S Isusom nismo sami

S ISUSOM NISMO SAMI

(recital za prvu pričest)

 

Konačno nama zora sviće,

dan se rađa.

 

 

Prva pričest.

Isus nama sebe dijeli

u sve dane, sve do smrti,

život cijeli.

 

On dolazi jer nas voli

I kad smo sretani

i kad nas boli.

 

Ljubavlju nam srca dira  

i zato želi k nama doći

i ostati čitav život,

u sve dane i sve noći!

 

Volimo ga srcem

njim se bolje vidi nego očima.

U nama s njime

novi život započima.

 

Mi smo spremni za susrete

pa ga molimo, pa ga slutimo

jer ga volimo

i grijehom ne ljutimo.

 

On se za nas Ocu moli

i za sve ljude srca ima,

s nama dijeli sve što jesmo,

šireć’ ruke na svom križu, sve nas prima.

 

Dijeleć’ s nama život, dane on nas hrani

i od zla brani.

 

Nekad davno svima reče

„Ja u kruhu, vi u meni za

života posvećeni. Jednom reče:

“Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje!”

tko ga prima, život ima.

 

Vjernici ga srcem vole, svakim danom njega mole

da im bude hrana i od smrti brana.

 

Njegova nas ljubav vraća u djetinjstvo

kada je majka meni rekla

srce moje, mama tati, čovjek ženi

oni nama, a ja tebi, a ti meni.

 

Očenaš je molitva djece Božje.

Ponekad, kad ga bez srca molimo

ne misleći, na brzinu, a tvrdimo da ga volimo.

 

Zapamtite roditelji dragi i ostali da

gdje srce ne moli, nema neba

ni zahvalnosti Isusu, koju vjerniku

pričesniku treba.

 

Mi ćemo, kao sinovi svjetla, probuditi

vaše savjesti jutarnjim krikom pijetla.

 

Isusu ćemo poslat pusu

u obzorje raja.

U njoj su srca naša puna

ljubavi koja nema kraja.

 

Danas smo u raju i što poželjeti na kraju?

Stoga vičemo,

glasno kličemo:

„Isuse, blaga i ponizna Srca,

učini srce naše po Srcu svome!“

Svi uglas.

 

Pusa Isusu i njegovoj mami,

u dane života nikad nećemo ostati sami!

 

Slavko Vranjković-župnik