Kanonska vizitacija u župi
U četvrtak 13. veljače 2020. godine, našu župu ophodili su mons. Ivan Ćurić – pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije, i njegov pomoćnik vlč. Pavao Mikulčić, a u sklopu redovite kanonske vizitacije.
Naš župnik vlč. Slavko Vranjković, primio je uvažene vizitare i proveo ih filijalama Cerić i Marinci, posjetili su i učenike i učitelje u školi Zrinskih u Nuštru. U popodnevnim satima uvaženi biskup susreo se sa župnikom i njegovim suradnicima (članovima pastoralnog i ekonomskog vijeća) u vjeronaučnoj dvorani u Nuštru.
Susret je protekao u vedrom i toplom ozračju, pri kojem su vizitari poslušali voditelje pojedinih sekcija u evangelizacijskom, liturgijskom, katehetskom i karitativnom životu župe. Biskup je nakon pažljivog slušanja, uz vidni interes, pokušavao stvoriti sliku o župi Duha svetoga, župniku i njegovim suradnicima, dakle o živoj mjesnoj crkvi.
Propitivao se o nekim detaljima iz života župe, pohvalio sve ono dobro što se čini u župi te podjelio nekoliko toplih očinskih savjeta i uputa u kojem smjeru bi trebalo nastaviti rad na dobrobit svih vjernika u vremenu pred nama.
Cjelodnevni boravak zaključen je svetom misom koju je predvodio uvaženi biskup, koji se u vjerujemo plodnoj homiliji, obratio nazočnim vjernicima. Crkveni zbor, pojačan pjevačima iz filijala, nadahnuto je uresio misno slavlje.
Na koncu se župnik zahvalio vizitatorima, a biskup župniku i domaćinima. Župu je darovao replikom Posljednje večere.
Svetoj misi nazočio je, za ovakve prilike, neuobičajeno manji broj vjernika – pa evo svima onima koji su mogli doći, a nisu na promišljanje.
Ime je to od ljubavi, od bola, od sna dječjeg satkano, toplo kao jutro i riječ izgovorena nakon buđenja. Od njega raste djetinstvo, bezbrižno kao let leptira, cvjetovi proljetni i modro nebo nad ravnicom.
Prisutnost pokojnih, nekad rođenih i voljenih svodi se na sjećanje, događaje koji pamtimo i zaboravljamo. Dobro je naglasiti onu staru izreku koju je, preko pjesničkih usta, netko izrekao kao da Isus govori:“ Slave moj rođendan, a mene nisu pozvali na proslavu!“ 
lekosta
