VELIKI PETAK

Horizont je u daljini  crta između neba i zemlje. Da se dopre,”dotakne nebo” uzaludan je napor. Samo ljudi osjećaju želju prekoračiti crtu između  prolaznosti i vječnosti, budući da se nade ljudske do kraja ovdje ne ispunjaju. Sve velike kulture i religije govore da je čovjek u “neprestanoj potrazi za nebom.”

Veliki tjedan je sažetak Isusova i našeg života.

Cvjetnica i zanosna klicanja, večera Velikog četvrtka,  te  izdaja Velikog petka do  groba Velike subote i  Uskrsnuća. Živimo između rođenja i smrti. Ne začuđuje zbunjenost i neujednačenost Evanđelista u iznošenju neviđena događaja. Bili su začuđeni novošću, odgonetajući starozavjetne tekstove, Isusove izjave o tome kako će „biti odbačen ubijen i treći dan uskrsnuti!“ Uskrs se slavio u zajednici. „Dozivali su u pamet njegove poruku, lomeći kruh,“ što je naziv za Misu. Vjerovali su da je prisutan. “Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrani, ja sam s njima!“ Na tom temelju gradili su Crkvu, duhovnu zgradu „od Boga, čovjeka  i vječnosti.“ Pavao je govorio: „Jer, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera!“

Trebalo je prijeći „prag nade“,  kako reče pokojni papa Ivan Pavao II. Neki  misle da je govor o uskrsnuću simboličan; umiranju prirode i ponovnom buđenju. Zaboravljaju da Isus nije umro zimi, a da se  njegovo uskrsnuće dogodilo tri dana po smrti, da je  u Njemu  „zgusnuta sva ljudska drama i nada u besmrtnost.„

I naš narod je imao svoj Veliki petak raspeća i muke. Pobjeđivali smo s Njim na usnama. Radio Vatikan se oglašava pjesmom Krist pobjeđuje, Krist kraljuje, Krist vlada.

On nije trijumfalno ušao u Jeruzalem, nije želio vladati, poraziti, druge. Mi smo navikli kad jedna zastava padne, diže se druga. On ne pobjeđuje zlo „širenjem teritorija“ nego ostvarenjem istine, pravde ljubavi i mira. Bojno polje nisu drugi, nego čovjek. Nema te sile koja čovjeka može osloboditi od zla u njemu osim Boga. Preduvjet je ostvarenje onoga što je on htio.

Pobjedi sebe i za te započinje nebo.