Patnja – meditacija

patnja

patnjaČovjek je suočen s mnogim nevoljama, a jedna od njih je patnja – bolest.

Krik s Golgote »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« odjekuje s bolesničkih kreveta. Pobune protiv besmislenosti trpljena sažete su u Knjizi o Jobu. »K tebi vičem, ali mi ne odgovaraš.

Prema meni si postao okrutan. Rukom preteškom na me se obaraš! O ne bilo danakad sam se rodio i noći što javi: Začeo se dječak!«

To su »tužaljke maloga čovjeka pod velikim nebom«. Ogorčeni

u beznađu govore: »Ta ni Boga nema!«, a žena ga nuka: »Prokuni Boga!« Job nije udaren

patnjom zato što je kriv. Pati jer ga Bog kuša. Želi vidjeti koliko mu je vjeran.

Čini se da su potrebna mučna iskušenja da bismo znali cijeniti ono što imamo. Uostalom: »Čije

je nebo uvijek vedro?« Tražimo uzroke. Mnogi se »patnici« okreću od Boga optužujući ga,

svodeći sve na »njegovu volju, bešćutnost«, pritom zaboravljajući da je uzrok čovjekov odabir

zla, grijeha i zloporaba slobode. Zar je Bog naredio: rat, genocid, mučenja, prometne tragedije…

i ostalo? Tužaljke: »O kad bi se jad moj izmjeriti mogao« jesu jeka iz Getsemanskog vrta?

»Patnja je drugo lice čovjeka. Božji poljubac«, kako reče Majka Terezija. Isus je nosio križ. On

je na strani bolesnih na duši i tijelu, slabih. »Samo po Kristu i u Kristu razrješuje se zagonetka

boli i smrti« – II. vatikanski koncil.

»Nema ničega od čega bi tijelo patilo, a da se duša ne bi okoristila.« Velika su djela nastala iz

patnje, unutarnjeg sagorijevanja, muke pretočene u kamen, platno i riječ. »Kakva je bol, zna se

po očima.« Slikam Isusovu golgotsku dramu, križ. U očima moga Isusa nazire se nebo.

Očito je da Bog ne odgovara na svaki vapaj, krik, bolesnog, raspetog na četvorini kreveta. »Reci

Isusu da me više ne ljubi«, rekla je bolesnica Majci Tereziji. Bogočovjek, Isus, odgovorio je,

nakraju, uskrsnućem, novim svjetlom nad problemom patnje. Moli i trpi. Molitve pred Bogom

nisu samo ispružene ruke, to je traženje Božjih ruku, samilosna pogleda s druge obale.

Kršćanstvo nije kult patnje. Istina, Pavao piše Korinćanima: »Uživam u nevoljama, tjeskobama

poradi Krista.« U Starom zavjetu patnja je proglašavana prokletstvom, u Novom »blaženstvom«.

Isus je suosjećajan s patnicima. Prema Pavlu, kršćanin živi i pati s Kristom jer »Krist živi u

njemu«, pa su čovjekove patnje otkupiteljske, Kristove. Utjeha: »Ako trpimo s njime, to je za to

da s njime budemo i proslavljeni!«