SLAVLJE USKRSNOG BDJENJA
U najstarijim spisima slavlje Uskrsa sastojalo se od strogog posta jedan ili više dana, nakon kojega slijedi molitveno bdijenje koje se zaključuje euharistijskim slavljem. Traditio apostolica, spis iz 3. stoljeća, kaže: “Do Uskrsa neka se ništa ne jede, sve do prikazanja, jer se u protivnom
neće računati da je postio”. To je , dakle, kršćanska Pasha: post i slavlje, prijelaz iz jednog u drugo u svetoj noći. Didascalia apostolorum, spis iz 3. stoljeća, kaže: “U petak i subotu postite i ne okusite ništa. Učinite zbor, ne spavajte, probdite čitavu noć u molitvi, u zazivanju, u čitanju proroka, evanđelja, psalama… sve do tri sata po ponoći iza subote. Tada prestanite s postom…
Prinesite tada vaše darove i onda jedite, budite radosni, razdragani i sretni jer je uskrsnuo Mesija, zalog vašeg uskrsnuća”.
Razvoj uskrsnog bdijenja u Rimu
Već je prva Crkva shvatila povezanost krštenja i uskrsnog otajstva. Zato se krštavalo prvenstveno nedjeljom. Sa masovnim prelascima na kršćanstvo nakon 313. godine, krštenje se podjeljivalo u uskrsnoj noći, nakon što su se katekumeni kroz korizmu pripravljali za krštenje.
Razvila se stoga bogata krsna liturgija. No, kada su se počela krštavati djeca, ta liturgija polako zamire i od nje ostaje samo blagoslov krsne vode.
Paljenje uskrsne svijeće
U vrijeme kada nije bilo električne energije, paljenje svjetla uvečer imalo je lijepu simboliku, posebno kod svečanih gozbi. Kršćani su od početka Krista smatrali Svjetlom svijeta. Već od 4. stoljeća kršćani veliko značenje pridaju paljenju uljanica na početku euharistijskih sastanaka.
Tako je i uskrsna noć započinjala paljenjem svijeće. Imamo svjedočanstvo iz 12. stoljeća da uskrsno bdijenje započinje blagoslovom novog ognja. Razlog tome je stari običaj da se na Veliki Četvrtak gase svjetla sve do uskrsne noći.
SLAVLJE SVETE NOĆI
Služba svjetla.
Izvan crkve svećenik blagoslovi vatru, pripravljenu (novu!) uskrsnu svijeću označi simbolima Isusa Krista (križ, alfa, omega, brojevi tekuće godine, pet zrnaca tamjana u spomen pet Isusovih rana) te upali svijeću na blagoslovljenom ognju. U crkvi je potpuni mrak.
Đakon (ili svećenik) unosi upaljenu uskrsnu svijeću pjevajući 3 puta “Svjetlo Kristovo”. Vjernici pale svoje svijeće i tako se rasvjetljuje crkva. Svjetlo pobjeđuje tamu! Svijeća se postavi na počasno mjesto u svetištu, okadi se tamjanom i onda se uskrslom Kristu pjeva svečani hvalospjev.
Služba riječi.
Predviđeno je 7 čitanja iz Starog zavjeta, nakon čega slijedi svečano pjevanje “Slave” (što označava trenutak uskrsnuća!). Nakon toga slijedi poslanica, svečani “Aleluja” i evanđelje.
Krsno slavlje predviđeno je za krštenje odraslih.
Prvo se blagoslivlje voda nakon čega slijedi krštenje odraslih (a ako ih nema, zajednica se škropi krsnom vodom). Slijedi ispovijest vjere
cijele okupljene zajednice. Nakon svega slijedi euharistijska služba kao i u svakoj svetoj misi.
Ova svečana služba zove se Slavlje uskrsnog bdijenja i njime započinje svetkovina Uskrsa koja se slavi 8 dana (sve do “mladog Uskrsa”).
Kako se računa datum Uskrsa?
Sve tamo od apostolskih vremena kršćani SVAKE NEDJELJE slave Isusovo uskrsno otajstvo.Bio je to “tjedni Uskrs”. Od 2. stoljeća počinje se slaviti “godišnji Uskrs”.
Isus je, prema izvještaju evanđeliste Ivana, umro uoči židovske Pashe koja je padala 14. nisana (a toga je dana uvijek bio puni mjesec – uštap), a uskrsnuo u nedjelju nakon toga. Crkve u Maloj Aziji u starini su slavile Uskrs uvijek 14. nisana bez obzira kojeg je dana u tjednu padao. Ostale Crkve slave Uskrs u nedjelju nakon 14. nisana. Nakon sukoba i problema, prevladalo je mišljenje da se Uskrs u cijeloj Crkvi slavi u nedjelju nakon židovske Pashe (14. nisana).
Danas datum Uskrsa određujemo ovako: Uskrs se slavi one nedjelje koja padne iza prvog proljetnog punog mjeseca (uštapa), a to je teoretski moguće između 22. ožujka i 25. travnja.
