva nije odobrila rastavu ženidbe, odcijepio englesku crkvu od Rima, a sebe proglasio glavom te Crkve. U progonima je ubijen njegov kancelar Tomas Mor jer nije, po savjesti, mogao prihvatiti kršenje Božjeg i crkvenog zakona. Taj događaj je uprizoren u filmu. „Čovjek za sva vremena“ Da. Savjest je Božji glas u nama!

        Zbog savjesti ljudi daju život za slobodu, ljubav, mir, za pravdu za drugoga. Savjest nas vodi u onostrano. Pitaj se: tko nas tako neodoljivo sudi i privlači da činimo ono što je pravedno i dobro.

Kad čovjek gazi savjest postaje nečovjek. Uzalud je sve što čini kad ne čini za druge. Priča govori: Sišao pauk s visine i pri zemlji u granama razapeo svoju mrežu. Dok je čekao plijen zapazi da nekud vodi jedna nit, nekud gore. Nije joj nazirao cilj ni svrhu još manje kamo vodi, pa odluči da je prekine. Čim je to učinio, mreža mu je pala.

Pregrizao je nit na kojoj je visjela. Ti si taj čovjek-pauk ako prekineš vezu s Bogom. Tvoj život je ruševina velika ma što činio sve je to pokušaj uzleta bez krila. “Nikad nećeš izgubiti pravi put, budeš li djelovao prema osjećaju i savjesti.” (Goethe)

        Savjest je otvoren put ka Iskonu, Izvoru-Bogu. To je odnos s Bogom i kad ga nismo svjesni. Onaj tko dobro čini s Bogom je, a bezbožan je onaj tko čini zlo pa makar riječima priznavao Boga. Gdje si zapravo? Ne zaboravi, Bog te čeka!

 

ISPOVIJED U SVA TRI SELA ZAPOČINJE U 9.30 DO 11 PRIJE PODNE

I OD 15.30 DO 17. SATI POSLIJE PODNE.

ZVONA ĆE OPOMINJATI! MOĆI ĆE TE SE PRIČESTITI !!!!