Korizmeni susret – šesti

KORIZMENI SUSRET – ŠESTI

Horizont je u daljini crta između neba i zemlje. Da se dopre, “dotakne nebo” uzaludan je napor. Ljudi žele prekoračiti crtu između prolaznosti i vječnosti.

Sve velike kulture i religije govore da je čovjek u “neprestanoj potrazi za nebom”. Veliki Tjedan je sažetak Isusova i našeg života:

Cvjetnica i zanosna klicanja. Posljednja večera Velikog Četvrtka, Veliki Petak muke i poniženja do groba velike Subote i uskrsnuća. Ovo zadnje je važnije od svega. Da toga nije bilo, zašto bi ga spominjali. Bilo je patnika i reformatora i prije njega. Ono što se Kristu dogodilo nova je novost kakve nije bilo. Ne začuđuje zbunjenost i neujednačenost Evanđelista u iznošenju neviđena događaja. Bili su začuđeni tim nevjerojatnim obratom. Prebirali su u sjećanju Isusove izjave o tome kako će: “biti odbačen ubijen i treći dan uskrsnuti! Dozivali su u pamet njegove poruku, lomeći kruh na Misi. Na tom su temelju gradili Crkvu, duhovnu zgradu “od Boga, čovjeka i vječnosti”.

Pavao je govorio: “Jer, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera!”.  “Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrani, ja sam s njima!”.

 

Umro nisam

i dalje u vama živim.

Smrt je samo privid,

odlazak nestvarani.

 

Ostajem u ovom

i svakom drugom vremenu,

u Riječi, Kruhu, u

vinu sunčanom na oltaru u

licu čovjeka,

zjeni oka i dodiru.

 

S vama sam na žrtveniku

i kad me ne vidite.

Smrt nije kraj,

to je novi početak života u nebu.

 

Bez tebe čovječe, svećeniče,

nisam vidljiv u vremenu

iako ja Jesam.

Stoga srce tvoje, ruke,

noge tvoje i glas trebam

za korak

i zagrljaj.

 

Slavko Vranjković-sacerdos

 

SRETAN USKRS!!!