Euharistija – Dva kruha
Toliko toga ima što nas začuđuje kad smo na kraju svećeničke službe.
Jedna od tih nedoumica je neshvaćanje. Ma koliko se trudili, objašnjavali, bili uporni u poruci, neki je, ponekad većina, krivo shvate, zapravo prihvate ono što njima trenutno odgovara.
Čini nam se da je uloženi trud i napor uzaludan. Svakim danom čitam neki odlomak iz Svetoga Pisma. Neke odlomke znamo napamet ponekad ne shvaćajući njihov dublji smisao i poruku.
Ovih dana sam, nasumce, otvorio stranicu o umnoženju kruha.
Tu sam našao odgovor na svoje pritužbe i dileme o neshvaćanju. Isus biva žestoko osporavan, njegove najplemenitije nakane bivaju krivo tumačene. Ali on ne odustaje od svog puta. Od njega učimo nastavljati i kad smo osporavani dobronamjerno ili zlonamjerno.
Ovo razmišljanje sam nazvao „Drama nakon Kafarnauma. “ Prizor nam je poznat: umnoženje kruhova, mnoštvo ga hvali. Kad je otišao u druga mjesta traže ga, kliču “ovo je uistinu prorok”, da bi ga, siti, željeli učiniti kraljem. Bilo bi to u redu da nisu previše sebični jer su htjeli jesti bez rada. Tu nastupa nesporazum.
Isus ih prekorava znajući da im je do kruha svagdanjega. “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se! “ Vjerojatno su ostali skamenjeni gledajući ga.“ “Radite, ali ne za hranu propadljivu nego za hranu koja ostaje za život vječni.“ Njihov odgovor je bio očekivan „Što nam je činiti“, rekoše uglas? “Raditi djela Božja.”
Od oduševljenja nastaje obrat, pobuna, protivljenje kad su čuli što Isus kaže: “ja sam kruh života”. Tvrd je to govor, tko te može slušati. Kako nam ovaj može da ti svoje tijelo za jelo?“ Mnoštvo traži znak da bi vjerovali.
Tri su ključne riječi Isusove kod euharistije: uze, zahvali, razdjeli, tri temeljne kršćanske vrijednosti: poniznost- blagost-strpljivost.
Uvijek isto. U Očenašu molimo za kruh svagdanji, šteta što nije tu i molitva za kruh nebeski. Mnogi kršćani traže zemaljske sigurnosti u sebi a tek u nevolji i beznađu u Bogu. Bog je blagoslovio ljudski rad i radost u kruhu i vinu na oltaru. Tu je molitva za obadvoje. Rad i sabiranje su ritam svakodnevnog života. Traženje nije samo napor da se postigne hrana svagdanja nego i vječna. Plodovi ruku čovječjih, mukotrpni rad ratara: žitna polja, loza, bili su česte Isusove teme.
Kafarnaumska kriza i danas traje. Nije dosta u Krista vjerovati, treba se i njime hraniti, za njega opredijeliti. Neki kršteni se ne pričešćuju nikad ili ponekad nakon prve pričesti, neki povremeno i tako osporavaju Isusov poziv: “uzmite i jedite“
Misa je za mnoge susret s prijateljima, modna pozornica bez životnog susreta s Isusom. Pametni, pobožni kršćani znaju da bez Euharistije nema pravog opredjeljenja za Krista.
Svakako svrha Isusova dolaska nije da im pruži neke nove pojmove, nego da im omogući drugovanje s Bogom. Zajedništvo Boga i čovjeka u Kristu je ostvareno a to je novost je do tada nečuvena.
Nedjelja je odmor posvećen Bogu i onima koji s nama žive u kući, ulici na svetoj Misi. Govorio ne govorio neki to ne žele shvati pa dižu pobunu protiv zvonjave crkvenih zvona jer im nisu poziv na Misu. nego opomena koju ne žele čuti, još manje prihvatiti.
Pravilo za život: Budite jedni drugima dobri kao kruh!
Kao što je mene poslao Otac i ja živim po ocu tako i onaj koji mene blaguje-živjet će po meni.
I nas psalam 33 zove: ”kušajte i vidite kako je dobar gospodin.”
Nažalost ima krštenih koji ga ostaviše, drugi su gledaoci njegove Kalvarijske misne drame. I nas pita: ”Želite li i vi otići?“ „ Gospodine, kome da idemo” odgovori Petar? „Ti imaš riječi života vječnoga.“
