KRIVA SLIKA O SVEĆENIKU

Mjesečno organiziramo klanjanje i molitvu za svećenička zvanja, članovi molitvene zajednice “Serra klub” i ostali.

Malo nas je u molitvi, a kako bi nas bilo više kad neki imaju krivu sliku o svećeniku. Bog je naša snaga, on je naš izbor. “Sve mogu u onome koji me jača” – reče apostol Pavao.

Unatoč svemu nepravda boli.

 

Toliko je toga o nama već napisano, izgovoreno, snimljeno da ovo što pišem uz blagdan DOBROG PASTIRA, svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, nije novost.

Mnogi su pod dojmom susreta s relikvijama o. Leopolda Mandića za njegova posjeta Hrvatskoj.

Jednima je svejedno, drugi su oduševljeni Božjom dobrotom. Bog je velik u tako malom tijelu. Bio je malen rastom, a zbog drugovanja s Bogom postade orijaš kršćanstva.

Ipak, unatoč svemu, mi smo, većini vjernika kršćana smetnja, tema za sprdnju, ma što napravili, odlučili.

Nije to od danas i nekad je tako bilo. Koliko je poslovica na naš račun sročeno ?

Bugarska narodna kaže:”popovanje je najbolje zanimanje, jer i od živih i mrtvih danak uzima.”

Kako to zvuči glupo. Mnogi svećenika ne doživljavaju kao                       posrednika između čovjeka i Boga, djelitelja Božjeg milosrđa, čuvara uljuđenosti, kulture i povijesti jednog naroda, nego kao činovnika kojega tu i tamo treba. Takse koje je crkva propisala kao nagradu za dijeljenje sakramenata neusporedivo su manje od onih što se nakon obreda potroše. “Naš se posao ne cijeni.”Lako njemu,” kažu mnogi.

Pisac romana ” U registraturi”,Ante Kovačić donosi izjavu jednog lika iz priče. “Svećenik je svećenik! Svet i častan gospodin, a svuda za njim i pred njim raste bijeli kruh, dok on kao ptice nebeske ne treba ni orati ni kopati”

Jeste li se pitali, nakon priča o ovom zvanju, od kud toliko krivih, zlonamjernih ocjena, neshvaćanja, nepoštivanja?

Nećete vjerovati, našao sam odgovor koji je vrijedio nekad a nažalost vrijedi i sada.

Pisac Ugo Foskolo još davne 1798 pisao je prijatelju o odnosu       vjernika i svećenika , usluga koje od njega zahtijevaju.

“Prava je istina: Italija ima popove i fratre, ali svećenika nema. Zašto? Tamo, naime gdje vjera nije duboko ukorijenjena u zakone, srca i običaje naroda, obavljanje vjerskih dužnosti samo je trgovina.”

Zar treba komentar?

Onaj koji svećenika i Crkvu treba tu i tamo, ponekad, sve gleda kroz novce, plaćanje usluga, doživljava svećenika i Crkvu i Župu kao servis. Za takne “nazovi vjernike” vrijedi ona od pisca i bezvjerca Wielanda: “Bogovi su vrlo često samo lutke na žici u rukama svećenika.”

Mislite da izmišljam? On nije u našim, mi smo u njegovim rukama. U nama je tek toliko koliko mu srce otvorimo. Malo vjerni i ne vjerni su gorljivi kritičari kojima je Riječ Božja, prisustvo svećenika smetnja i osuda .

“Oni su u srcu, nakon svega, svih sakramenata koje su iz običaja primili, do kojih ne drže, tama koja nije otvorila oči.

Promislite kakav je vaš odnos prema Crkvi i svećeniku, vaš razgovor među prijateljima pa će vam biti jasnije.

Hoćete li, za promjenu, moliti za svoje svećenike graditelje boljega svijeta koji je s Kristom započeo?

Da nema nas , Riječi Božje koju sijemo, kakav bi to svijet bio kad je već sada ovakav nikakav nakon više tisuća godina od Isusova dolaska?

Završavam tvorcem “Gorskog vijenaca”, crnogorskim vladikom, Petrom Petrovićem Njegošom.

“Svijet je ovaj tiran tiraninu,

a kamo li duši blagorodnoj!

On je sastav paklene nesloge:

u nj ratuje duša sa tijelom,

u nj ratuje more s bregovima,

u nj ratuje zima i toplina,

U nj ratuju vjetri s vjetrovima,

u nj ratuje živina sa živinom,

u nj ratuje narod s narodima,

u nj ratuje čovjek sa čovjekom,

u nj ratuju dnevi sa noćima,

u nj ratuju dusi s nebesima..

Niko sretan, a nitko dovoljan,

nitko miran, a nitko spokojan;

sve se čovjek bruka sa čovjekom:

gleda majmun sebe u zrcalo.”

 

Slavko Vranjković – sacerdos