Blagdan Duhova – rođendan crkve
SRETAN TI ROĐENDAN CRKVO
Govorim o zajednici kojoj pripadaš. Za razliku od sekte Crkva ima objektivirano religiozno iskustvo, dogme, povijest, tradiciju, hijerarhiju. Vjera je osobna stvar, nikako privatna. Što je osobnija to je više dio zajedničke vjere, jer se u zajednici ostvaruje rast čovjekov. Bez tog crkvenog zajedništva vjera ne bi bila potpuna.”Nema privatnog Isusa, privatne religioznosti. To bi bio preuski okvir za sliku velikog Boga. “Crkva je “mistično tijelo Kristovo, a mi smo udovi toga tijela.”Osnivač je sam Isus Krist. Rođena je na blagdan Duha svetoga.
Ujedno je vidljiva i duhovna, ima ustrojstvo ljudske zajednice, i nevidljivo prisustvo Duha Božjega. Oblikovana je “dvojakim elementom: ljudskim i božanskim”. Ona je “sakrament spasenja, znak zajedništva između Boga i ljudi”.
Kako doživljavaš tu zajednicu kojoj pripadaš? Što ti govori podnevno zvono, večernji angelus? Mnogo? Ništa? Oni kojima je crkva samo povijesna utvara, prošlost, skup ljudi koji su «gori od njega», gube mnogo, oni su siromašni za sve što je naš narod, čovječanstvo, učinilo pod njenim vodstvom. Kad sam se kao mladi student vraćao iz Zagreba kući izdaleka bi očima tražio krov očeve kuće uznemiren radošću i ponosom. Bila je to i moja kuća. Diviš li se ti svojoj zajednici Crkvi i svemu što je za ovu povijest učinila? Gledajući daleke krajeve i gradove, vedute grada, zvonike nad ravnicom u nedogled, zar ne pomisliš: Bože, pa to je moje, djelo moje vjere, moje Crkve, moga Boga. Svugdje pečati, posvećeni obzori ljudi okrenuti nebu. Ne? Trebao bi znati da nam je Crkva majka , a da je sve što majka napravi lijepo i nježno i kad nam se čini da nije onako kako bi smo htjeli. Crkva nije svećenik, papa, biskup, župnik, Crkva; to smo mi kršteni, ugrađeni u duhovnu građevinu na Kristu sazdanu. Navikli smo na posrednike u svagdanjem životu. Isus Krist je jedini posrednik između Boga i nas, mi svi drugi olakšavamo susret. Crkva je za neke, nažalost, servis za krštenje, krizmu, vjenčanje, sprovod, sve manje mjesto za susret s Kristom. Niste li znali da je Crkva temeljni sakrament spasenja? U njezinu krilu se rađamo i rastemo za vječnost. Njoj se vraćamo, u njoj bi se trebali osjećati kao doma. Krštenjem postajemo osoba u Crkvi. Ona nas po drugi put rađa na slobodu djece Božje.
