ŽIVOTNA UTRKA
Blagdan je iza nas. Istina je da Uskrs traje čitavu godinu. Čitajući Sveto pismo u pripremanju za Blagdane zapelo mi je za oko razgovor Isusa i Nikodema, židovskog učitelja. Isus mu je rekao da se „mora iznova roditi“. Očito je da Isus misli na dva svijeta u kojima živimo: tjelesni i duhovni. Svi smo rođeni za tjelesni život, a zadatak nam je da se rodimo za duhovni. Za one koji se rode za duhovni život smrt nije kraj i „zbogom“, nego „doviđenja“ pri pokopu voljene osobe.
Jedna od mojih zbirki pripovijetka nosi naslov :“U potrazi za nebom“. Da se malo odmorim slikam ili pišem. Ponekad kao i sad, volim listati žute stranice svojih davnih zapisa. Neki su pisani, vidim datum prije četrdeset godina. Jednu sam pjesmu pronašao koja govori o muci čovjekovoj i želji da pronađe nebo i besmrtnost.
Jesam li ja autor ? Ne znam! Nadam se da jesam.
JEDNOM
Saznat ćemo jednom
sve što nismo znali
ili prepoznali.
JEDNOM.
Imat ćemo jednom
što imati smo htjeli
a imali nismo.
JEDNOM.
Gledat ćemo jednom
vječnosti u oči i
i ona će nama.
Čitav nam je život priprava za nebo. Sveti me Pavao oduševljava svojom vjerom i svim svojim. Filipljanima u trećoj glavi piše „Ja još ne mislim da sam stigao“. Kamo? Znam da nije maratonac ni trkač, a živio je i radio, propovijedao u Grčkoj. Za čime on to trči, koji mu je cilj? Ako nije kraj utrke onda je to Krist. Kršćanin je u „trku“ za Bogom jer ne mogu ovdje na zemlji unatoč silnim ceremonijama i proslavama Blagdana postići sve što su htjeli, željeli. Nebo nam je na dohvat ruke, a blagdani, proslave i ostalo su trenuci ohrabrenja. Evanđelist Luka opisuje ushićenje očevidaca, otkriće prazna groba, pojavljivanje Isusovo. Među nama nije nestalo Tomine sumnje i tvrdoglavosti. Dok se nije sam uvjerio nije prihvaćao svjedočenje drugih. Vjera u Uskrsloga ne znači puno ako je „to naša vjera“ sve dok ne bude „moja vjera“. Poput Pavla još “nismo dostigli“.
Isusovo Uskrsnuće je promijenilo živote milijuna ljudi. Ne misliš da su se svi prevarili? Živ je u tebi onoliko koliko mu „otvoriš vrta razuma i srca.“
Slavko Vranjković- sacerdos