Nedjelja – dan kršćanskog kulta

Nedjelja – prvi dan u tjednu. Dan kršćana. Danas tako osporavana i zloupotrebljavana za iskorištavanje radnika i stjecanje veće materijalne dobiti. Idealna za stvaranje novih generacija koje će polako ali sigurno svoju osobnu vjeru zaboraviti. Ono što ne živiš i ne prakticiraš – zaboravljaš. I polako postaješ neki novi čovjek sa obrnutim mjerilima životnih vrijednosti, nesvjestan da od slobodnog čovjeka ponovo počinješ  bivati  rob.

Nedjelja kao dan kršćanskog kulta postoji od samih početaka kršćanstva. Dies solis – Dan sunca – koji su slavili pogani prenesen je na nedjelju i označavao je samoga Krista uskrsloga – novo sunce koje se rodilo za spas svijeta.

Prvi kršćani u početku slave i subotu i nedjelju. Vrlo brzo potpuno napuštaju slavljenje subote kao simbola Staroga zavjeta i prihvaćanjem nedjelje označuju početak Novoga zavjeta, novog Isusovog svijeta. I u Barnabinoj poslanici nedjelja je istaknuta kao dan radosnog sjećanja na uskrsnuće. Sveti Jeronim ističe da je nedjelja dan kršćana koji se razlikuje od židovskog blagdana – subote, kojim su oni zahvaljivali Jahvi za velika djela (egipatsko ropstvo). I Isus je suboti priznavao religioznu važnost ali se suprotstavljao farizejskim pretjerivanjima. U mnoštvu  židovskih zapovijedi i zabrana bilo se običnom čovjeku vjerniku teško snaći. Isus ustaje protiv svih koji licemjerno slave Boga na uglovima..“jao vama, farizeji..“.

Pavao govori o suboti kao o danu priprave; Kol 2,16   „Prema tome, neka vas nitko ne osuđuje  zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili subota!“. Svi Židovi koji su do obraćenja slavili subotu nisu, po sv.Pavlu, činili nikakvo zlo, samo su obdržavali zapovijedi  Zakona.

Mnogi kršćani u počecima kršćanstva  bili su robovi. Za njih je jako teško, skoro nemoguće bilo odvojiti vrijeme za euharistijsko slavlje.  Milanskim ediktom cara Konstantina 313.godine kršćani dobivaju slobodu a time i vrijeme odmora. Odmor je bio usredotočen na slavljenje euharistije. Ona je bila predokus vječne sreće i predokus vječnoga života u Kraljevstvu Božjem.

Krist je uskrsnuo u dan poslije subote, u nedjelju. Nedjelja je dan Kristova uskrsnuća. Time ona postaje prvi i najvažniji dan u tjednu (Dj 27).

Drugi vatikanski sabor naglašava važnost nedjelje i susret s Kristom u euharistijskom slavlju. Nedjelja je dan sjećanja na Božja djela koja su dovršena Kristovim uskrsnućem ali je i dan iščekivanja Kristovog drugog dolaska. Time nedjelja poprima eshatološki karakter, predokus budućih vremena. Sveti Ambrozije kaže da će „nedjelja biti dan kada će uskrsnuti Kristovo tijelo – kršćani“.

Budimo stoga dio toga Tijela i nedjeljnom svetom misom slavimo Isusovo uskrsnuće, izrazimo svoju pripadnost Crkvi, javno svjedočimo svoju vjeru i pokažimo da smo dio Božje obitelji.