Sveci – naši uzori
Imena nekih svetaca poznamo, nekima se više molimo, neki su obilježeni nacionalnim bojama i časte se u svojim sredinama.
Tko su sveci? Crkva kaže da su oni ljudi kao i mi, ali su se do kraja držali Kristova nauka, živjeli od Božje riječi, krvlju potvrdili istinitost svoje vjere. Oni su naši uzori. Gotovo da nema Crkve u kojoj nisu na oltarima, čašćeni u proštenjima i crkvama njima na čast podignutih.
Ako nam se učini da je svetost pojedinaca iznimka, varamo se. Svetost je pravilo koje vrijedi za svakoga od nas. U Levitskom zakoniku u Bibliji piše:“Budite sveti kao što sam ja svet!“ Ako se prisjetimo da smo krštenjem posvećeni ona smo na svetost pozvani. U poslanici Solunjanima piše: “Ovo je volja Božja: svetost vaša!“
Da se razumijemo. Svećenik sam mnoge godine i nisam protiv Ijednog sveca. Ne čini li Vam se da se zaboravljaju naši hrvatski sveci: Nikola Tavelić, Leopold Bogdan Mandić, Marko Križevčanin te trinaest blaženika među kojima je i kardinal Alojzije Stepinac?
Tko se njima moli? Čini se da je sveti Antun zagovornik iznad sviju, skupljač hodočasnika sa svih strana. Bio sam nekoliko godina u Bazilici sv. Antuna u dane proslave jer sam i ja bio fratar pod imenom Fra Viktor pa mi se učinilo da ga mnogi štuju samo jer očekuju korist, zagovor za bilo što,a ne nasljeduju.
Uz svu njihovu životnu raznolikost Isus je u njima stožer svetosti gdje nam se nudi nasljedovanje Krista u svim ljudskim situacijama. Oni su ogledalo u kojem se odražava Isusov lik i djelo spasenja u kojem ga prepoznajemo.
Biblija nas uči da je Bog postao vidljiv u Kristu,a Isus u njihovu životu svetaca. Oni su nam odgojitelji kako Boga primiti s njim drugovati i drugima ga svjedočiti. Oni Riječ Božju tumače životom pa nas podsjećaju da je u Bogu sve moguće, da je grijeh prekid koji se može nadvladati molitvom, pokorom, životom po Evanđelju.
Ako bolje pogledate njihov život, pročitate ga u knjigama, oni nas ne uče što treba vjerovati nego kako.
Sveci nisu nadljudi, oni su ozbiljno shvatili svoje poslanje u svijetu i do kraja ga ostvarili. Molimo ih da nam pomognu u ostvarenju pravog kršćanstva i ne molimo ih da nam „pronađu izgubljenu stvarčicu, predmet, kao što molimo svetog Antuna, nego vjeru da nam se imena upišu u „knjigu života!“
