Korizmeni susret – drugi

KORIZMENI SUSRET DRUGI

Riječi su mostovi koji povezuju ljude, zemlju i vječnost.

Netko je rekao:” Cijeni riječi! Svaka od njih može biti tvoja posljednja.”

Ili: “U labirintu duše, riječ je jedino svjetlo. “Onaj tko ne zna slušati ne zna ni govoriti.

Pokušajmo u korizmi promisliti što govorimo i kako.

 

DARUJ MI RIJEČ

 

Već sam umoran od riječi

koje nemirne teku,

a iza njih ne stoji život,

srce još manje…

Govorim, ponekad, da ne šutim:

o Tebi i Ocu,

o ljudima i nebu,

u želji da me osnaže, usprave kao jarboli.

 

Poželim da mi se,

poput tebe, izreći u jednoj

riječi, neponovljivoj. Od tvojih drhti nebo,

a čovjek postaje veći.

 

Kad progovoriš,

sebe daješ i ono

danas i sutra, što ne prolazi bez odjeka.

Nakon tvoga glasa raste novo jutro

s novim danom u ljudima.

 

Kad ti progovoriš riječ,

puna su je usta, srce puno.

U ušima odzvanja kao radost

Moje jalove lete uokolo i ne obavezuju

niti se kao eho vraćaju.

 

Ja sam u snovima dječak

na obali Genezareta.

Kad me pozoveš:

“Pođi za mnom”, neka u mojim

mrežama zastane vjetar,

i nebo padne u

vodu kojom plovi moj čamac nemiran

od čežnje za vječnošću.

 

Poželim da mi svane jutro i put,

da se ne dižem umoran

prestrašen valovima i daljinom.

 

Snagu mi daj da te bar čujem

kao neki koji su te poslušali,

pa mi se sunce ne bi skrivalo iza oblaka.