Petar

Sjedim sam na

obali jezera i

gledam nemirnu površinu vode.

 

Tvoj glas

tražim

u vjetru,

u želji da oživim trenutak susreta.

 

Nebo gledam.

Ima boju očiju tvojih.

Nasukana lađa

na pješčanu obalu,

mreže prazne na vjetru.

 

“Bacite mreže za lov!”

rekao si,

a svu noć smo se trudili

uzaludno.

Poslušao sam.

 

Začuđeni ribari,

kao da nisam sazdan

od neba, vode i obale,

kao da nisam

rastao na jezeru.

 

Tvoja riječ bila je

jača

od straha

da neću

uspjeti.

 

A sada,

dok nebeskim mrežama

ljude lovim,

sjedim

malodušan.