Ludilo veljače

Tradicija stara nekoliko stoljeća slamka je spasa za one koji nam na kulturan način žele predočiti koliku važnost pridaju tome da zaista vole, pa bar na jedan dan, biti netko drugi. To što je pojedini običaj preživio nekoliko stoljeća ne mora značiti da je hvale vrijedan.

Ako je mrtvilo zime preteško pritisnulo duh čovjeka koji se raduje prvom proljetnom suncu, nije mu dalo razlog da radujući se, dolazi svojom maskom do samoga ruba dobroga ukusa. Promatrajući povorke maski koje su zaposjele naša sela i gradove, nalazimo u njima previše neukusa, pa i više od toga. Pri tome se upotrebljava sve što se upotrijebiti da, pa se pri tome služi i onim što bi barem iz poštovanja trebalo ostati po strani. Kršćanstvo ne zbranjuje poklade. Nema ničeg lošeg u tome da se čovjek raduje kraju zime, toplijim danima, buđenju zemlje i novom životu, ako se zaista raduje tomu. Samo bi trebao imati na umu, da radost, kao i sve u životu, ima granice.