Oproštajna sveta misa župnika Slavka

,
IMG 20220821 090124
autor: Stanko Leko

NEDJELJA 21. kolovoza 2022. u 9:00 sati

U ovo doba godine neobično kišna.

Neki će reći i nebo je plakalo za njim. U ovom rastanku od našeg župnika Slavka, nema potrebe za takovom patetikom.

Slavko je časno služio i odslužio svoj svećenički poziv ovdje među nama u Nuštru kroz protekle 24. godine. Više nego zaslužena mirovina je pred njim, njegovi vršnjaci su u njoj već poodavno, a neki su već i prešli s onu stranu obale.

Godinama su jačale strune koje su nas sve čvršće povezivale. Sad kad spone pucaju, to svakako boli. Mislim da njega više boli, iako će mnoge zavarati njegov fizički izgled, ipak je to čovjek kojega vrijeme i život od samog djetinjstva nisu štedjeli. Kao svećenik uvijek je sam i na vjetrometini, koliko god mi mislili da to nije. Ipak je to čovjek kojega emocije, sad kad godine napadaju njegovo tijelo i duh, gotovo poput djeteta brzo savladaju. 

Nama župljanima je uglavnom puno lakše, nismo sami, u svim poteškoćama imamo se osloniti na obitelj, prijatelje, a kad baš prigusti zazivamo sve svece, našu dragu Gospu i dragog Boga. Slavko je, koliko sam ja mogao uvidjeti, uvijek na prvom mjestu bio i ostao svećenik. Čovjek jake vjere. Ipak je i čovjek osjetljiv na samoću, nepravdu, sumnju što u mnogim njegovim pjesmama svjesno ili nesvjesno pokazuje. Tek nakon što je svećenik, je slikar i pjesnik. Nikad obratno. U to sam se više puta sam uvjerio.

Došao je k nama kad smo bili posebno osjetljivi, poratno je to bilo vrijeme. Ne bilo koji rat nego naš Domovinski, u kojemu smo vrlo skupo i to dragocjenom krvlju, životima naše mladosti, te ogromnim materijalnim stradanjima platili cijenu naše slobode. Nuštar se u toj borbi za obranu u stvaranju Domovine, proslavio. Iako uz puno žrtava smrtno stradalih, od kojih je naš župnik satkao čitavu žalosnu nuštarsku krunicu s pet desetica, te još dvostruko ranjenih i invalida, nikad nije bio pokoren.

Zasigurno mu nije bilo lako, ali tko ga je pitao… S vremenom je ispleo mrežu suradnika, nije uvijek bilo lako s njim surađivati, nekolicina je i odustala, jer kao i kamen s kojeg je potekao i sam je bio ponekad tvrdoglav i svojeglav, što mnogi nisu razumjeli i mogli izdržati.

Danas je u župnoj crkvi Duha Svetoga, služena sveta misa. Nazvali smo je oproštajna, iako to zapravo nije. Slavko odlazi u zasluženu mirovinu, vjerujem nakon što se riješi župnih obveza, kako će još dugo uživati u drugovanju s Bogom te u svojim talentima. Čitat ćemo zasigurno još o njemu kako je osvojio ovu ili onu književnu nagradu ili pak priredio novu izložbu slika.

Sveta misa služena je u prepunoj crkvi u svečanom ozračju, župni zbor (u pravom smislu te riječi) sastavljen od nuštarskog, cerićkog i marinačkog zbora u nadrealnom suglasju, kao da vježbaju svaki dan zajedno, držao je visoku razinu. Župnik se u propovijedi, zapitao koliko je uspio učiniti nas boljim ljudima i vjernicima, što s onima koje nije (nismo) doveli u crkvu. Tko je za to odgovoran i tko će pred Bogom odgovarati. Ispričao se za eventualne nepravde i ako je kome što nažao učinio, zahvalio se svima na suradnji i obećao da će navratiti koji put, poglavito ako njegov mladi kolega, naš novi mladi župnik Krešimir, zatraži bilo kakvu pomoć. Volio bih vjerovati u to, ali poučen relativno bliskom poviješću, prođe mi kroz glavu misao da naš prethodni župnik Ante nije baš nešto bio pozivan ili pak dolazio. Ipak tko zna, živi bili pa vidjeli.

Nakon euharistije, moja bivša kolegica učiteljica u mirovini i nadasve umjetnička duša, Ljerka Benčević,  se u ime svih nas župljana, na svoj osebujan način zahvalila župniku na svemu. Prvo kao izvrsnom propovjedniku, talentiranom slikaru i uspješnom piscu. Zaključivši svoj govor riječima: “Od danas do sutra prođe tek trenutak, prekratak za sreću, a predug za tugu. Neka ovaj današnji bude tek za pamćenje! U mislima i molitvama još jednom zahvalni Vama, župljani župe Duha Svetoga.”

Uz zaslužen oduži gromoglasni pljesak, uslijedilo je uručivanje oproštajnih darova u ime vjernika Nuštra, Cerića i Marinaca te molitvene zajednice. Nakon svete mise prikladnim domjenkom koji su priredili vrijedni odbornici u Domu kulture, tik uz župnu crkvu, svi koji su željeli još jednom stisnuti ruku župniku Slavku ili se fotografirati s njim mogli su se okrijepiti pićem, ali i kolačima koje su naše vrijedne žene pripravile za ovu prigodu.

Iako je sve bilo organizirano na nivou, od naše vjeroučiteljice Kristine i svih ostalih koji su u organizaciji sudjelovali, ne mogu propustiti sjetiti se u ovom trenutku naše drage vjeroučiteljice Mirjane, koja u ovom trenutku uz Božju pomoć vodi svoje bitke. Vjerujem kako se mnogi od vas poput mene molite za nju. Miro nedostajala si nam i nedostaješ nam.

 

Dragi župniče čuo si ovih dana prečesto riječ hvala… ne zanosi se…

 jer kako napisa Šenoa:

Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći, I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska; I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći, Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska!

*****************************************

Budući župniče Krešimire, čekamo te u vjeri i nadi, vjerujemo u tebe i već znamo neće ti biti lako, jer puno očekujemo od tebe!

Al znaj…

Ovo je Nuštar – bedem ravnice!

I kad god naišao – šumjet će ti visoki jablani

I pozdravljati te dobri ljudi, plodne oranice

I mahati ruke i pjevati ptice

Iz svake naše kuće, iz svake naše ulice…

                                                     Iz Put za Nuštar – M. Mađer

******************************************

Pročitajte Oproštajni govor za župnika – Ljerka  Benčević.

Pogledajte video i nekoliko fotografija sa oproštajne svete mise.

IMG_20220821_091007

Image 1 of 41